Jednom smo u sentimentalni prtljažnik spakovali onaj Džonijev tramvaj koji nas je opismenio, a taj tramvaj je od one najplementijie vrste tramvaja – jedan od onih što, kada ti se jednom ukaže, više te nikad ne ostavlja samog.
Roman kontraverznog francuskog pisca Michela Houellebecqa Soumission, izdat sedmicu prije terorističkog napada na francuski satirički tjednik Charlie Hebdo, za mnoge je neizravno uticao na ovaj teroristički napad. Zanimljiv osvrt na roman, u to vrijeme imao je The Guardian.
Od kad pamtim patio sam od teških osećanja anksioznosti koja sam pokušavao da izrazim kroz svoju umetnost. Bez anksioznosti i bolesti bio bih kao brod bez kormila. – Edvard Munk
Stanislav Petrov, čovjek koji je te davne 1983. spasio svijet, u jednom trenutku kaže “Ja nisam heroj, ja sam samo bio na pravom mjestu u pravo vrijeme.” Upravo je ova izjava vrlo zabrinjavajuća jer u ovakvoj situaciji nikada se ne može biti siguran koliko se krivih ljudi može naći u krivo vrijeme na krivom mjestu, a dovoljna je samo jedna kriva procjena.
Haris Begić dvadesetogodišnji je fotograf i glumac rođen u Nizozemskoj, koji već duže vrijeme živi u Sarajevu, gdje je završio Prvu gimnaziju i upisao Fakultet političkih nauka, Odsjek za Komunikologiju/Žurnalistiku. Nedugo nakon početka drugog semestra odustao je od fakulteta jer, kako sam navodi, ima drugačije planove.
Prvo izdanje Sevdah Takhta za ovu izdavačku kuću biće album"Dvojka" koji bend planira završiti u proljeće 2016. godine. Zanimljivo je da će produkciju albuma raditi Chris Eckman
Njegov klavir je uvek u stanju teškog pijanstva. Njegov svet je zelen, jer on zna da se proleće ne može zaustaviti. Kada ode, niko neće znati da ga nema. Njegova Alice i on žive negde između ljubavi, pijani na mesecu ili negde na samom dnu sveta. Tamo ponekad zaigraju ruski ples, dok joj on priča o gresima svog oca i upozorava je da nikada ne razgovara sa strancima.
Postoje čitave grupe suvremenih materijalističkih esteta koji umjetničkom stvaranju odriču bilo kakvu samostalnost. Pjesništvo, slikarstvo, pisanje romana ili kazališnih igara istovetno je s kakvim bilo manufakturnim stvaranjem korisnih predmeta, to se, prema tome, umjetničkom pozivu (logično) odriče svaki stvaralački značaj, pretvarajući značenje umjetničke ljepote u produkt manufakture.
