Bio je 20. februar 2009. godine. Osnovni sud u Banjaluci je presudio po tužbi Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Republika Srpska i Grad Banjaluka dužne su platiti 64 miliona maraka oštete za porušene džamije i druge vjerske objekte ove zajednice na području Banjaluke u vrijeme rata.
Šta se dobije kada se ukrste naslednici nekažnjene ratnohuškačke propagande, dobrovoljni davaoci tuđe krvi iz devedesetih koji vladaju i danas, i - divlja svinja?
Revolucija je svuda. Veliki preokret. Još uvek ne znamo da li će joj ishod biti dobar ili loš. Njen medij je internet. Kao svaka revolucija pre nje, i ova ima svoje ciljeve i žrtve. Cilj je obnova demokratije. Žrtva je politički centar.
Novi nastavak još neobjavljene knjige „Ko krade ubija“. Milan Vukelić je ubijen pred otvaranje famozne zgrade Vlade RS 2007. godine. Ubijen je nakon što je javno progovrio o sprezi vlasti i kriminala. Na otvaranju su bili prisutni oni koje je imenovao kao glavne bosove „građevinske mafije“.
„Strah me jedino za porodicu. Za sebe se ne plašim neka rade šta hoće“. Dok je govorio, djelovao je smireno, kao da je donio neku važnu odluku od koje više nema odstupanja, niti se o povlačenju može govoriti. Prvi put sam Milanu Vukeliću nakon mjeseci naše saradnje postavio ovakvo pitanje. Znao sam da se ne plaši, pitao sam ga to nekako reda radi.
Malo je poznato da je Lemi, veliki "vožd" malog naroda koji voli da bratimlji srpski i ruski puk, naravno za svoj groš a za čiji bi drugi, u drugom razredu srednje poljoprivredne škole u Banjoj Luci pao na godinu i to baš iz ruskog jezika i književnosti kod profesora Luke!
