Svega se sjećam. Svake pojedinosti. Drugi se ne sjećaju ili se, što je još gore, sjećaju drukčije. Ostaje moja riječ protiv moje riječi. Ostaje moja priča koja potvrđuje moju priču.
Cilj života je da se proživi intenzivno, da se čovek potpuno rodi, da se potpuno probudi; da se prevaziđe ideja infantilne grandioznosti u shvatanju sopstvene, mada ograničene moći; da se prihvati paradoks da je svaki čovek najvažniji na svetu, a u isto vreme da nije važniji ni od mušiće ni od travke.
Na današnji dan 1905. godine rođen je francuski filozof i pisac Žan-Pol Sartr, jedan od tvoraca filozofije egzistencijalizma. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1964. godine, ali ju je odbio jer se to kosilo s njegovim moralnim načelima, nije se ni na koji način htio pridruživati institucijama.
Ugniježđena među planinskim obroncima na čak 2500 metara nadmorske visine, zaštićena od grada labirintom dolina i brežuljaka, gimnazija pod nazivom Gospa od Nila doista ostavlja dojam neke zasebne stvarnosti. Većina školske godine poklapa se s kišnom sezonom, tako da ostatak svijeta, obavijen gustim oblacima, naizgled nestaje u ovoj blistavoj instituciji namijenjenoj uzdizanju ženske elite Republike Ruande.
Desetine hiljada ljudi, osjećajući duboku tugu, dolazile su da se oproste s tijelom voljenog pjesnika što je najbolje svjedočilo koliko je Puškin bio važan ruskom narodu. Bio je poseban talenat, buntovna priroda, čovjek koji je osjećao sve probleme i potrebe naroda i izdvajao se hrabrošću.
