Iako se elementi opere naslućuju već kroz antičko kazalište misterija, prve tragove koji će voditi oblikovanju opere kao nove glazbeno-scenske vrste nalazimo u crkvenim prikazanjima, misterijima XIV. stoljeća, u kojima su se udruživali riječ i ton.
Mile Kekin ovih dana završava solo pjesmu "Reno 4" koja će biti dio novog autorskog materijala kojeg planira objaviti na samostalnom albumu krajem ove godine.
Od trenutka pronalaska fonografa, stvari počinju da se kreću uzlaznom, iako krivudavom putanjom, da bismo danas za vrlo malo novca, imali muziku pa čak i saznali ime pesme koju trenutno slušamo, na jedan klik.
“Ja sam sve pesme napravio sebi. Nema veze da li se ona zove Mona Liza ili Larisa. Da Vinči je iza toga. Da Vinči – mislim na sebe. Pas laje zbog sebe, a ne zbog sela. Kad čovjek nešto kaže, on misli na sebe, secira sebe, a pripisuje drugom. A šta drugo zna osim sebe”
Naime, shoegaze se određivao kao pokušaj narušavanja ideje s ciljem da se postigne dublji učinak razumijevanja. Iako se taj “pokušaj” čini paradoksalnim i uzaludnim, riječ je o fenomenu koji je danas vrlo proširen, pa i unosan. Kao što su nove generacije privučene zrnatom slikom VHS-a ili pucketanjem vinila, tako su krajem 80-ih neki drugi klinci čeznuli za lo-fi umjetnošću koju je netko odbacio kao nedovoljno kvalitetnu.
Čovjek koji je jedan od prvih opjevao mladenačke radosti i mladenačke ludosti, uživanje u zabavi i slobodi, kao da ne postoji sutra, kao da ne postoji odrastanje i kao da ne postoji odgovornost.
