fbpx

Demir Mahmutćehajić: Najveći problem građana u BiH je nedostatak svijesti

Demir Mahmutćehajić

Demir Mahmutćehajić, jedan od lidera Inicijative za Stolac, u žižu šire javnosti je dospio 2016. godine, kada su u toj opštini prekinuti lokalni izbori.

Razgovarao: Miljan Kovač

Tada su, kako tvrdi, građani reagovali kako bi spriječili još jednu izbornu krađu u režiji Hrvatske demokratske zajednice, koja u ovoj opštini ima apsolutnu vlast još od proteklog rata. Izazvani sumnjivim potezima opštinske izborne komisije, građani su reagovali masovnim okupljanjem na dan izbora, prekidima glasanja na biračkim mjestima, ali i upadom u izbornu komisiju.

Mahmutćehajiću je zbog toga u januaru ove godine izrečena prvostepena presuda. Osuđen je na šesnaest mjeseci zatvora i plaćanje novčane kazne.
Inicijativa za Stolac je, kaže Mahmutćehajić, i nastala da bi se stalo na put tim malverzacijama i apsolutnoj dominaciji HDZ-a.
Dok čeka da se Kantonalni sud u Mostaru očituje po njegovoj žalbi, u intervjuu za naš portal kaže: “Odgovoriću vam otprilike onako kako sam se izjasnio pred sudom: Ne osjećam se krivim. Dakle, ja nisam rekao da nisam kriv, ali se ne osjećam krivim, jer ne smatram da je to što sam uradio loše”.

Šta se zapravo taj dan dogodilo u Stocu?

“Po prvi put u demokratskoj istoriji Bosne i Hercegovine u Stocu se desila koordinacija političkih stranaka naspram HDZ-a, imali smo prvi put dovoljno ljudi na biračkim mjestima da bismo mogli spriječiti izbornu krađu HDZ-a i to smo sprečavali do 11 sati u toku izbornoga dana. Spriječili smo i glasanje lica s hrvatskim pasošima što je, iako nezakonita, godinama bila praksa na izborima u Stocu.
Kada je HDZ vidio da gubi, opštinska izborna komisija na čelu s Ivanom Perićem je počela nezakonito da mijenja članove biračkih odbora.

Naši članovi biračkih odbora koji su smijenjeni su odbijali da napuste biračka mjesta, napominjući da to nije po zakonu, pa je intervenisala i policija koja je takođe pod punom kontrolom HDZ-a i ti ljudi su izbačeni.

Ovo je mala sredina u kojoj se informacije brzo šire, pa se izrevoltirana ovakvim dešavnjima u centru Stoca okupila velika grupa ljudi, preko 500 građana koji su zahtijevali da se stane ukraj HDZ-ovoj pljački izbora. Mi kao ljudi koji su vodili taj cijeli proces smo bili zabrinuti da će se situacija oteti kontroli. Salmir Kaplan (Inicijativa za Stolac, op. a.), je otišao u opštinsku izbornu komisiju i tražio prekid izbora. Ivan Perić je počeo da mu psuje, a Salmir je što je ljudska reakcija, reagovao i krenuo da baci zvučnik na njega, međutim zvučnik je bio uštekan u kompjuter i uopšte nije udario Perića. Međutim, kako je ovaj bacio zvučnik, Ivan je krenuo prema njemu da se tuče. Čovjek koji je sa Salmirom ušao u izbornu komisiju, postavio je pitanje: šta ovo radiš, smjenjuješ ljude da bi doveo svoje poslušnike, on se postavio između Salmira i Perića i došlo je do koškanja između njih - to je fizički kontakt koji se desio.

Pošto izbori nisu prekinuti, velika grupa građana, na čijem čelu sam između ostalog bio i ja, ponovo idemo u opštinsku izbornu komisiju sa zahtjevom Ivanu Periću da prekine izbore da bi se mogle neregularnosti sankcionisati. Perić nije želio da razgovara. Zaključao se u kancelariju sa svojom kćerkom, šeficom matičnog ureda i još jednim rođakom. Njih troje Perića kontroliše sav izborni proces.
U tom jednom očaju da se zaustave izbori, da se ukaže na nepravdu, ja sam polomio sve u opštinskoj izbornoj komisiji, bez fizičkog kontakta s drugim licima, znači opremu, materijal.
Nakon toga sam otišao sa Salmirom na biračko mjesto Podgrad 2 gdje smo uočili krađu izbora.
Predsjednica biračkog odbora bila je Božena Babić, supruga Danijela Babića, pomoćnika načelnika Stjepana Boškovića, znači dugogodišnja aktivistkinja HDZ-a, jedna od ključnih ljudi u lopovskoj mašineriji HDZ-a.

Ja sam tu srušio kutije, pobacao materijal i tražio prekid glasanja.

Na izlasku iz te prostorije Salmiru se na putu ispriječio Marijo Raguž, koji je bio zadužen da kontroliše ulaz na biračko mjesto. On je vrijeđao, psovao i Salmir ga je odgurnuo.
Nakon svega toga naši članovi biračkih odbora, dobijajući informacije s terena koliko se prijeti ljudima, našim posmatračima, preuzimaju inicijativu, prekidaju izbore na mjestima na kojima su oni članovi, uzimajući glasačke kutije. Tako se desila reakcija naroda.”

Da li sad očekujete na izborima da će biti bolja situacija?

“Po meni je bolja situacija odmah čim HDZ slabi. Inicijativa za Stolac kao koordinacija prostolačkih političkih faktora i na ovim izborima nastupa jedinstveno, ali na drugačiji način naspram HDZ-a. Za nas je HDZ organizacija koja sve neistomišljenike, i one Hrvate koji se ne slažu s politikom HDZ-a, drži u “koncentracionom logoru”. I ovdje je pitanje izlazak iz tog koncentracionog logora. Dok ne izađemo, dok se ne oslobodimo HDZ-a, nikakve politike, nikakve ideologije ovdje nema. Ovo je borba za opstanak.”

 Stolac – grad iz bajke kome podjele ne dozvoljavaju da zakorači u budućnost (VIDEO)

Ko čini Inicijativu za Stolac?

“Inicijativu za Stolac prvenstveno čine pojedinci, koji imaju politički legitimitet od strane građana, u ovom slučaju sama ideja je krenula od Salmira Kaplana i moje malenkosti. Kasnije se pridružila Nermina Frenjo, koja je kasnije napustila inicijativu.

Salmir je predsjednik SDA, ja sam bio predsjednik SDP-a, Nermina predsjednica SBB-a pa su podržali i drugi.”

Vi ste, dakle, koalicija više stranaka?

“Ne, mi smo lokalna priča, priča koja nije formalno registrovana, ali je ona oslobodilačka priča, potpuno oslobođena bilo kakvih ideologija, bilo kakve dugoročne vizije šta to mi zajedno hoćemo. Naš cilj je osloboditi se fašističkog jarma. Onog trenutka kad se oslobodimo fašističkog jarma, mi ćemo se vjerovatno razići.”

Stolac je etnički podijeljen grad, da li je Inicijativa za Stolac multietnička?

“Ona po svojim principima jeste multietnička, jer osnovni postulat na kome je formirana inicijativa je javno deklarisani stav da Stolac nije ni srpski ni hrvatski ni bošnjački nego je i srpski i hrvatski i bošnjački i svih njegovih građana.  U Inicijativi za Stolac ima vrlo mali broj Hrvata, ali samo za primjer – nakon što je Salmir Kaplan od strane CIK-a uklonjen kao kandidat za načelnika Stoca (2016. op.a.) mi smo imali rezervnu varijantu, a to je kandidat Mato Komšić, koji je bio naš drugi kandidat. Mi smo ga podržali.  Znači, HDZ je tog čovjeka pokušao da omalovaži i prikaže kao pijanca, nesposobnjakovića, a to je jedna vrlo dobra duša, dobri čovjek koji nije htio da pristane na zločinačku politiku HDZ-a. Vrlo interesantno, na ponovljenim izborima Mato Komšić je dobio blizu 3600 glasova, najbolji rezultat ikad bilo koga nasuprot Stjepana Boškovića. Do Mate Komšića najbolji rezultat je imao Ernest Džonko 2012. godine – 600 glasova manje od Mate. Mato Komšić je član Inicijative za Stolac. Tamara Isaković koja je rođena u Trebinju, rođena Srpkinja udata za Bošnjaka, živi u Stocu dugo vremena, preko Inicijative za Stolac je ušla u opštinsko vijeće. Milovan Rupar je bio predsjednik UABNORA Stoca, Srbin – čovjek koji je preko Inicijative za Stolac po prvi put ušao kao Srbin u opštinsko vijeće I dan danas je vijećnik u opštinskom vijeću Stolac.

Znači, Inicijativa za Stolac jeste multinacionalna i multietnička. Većina članova, većina glasača su Bošnjaci, 95 %, možda i 97 %, ali to je više odraz ratnih dešavanja i nasljeđa nego želja članova inicijative. Ono što je vrlo važno, koji je krajnji cilj inicijative da jedan fašizam, u ovom slučaju hrvatski fašizam, nikada ne bude zamijenjen drugim fašizmom, bošnjačkim fašizmom. Mi nećemo dozvoliti, ja lično, članovi inicijative, da gubitak vlasti HDZ-a znači stavljanje u podređeni položaj Hrvata kao zajednice kao što to HDZ radi prema Bošnjacima i Srbima u Stocu.”

Zbog podjela se o Mostaru govori kao o “gradu slučaju” i ovdje postoje slični problemi, ali kao da se slučaju Stoca ne pridaje tolika pažnja javnosti kao kada je u pitanju Mostar kao veći grad i regionalni centar. Može li se povući paralela između situacije u ova dva grada?

“Paralele se vrlo teško mogu povući. Mostar je podijeljen grad ratnom linijom. S jedne strane je teritorij koji je držala Armija BiH, s druge strane Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane – privatna vojska HDZ-a. Mostar je podijeljen danas po toj ratnoj liniji. Stolac nije podijeljen po ratnoj liniji, jer je Stolac napadnut s dvije strane. Prvo je napadnut od strane Vojske Republike Srpske odmah na početku rata, zajedno s rezervistima tadašnje još uvijek Jugoslovenske narodne armije i bio je pod okupacijom neka tri-četiri mjeseca. Rezultat tog napada je da je jedan dio prijeratne stolačke opštine ostao u entitetu Republika Srpska i formirana je opština Berkovići, koja nikad nije postojala, jer su oduvijek bili selo stolačkog sreza, opštine Stolac, a danas nemamo ni autobusku liniju između Stoca i Berkovića. Ako je Stolac podijeljen, onda je podijeljen entitetom.

Drugo, ‘93. ogromnom vojnom nadmoći HV, brigada iz Metkovića zajedno s lokalnim HVO-om vrši totalno etničko čišćenje Stoca. Bošnjaci su bili nemoćni da se odupru tome i bili su potpuno odstranjeni iz cijele opštine.

HVO je apsolutno kontrolisao Stolac, do ’97. nijednog Bošnjaka u Stocu nije bilo, sravnili su grad sa zemljom. Kada im je nestalo dinamita, palili su. Ne samo da su džamije uništene nego je i sam otpad što je ostao od njih nakon rušenja razvučen. Sve muslimanske kuće su dinamitom dignute u zrak. Poznati švercerski prostor je bio ta pijaca u Dolu (između Berkovića i Stoca, op. a.) gdje je stajao natpis: Ima kafe, ima kave, nema kahve. Od ’97. je bio veliki pritisak međunarodne zajednice i pokrenut je proces povratka bošnjačkog stanovništva. Ljudi koji su se vraćali počeli su da traže svoja prava, dok je HVO i HDZ mislio kao što su govorili da su “završili s muslimanima”. Nisu završili i oni u suštini ne znaju šta im se dešava, ratni uspjeh im se poništava tvrdoglavošću običnog čovjeka koji ne odustaje od povratka na svoje.”

Kakav je odnos državne politike prema Stocu, kao i odnos predstavnika međunarodne zajednice? Mogu li oni išta uraditi ili je to sve na građanima Stoca?

“Državne politike prema Stocu nema, po meni državne politike generalno nema, državotvorne stranke, opcije nema – nažalost, nijedne. Bar da ima jedna koja ima viziju da Bosna i Hercegovina, kako god se ona zvala republika, država, bilo šta, ne može ni moralno ni ljudski ni principijalno postojati, ako se svi njeni građani u njoj ne osjećaju komotno. Mora postojati iskren dugoročan državotvorni projekat koji ne može biti ni bošnjački ni srpski ni hrvatski, on mora biti bosanskohercegovački, ali da se ne ide u to zašto Srbin iz Banjaluke ne ide navijati za BiH nego treba se ići na to da Srbin iz Banjaluke navija za koga god hoće, ali neka izvršava obaveze prema državi BiH – neka plaća porez, neka čuva granice, neka gradi sistem, neka uvažava pravni poredak, a ne da imate jedno Međugorje koje odbija da plati poreze. Imaš milione turista, a nemaš prihoda u turističku zajednicu. To su stvari koje su mnogo gore od onih da li bosanskohercegovački Hrvati navijaju za Hrvatsku, da li bosanskohercegovački Srbi navijaju za Srbiju ili da li bosanskohercegovački Bošnjaci navijaju za Tursku. S takvom politikom neće biti nikakvog napretka…

Postavio si pitanje o ulozi međunarodne zajednicu – njih već odavno nije briga za BiH i ona je već odavno zauzela stav da je ono što je njima važno u BiH da nema nemira, ratnih dejstava, tenzija koje mogu uzrokovati probleme susjedima.  Njihov odnos prema nama je: vi ste kao divlja plemena, šta nas briga za vama, mi ćemo povesti samo računa da rata ne bude, da nećete vi vaše budalaštine nama nametati, da vaše izbjeglice neće nama dolaziti…”

Šta je najveći problem građana BiH, ne samo Stoca, šta je prioritet je l’ to ekonomija, sloboda, demokratija?

“Ako imate sredine u kojima jedna politička opcija neprikosnoveno vlada decenijama, a u toj sredini nema napretka, onda si ovca, ako dozvoljavaš da ta politička opcija ponovo vlada. U Banjoj Luci je to SNSD, u Mostaru prvenstveno HDZ, a onda SDA, u Stocu HDZ kao apsolutni vladar, u Sarajevu je to SDA, u Tuzli je to SDP, znači, ako imaš političku opciju koja ima toliki kontinuitet vladanja, a toj zajednici nije bolje nego gore, mladi odlaze odatle, nezaposlenost se povećava, onda ste ovce ako trpite to. Građani su krivi što ne vide da s istima ne može biti bolje. Istina, ako dođe do promjene to može ići nagore, jer ne znamo šta promjena nosi, ali i nabolje ne može ići s istima, oni su tu već duže vremena tako da je moj lični stav da se protiv apsolutne vlasti mora boriti apsolutno s potpunim jedinstvom, dok se ta vlast ne sruši i dok se poluge vlasti ne preuzmu i onda graditi taj sistem na odgovornosti. Građanima je, znači, najveći problem nedostatak svijesti.”

transition

 Autor: Impuls