Ovonedjeljna kolumna bivšeg profesionalnog obavještajca Džona Šindlera (John R. Schindler) u njujorškom Observeru pod naslovom "Zaštititi Balkan od Putina: Vodič kako to učiniti" dobila je, u naslovima nekih balkanskih internet portala težinu "novog američkog pristupa" u vidu Šindlerovih prijedloga da se, pored ostalog, Republika Srpska pripoji Srbiji a dijelovi s hrvatskom većinom, konkretno Zapadna Hercegovina Hrvatskoj, a da "ono što ostane" s muslimanskom većinom kao Bosna i Hercegovina bude primljeno u NATO i Evropsku uniju i da nastavi postojati u tješnjoj vezi s Hrvatskom.
Zasad, idemo se koncentrirati na dvije instance o tome kako ovo partnerstvo funkcionira u praksi, i zbog čega je Washington bez indicija i na koji način da se s tom dilemom pozabavi
Milorad Dodik je danas u Gradišci iskoristio pomen nedužnim žrtvama iz Zapadne Slavonije, da na tom tužnom skupu, promoviše nove "neprijetelje Republike Srpske"
Dobro, a šta ćemo od sada? Intelektualci će se, naravno, i dalje zalagati za slobodu i pravdu. Radnici će i dalje tražiti svoja prava. Novi vlasnici će i dalje slobodnom pogodbom kupovati fabrike
Koliko dramatike i ljudske tragike u crtežu Miodraga Šušnice // Inspektor je, inače, namamljen u “Kajak” // Obdukcijom je utvrđeno da je Šušnica imao 17 prostrelnih rana // Konobar mu je rekao da je Šušnica u kancelariji i pokazao vrata // Upravo ta činjenica upućuje na politički motiv i pozadinu
Jedno se nije izmenilo: mase se ne osvajaju argumetima i činjenicama. Masama se vlada emocijama i demagogijom, a demagogija je ono što pisac "Majn Kampfa" naziva "velikim konačnim ciljem"
Međudržavni sporazumi kojima se praktično suspenduju domaći zakoni postali su uobičajna praksa za sve garniture vlasti u poslednjih 17 godina. Međudržavni ugovori - komercijalni poslovi, ova formula za ulaganje državne imovine predstavnicima vlasti takođe godinama služi za skrivanje informacija o efektima velikih državnih poslova. Jedan od takvih poslova je arapsko ulaganje u poljoprivredu.
Evropska unija se nakon 60 godina nalazi na raskrsnici i sve zemlje članice se slažu da ovako više ne može. Jedino se ne slažu kojim putem dalje, odnosno treba li im više Evrope, kao što to zagovaraju Njemačka i Francuska, ili manje, kako tvrde članice Višegradske grupe. Ukoliko, pak, EU nastavi „u dvije brzine“, glavna bojazan „višegrađana“ je da bi istočne i siromašnije države postale članice drugog reda sa manje uticaja.
