Foto: Wikimedia
Na udaru tužitelja našla se Banco de Chile, koju većinski posjeduje konglomerat Quiñenco, u vlasništvu moćne obitelji Lukšić, jedne od najbogatijih u Čileu. Istražuje se da li je Pinochetu i njegovim suradnicima oprala milijune dolara javnog novca
I 15 godina nakon smrti čileanskog diktatora Augusta Pinocheta još uvijek se vuku repovi, pa i sudski, poslije njegove brutalne vladavine. Ovog puta ne radi se o krvnim deliktima, već o financijskim: izbjegavanju poreza i pranju novca. Na udaru tužitelja našla se, i to ne prvi put, Banco de Chile, jedna od najvećih banaka u toj zemlji. Nju većinski posjeduje konglomerat Quiñenco, vlasništvo moćne obitelji Lukšić, jedne od najbogatijih u Čileu, s razgranatim poslovima u mnogo zemalja, pa tako i u zemlji porijekla, Hrvatskoj. Istraga je ponovo otvorena pred Nacionalnim sudom Španjolske, zemlje čije se pravosudne institucije upuštaju u zakučaste predmete povezane sa zločinačkim režimima u drugim zemljama. Istražuje se da li je Banco de Chile Pinochetu i njegovim suradnicima pomogla oprati milijune dolara javnog novca, uglavnom u Evropi, ali i u Sjedinjenim državama i drugdje. Advokati tužitelja zastupaju oko 20 tisuća žrtava Pinochetove diktature, a angažirala ih je Fondacija predsjednika Allendea.
Pinochet je umro 2006. u kućnom pritvoru, a da mu se nikad nije sudilo. Pritvoren je za vrijeme posjeta Velikoj Britaniji 1998. Španjolski sudac Baltasar Garzón bezuspješno je pokušavao postići njegovo izručenje toj zemlji, ali ga je britanski sud pustio na slobodu – kako je obrazložio, zbog njegova zdravstvenog stanja. Banco de Chile godinama je uspješno dokazivala kako čileansko, a ne španjolsko pravosuđe treba imati jurisdikciju nad istragom. U Čileu su sudovi istragu oko pranja novca zatvorili još 2013., a da nitko nije osuđen. Banka nikada nije u Čileu optužena za pranje novca, ali je 2009. ipak uplatila 3,1 miliona dolara čileanskim vlastima, a zbog administrativnih pogreški počinjenih u vezi Pinochetova novca. Tužitelji se nadaju da će u Španjolskoj uspjeti barem koliko su svojedobno uspjeli u SAD-u, gdje se Riggs Bank složila da plati 9 milijuna na ime penala, nakon čega je oslobođena daljnjeg sudskog progona. Američki senatski istražitelji već su tada utvrdili da je i Banco de Chile bila među bankama koje su pomogle diktatoru da uđe na američko financijsko tržište. Španjolski sud dozvolio je ponovno pokretanje istrage i zbog činjenice da je inkriminirana banka odložila velik novac u pričuvu, za slučaj da žrtve režima zatraže odštetu. No, za sada se još u taj novac nije diralo. Španjolski odvjetnik koji zastupa tužitelje, kaže da će, ako Banco de Chile odbije suradnju s istražiteljima, sljedeći korak biti postizanje bilateralnog sporazuma koji bi prisilio tužitelje u drugim zemljama da zamrznu bankina sredstva. Novo zakonodavstvo Evropske unije omogućava sudsku suradnju protiv kriminalnih djela izbjegavanja oporezivanja i pranja novca. Banco de Chile ima depozite u mnogim zemljama, a među njima i u šest članica EU-a.
Obitelj Lukšić, vlasnik konglomerata Quiñenco i preko njega većinski vlasnici banke Banco de Chile, u nas je dobro znana. Godinama su u mainstream medijima ispisivani hvalospjevi ovom primjeru uspjeha hrvatske dijaspore i osnivaču bogataškog imperija, pokojnom Androniku Lukšiću (Andrónico Luksic Abaro). Njegovi nasljednici ulažu u bakar, pivo, banke i financijski sektor te u hotele, a prisutni su vlasnički i u Hrvatskoj. Sada kroz tri luksuzna hotela udružena u Lukšić grupu ili Jadranske luksuzne hotele. Tu spadaju Hotel Kompas, Hotel Excelsior te Bellevue, koje su sve rekonstruirali i luksuzno obnovili. Još 1990-ih pokojni Andronik kupio je i Karlovačku pivovaru, no taj posao je poslije prepustio Heinekenu, što je dobro naplatio. Bogatstvo obitelji Lukšić danas se procjenjuje u milijardama dolara te po časopisu Forbes danas iznosi 17,3 milijarde dolara. Udovica Andronika Lukšića, Iris Fontbona, jedna je od najbogatijih žena na svijetu.