Dok se banjalučka vlast iz petnih žila trudi da projekat Eko topane predstavi kao inovaciju koja će spasiti grad, na ključna pitanja nisu dali odgovore. U javnost izlaze pretežno s floskulama čiji je cilj da zamagle konkretne probleme Građani su ostali uskraćeni za sve ključne informacije koje ih zanimaju: šta će plaćati, koliko, kakvu bi uslugu dobili za svoj novac i koje su garancije svega toga. Šta više, odluke koje će se naći pred banjalučkim odbornicima upućuju na to da je na pomolu još jedan projekat koji na ruku ide privatniku a građane bi ekonomski mogao zaviti u crno.
Autor: Impuls
Ukoliko odbornici banjalučke Skupštine usvoje set odluka koje se tiču uslova proizvodnje, isporuke i korištenja toplotne energije, te tarifnog sistema, velika je vjerovatnoća da će građani po ko zna koji put biti izigrani od strane gradskih vlasti. Odluke koje će se naći na dnevnom redu skupštinskog zasijedanja nisu predstavljene građanima, nedorečene su, netransparentne i ostavljaju ogroman prostor za manipulaciju – na štetu baš onih kojima su namijenjene. Ali krenimo redom.
Iako je su se u javnosti najviše spominjali upravo potrošači s kalorimetrima i definisanje cijena koje bi oni plaćali – potpuno je ostalo nejasno šta je s onima koji su se ranije isključili sa sistema grijanja u Banjaluci. Da li se tu otvara ogroman prostor za manipulaciju, tek ostaje na gradskim vlastima da objasne građanima.
U članu 69 Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korištenje toplotne energije navodi se da je davalac usluga obavezan da korisnike koji su ranije isključeni sa centralnog toplifikacionog sistema u roku od 6 mjeseci od supanja odluke pozove na zaključenje ugovora o korištenju toplotne energije i priključenje na sistem – osim u slučaju obezbjeđenja saglasnosti ostalih korisnika (iz člana 22). Riječ je zapravo o dobijanju saglasnosti svih članova Zajednice etažnih vlasnika uz njihove ovjerene potpise. Prema navedenom, sutuacija je sljedeća: građani koji su se ranije isključili sa sistema grijanja, biće pozvani da sklope ugovor s novom toplanom. Ugovor ne moraju sklopiti samo u slučaju da saglasnosti SVIH članove zajednice etažnih vlasnika, uz njihove notarski ovjerene potpise. Skupiti sve etažne vlasnike gotovo je nemoguća misija, a za najveći broj potrošača notarski troškovi koji to prate su nedostižni.
Čak i u najboljem slučaju, ako se dobije saglasnost članova zajednice etažnih vlasnika, mjesečna naknada se obračunava i korisnicima usluge koji su se bez saglasnosti toplane isključili iz sistema (član 24 Odluke o tarifnom sistemu).
Rezime ovih odluka bio bi da se iz sistema vrlo teško isključiti (čak i ako ste to prethodno uradili – moraćete opet), a ako vam to i pođe za rukom, plaćaćete troškove distribucije prema instalisanoj snazi (član 14 Odluke o tarifnom sistemu).
Dokle se ide u namjeri da se privatniku osigura naplata za uslugu koju neće isporučivati svjedoči i Član 22 Opštih uslova prema kojem je isključeni korisnik dužan da omogući povremenu provjeru stanja instalacija centralnog grijanja od strane ovlaštenih lica davaoca usluge. „U slučaju da davalac usluge bude onemogućen da izvrši provjeru u naknadno ostavljenom roku datom na obavještenju korisniku usluge će se obračunati puni iznos troškova toplotne energije“, navodi se u odluci.
Ovim se čini da je ustavno pravo nepovredivosti stana, osim policiji, dato i radnicima nove Eko toplane. Pitanje za razmišljanje: Zašto se građani navedenim oslukama „prisiljavaju“ da budu korisnici nove toplane umjesto da se privuku kvalitetom usluga? Skeptici bi rekli vjerovatno zbog toga što se već zna da će se lošiji kvalitet grijanja i visoke cijene morati osigurati prisilom.
Dok se banjalučka vlast iz petnih žila trudi da ptojekat Eko topane predstavi kao inovaciju koja će spasiti grad, na ključna pitanja nisu dali odgovore. U javnost izlaze pretežno s floskulama čiji je cilj da zamagle konkretne probleme Građani su ostali uskraćeni za sve ključne informacije koje ih zanimaju: šta će plaćati, koliko, kakvu bi uslugu dobili za svoj novac i koje su garancije svega toga. Šta više, odluke koje će se naći pred banjalučkim odbornicima upućuju na to da je na pomolu još jedan projekat koji na ruku ide privatniku a građane bi ekonomski mogao zaviti u crno.
Tako na primjer Odluka o tarifnom sistemu (članovi 11 i 13) ostavlja mogućnost isporučiocu Eko toplani da slobodno formira troškove na bazi svojih troškova poslovanja – bez uticaja korisnika usluga i grada. Na prvi pogled se čini da u ovome nema ništa sporno, ali je problem što isporučilac ničim nije ograničen po kojoj cijeni će nabavljati energente, osnovna sredstva ili druge slične troškove. Ne postoje nikakvi kontrolni mehanizmi pa se tako isporučiocu ostavlja mogućnost da frizira iznos svojih troškova. Jasno je da koju god cijenu ugovori – građani će morati da plate.
Takođe, Član 29 opštih uslova kaže da se obaveze davaoca usluga oko isporuke toplotne energije ne primjenjuju za vrijeme „više sile i drugih vanrednih okolnosti“. Pod vanrednim okolnostime, između ostalog, podrazumijevaju se i poremećaji na tržištu energenata u RS i BiH (obustava ili ograničenje isporuke energenata). Kada se uzme u obzir da se sječka nabavlja iz Hrvatske, potpuno je jasno da se nova toplana ovim debelo ogradila od ispunjavanja svojih obaveza, kao i da se hrvatska firma s kojom je sklopljen ugovor, može ponašati kako hoće. Potrošači u Banjaluci, kako stvari stoje, nisi baš ničim zaštićeni – ni kada je riječ o kvalitetu usluge, ni kada je u pitanju formiranje cijena.
Ono što je takođe nesumnjivo jasno jeste da su gradske vlasti već prevarile korisnike uvjeravanjima da će će se koristiti domaći resursi i da će imati ugovor sa Srpskim šumama.
I do sada, u realizaciji projekta eko toplane, ne postoji ni jedna transparetno izvršena nabavka opreme i objekta. Postavlja se pitanje kako je moguće da je samo projektna dokumentacija koštala 2,4 miliona KM, a realno je, tvrde upućeni, višestruko manja cijena.
Zato se teško oduprijeti sumnji da će sve to kroz amortizaciju, tekuće i investiciono održavanje, utrošak energenta – biti prebačeno na građane – u prvoj fazi na potrošače koji imaju kalorimetre, a kasnije i na ostale kategorije.
I za kraj još jedno od pitanja za razmišljanje: Zašto najveći broj građana Banjaluke nema pojma o „detaljima“ koji će se direktno ticati njihovog standarda?
Vjerujemo da će gradska skupština moći odgovoriti na ova pitanja.
M.B.