"Pravda za Davida" – buđenje građanske svijesti!?
Foto: Radoslav Mišković
Svakodneva okupljanja građana, okupljenih oko grupe "Pravda za Davida", podrška ovoj grupi, prvenstveno roditeljima nastradalog mladića Davida Dragičevića, koja stižu iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i svijeta, prerasla su u pokret koji je izazvao istorijsko buđenje građanske svijesti u ovoj zemlji, naročito u Republici Srpskoj u čijoj istoriji se ništa slično nije dogodilo.
piše: Miljan Kovač
Prvi put je jedan događaj, u ovom slučaju, nažalost, smrt jednog mladog čovjeka, izazvala reakciju javnosti koja je pokidala sve konce kojima je do sada bila vezana građanska svijest, pa zašto ne reći i svijest pojedinca, čiji su interesi decenijama uklopljeni u "interese" kolektiviteta – uglavnom etničkog.
Da li je građansko u ovoj zemlji konačno pobijedilo etničko, odnosno individualna svijest koletivističku? Nije. Daleko od toga, ali jeste zadat težak udarac nastojanjima da se svaki problem strpa u neki koš – bio on nacionalistički ili politički – što u BiH najčešće dođe na isto.
Najniži životni standard u Evropi, rekordna nezaposlenost, katastrofalno stanje u kojem se nalazi zdravstveni sistem i još čitav niz problema s kojima se stanovnici ove zemlje svakodnevno suočavaju, nikada do sada nisu izazvali masovni građanski bunt. To pogotovo izgleda neshvatljivo kada mi iz BiH čujemo vijest o masovnim protestima građana u Francuskoj, Njemačkoj ili nekoj drugoj razvijenoj evropskoj državi. Pitamo se npr. zašto u Parizu za Prvi maj protestuju radnici zbog "loše ekonomske politike" vlade Francuske, u kojoj je prosječna plata 2400 evra, a naši radnici, koji rade za 200 evra, taj dan slave, "zadovoljni što uopšte imaju posao"!?
Kako tek iz naše perspektive razumjeti da su Švajcarci na referendumu odbili prijedlog da se uvede zagarantovani dohodak od 2500 franaka za sve odrasle i 625 franaka za sve maloljetne građane te zemlje bez obzira da li rade ili ne!?
Nakon ubistva novinara Jana Kucijaka u februaru ove godine u Slovačkoj je stotine hiljada građana izašlo na proteste. Pod pritiskom građana pala je i vlada te zemlje.
Kada je ubijen inženjer Milan Vukelić u Banjaluci, nakon što je medijima dostavio dokumente o sprezi vlasti i "građevinske mafije", niko nije protestovao, a većina medija je vijest o njegovom ubistvu objavila u "crnoj hronici". Ubistvo do danas nije riješeno, kao ni drugih najmanje deset neriješenih ubistava u ovoj zemlji, a radi se u više slučajeva o ubistvima s kojima se u vezu dovode lica bliska vladajućim centrima moći.
Ako su tim povodom i organizovani neki skupovi proteklih godina na njima se okupljalo par desetina, pa i manje građana. Izuzeci su, ali samo donekle, građanski nemiri u Federaciji BiH 2014. godine, koji su na kraju dobili kontroverzne konotacije, pa i povezivanje sa određenim političkim centrima moći.
Tu se ne mogu računati protesti koje je u RS organizovala opozicija 2016. godine, jer oni ni po čemu nisu bili građanski i završili su kako su završili.
Danas se, ipak, dešava nešto drugačije.
Šta se to u međuvremenu promijenilo? Mnogi će reći da je riječ o empatiji ljudi prema tragediji porodice Dragičević i neće pogriješiti. Ipak, nije teško zaključiti da je riječ o kulminaciji nezadovoljstva, kapi, nažalost, krvavoj i teškoj koja je prelila čašu.
Balon nepravde vladajućih elita nad ljudima je pukao. Došlo je do detonacije koja je u mnogim godinama, uspavanim, probudila čovjeka – građanina. Osim manje grupe ljudi koji godinama ukazuju na sve anomalije društva, ali nema ko da ih čuje, sada su se i mase probudile iz sna. Taj san je izazvan dugogodišnjim anesteziranjem naroda raznim "patriotskim" pričama o ugroženosti jednih od "onih tamo drugih" i obrnuto. Nažalost, mnogi su u međuvremenu izgubili život, drugi posao, platu, mnogi napustili ovu zemlju, a ono što je najtragičnije morao je pasti još jedan mladi život, u ovom slučaju Davidov, pa da se ti ljudi probude.
Naravno, još uvijek se ne može govoriti o velikim masama, mada je na dva velika skupa u Banjaluci bilo i po 20.000 ljudi, ali činjenica je da je broj onih koji podržavaju ovaj pokret mnogo veći.
Osim što je neupitno da je riječ o buđenju građana, a ne naroda niti neke posebne socijalne kategorije, ono što pokret čini građanskim jeste i činjenica da iza njega ne stoji nikakva politička stranka. Iako je karakteristično da su listom svi okupljeni oko "Pravde za Davida" negativno raspoloženi prema aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj, to ne znači da je riječ o pristalicama opozicije. Naprotiv, vlast se sama, vlastitim kontroverzama, dovela u poziciju koja izaziva negativnu reakciju građana. Najprije su se u takvu poziciju postavili pojedinci iz vrha MUP-a RS, a tek u posljednje vrijeme i sam vrh RS na čelu sa entitetskim predsjednikom Miloradom Dodikom i premijerkom Željkom Cvijanović. Mada takva situacija pred izbore ide na ruku opoziciji, opozicija niti može niti je pokazala da zna da efikasno iskoristi takav razvoj stvari.
Aktuelna vlast je pozicionirana tako da su nasuprot nje mase građana, među kojima su mnogi koji su donedavno glasali za istu tu vlast ili bili članovi vladajućih stranaka. Danas niko ne može reći da li će i za koga će ti građani glasati, ali je sigurno za koga neće.
Politika se tako, htjeli ne htjeli, sama uvukla u čitavu priču. Ipak, ono što je najbitnije jeste da je građanski "duh izašao iz boce" i teško da će ga u nju išta vratiti. Svi pokušaji vlasti da se posluže metodama koje ovdje "pale" decenijama, pričom o "ugroženosti RS", o "stranim plaćenicima i izdajnicima" su u ovom slučaju pali u vodu i to je za sada najveći korak napravljen u ovom slučaju.
Mali korak za čovjeka u ovakvom društvu – ali veliki za buđenje te građanske svijesti u društvu koje je decenijama iscjepkano na kolektivitete, društvu u kome navodno "pravo kolektiva" guši svako pravo i problem pojedinca.
Autor: impulsportal.net
