Za smijenjenim ministrom prosvjete Danom Maleševićem, nema razloga da se žali. Za žaljenje je bilo što je isti ikada i imenovan na poziciju, sa koje je nanio mnogo štete resoru na čijem se čelu partijskom kombinacijom obreo. Maleševiću i njemu sličnim na toj, a ni na bilo kojoj političkoj poziciji nije mjesto. Da nadležni organi, prije svega pravosuđe, rade svoj posao, onda bi takvi poput njega odavno bili „na sigurnom“.
piše: Miljan Kovač
Međutim, zabrinjava, povod ovakve odluke i momenat u kome se ovakve smjene dešavaju.
Ministar, nažalost, nije smijenjen zato što je školski sistem pod njegovim ministrovanjem dosegao najniže grane.
Nije smijenjen zato što je u školama usavršio sistem zapošljavanja i po partijskoj knjižici i „po babu i po stričevima“, zbog čega su mnogi sposobni, ali partijski nepodobni prosvjetni radnici ostali bez posla a na njihovo mjesto dovedena partijska služinčad vrlo često bez odgovarajućeg obrazovanja i zvanja. Nije smijenjan ni zato što mnoge škole prokišnjavaju, a učenici i prosvjetni radnici rade u nikad gorim uslovima, niti zato što je na čelo škola, nezakonito dovodio partijske marionete.
Smijenjen je zato što je u predizbornoj kampanji sjedio na dvije stolice. Jer Dane Malešević, kao i mnogi drugi koji su se na ovim prostorima uhvatili politike, imaju samo jednu ideju vodilju – kako ostati u fotelji. Prema tome ni Dani nije bilo previše bitno ko će u konačnici pobijediti na izborima pod uslovom da mu taj neko neće dirati fotelju. Ponašanje beskičemenjaka, tipčno za ovdašnju političku scenu. Međutim, Dane se precijenio. Nije on nikakv krupni igrač čak ni na ovakvoj bijednoj sceni. Riječ je o lokalnom „laktašu“ koji je zasjeo u ministarsku fotelju, jer ga je „tako zapalo“, ničim zasluženo, kao i mnoge druge.
Šurovao je taj sa svima, i od nastavnika OTP-a dogurao daleko do ministra, pa i zvanja doktora nauka, a da i dan danas kao zmija noge skriva magistarski rad, dok doktorskim ne voli da se hvali, osim onim famoznim „dr“, koje rado piše ispred imena. Stigla ga je sudbina koja stigne sve spletkaroše, jer taj krug spletkarenja se kad tad zatvori. Pošto je sitan igrač njemu se taj krug zatvorio nešto ranije.
Smijenjen je u sklopu odmazde koju Milorad Dodik i svita pod okriljem SNSD-a vrše nad onim koji im pred izbore nisu bili u potpunosti vjerni, pa su im ugrozili i onako sumnjiv rezultat, na više nego sumnjivim izborima.
Dodik se nije šalio kada je još prije dvije godine pominjao „crne knjige“. Jasno je još tada bilo da te crne knjige nisu namijenjene opoziciji, nego Judama u redovima vlasti.
Maleševićeva smjena je samo jedan u nizu poteza disciplinovanja DNS-a, a šta će biti dalje zavisi od reakcija vrha te stranke, na prvom mjestu Marka Pavića. Ukoliko Pavić prećuti sječu svojih knezova (a Maleševi nije jedini, govori se i o smjeni direktora Puteva Nešića i drugih), onda će sasvim biti jasno da je u DNS-u pobijedila SNSD struja i da je ta stranka postala samo privjesak na Dodikovim ključevima. Na isti način na koji je to mnogo ranije postala Socijalistička partija, još od kako se Petar Đokić učvrstio na njenom čelu i pomeo sve one koji ne misle kao njegov stvarni šef Dodik. I nije to neka šteta.
Šteta će biti ako opozicija, ako je još ima, pogrešno pročita ovu poruku, a ne bi joj bio prvi put i Danu Maleševića prihvati kao žrtvu režima. Poražavajuće je i ako se u javnom mnjenju stvori takva pogrešna slika, jer to bi bila sramna amnestija za svu štetu koji je ovaj vjerni sluga režima, sve dok nije zbog pogrešne procjene „ugrizao ruku koja ga je hranila“, nanio ovom društvu, a posebno obrazovnom sistemu.
Autor: Impuls