Ono što je po uobičajenim kriterijima bezočna laž, Hrvatima je historija. Malo je naroda koji su upornošću i trudom uspjeli odnjegovati tako izraženi antagonizam između pamćenja i istine
Ni najmanje ne iznenađuju ogorčena reagovanja u bosanskohercegovačkoj javnosti na izjave iz bližeg i daljeg evropskog susjedstva – od predsjednice Hrvatske, austrijskog ministra inostranih poslova i predsjednika Češke – o Bosni i Hercegovini kao mogućem izvoru islamske terorističke opasnosti u Evropi.
Histerija oko požara koje Srbi navodno podmeću po Hrvatskoj mogla bi biti početak nečeg još goreg. Neuspješnim državama, a Hrvatska je radikalno neuspješna, nasušno trebaju neprijatelji, a to je teren na kojem se odlično snalazi sve aktivnija radikalna desnica i njeni blizanci u Katoličkoj crkvi
Što se tiče pojma naroda, politička realnost u Bosni i Hercegovini posve je jasna: narodi su čvrsto razdvojeni u tri pretinca, a zazivi “građanske države” završavaju na političkom deponiju. No, situacija nije nimalo statična. Novi trendovi upućuju na krizu trenutačnog modela. Oni se u prvom redu očituju u izazovima s kojima se suočavaju “tradicionalni predstavnici naroda”.
Bosnu i Hercegovinu nerijetko u svijetu predstavljaju ljudi koji nemaju elementarne kvalifikacije da se bave diplomatijom. U diplomatsko-konzularna predstavništva BiH šalje pripravnike, ali i biznismene bez bilo kakvih kvalifikacija za taj posao.
Nije li jasno da mi poštujemo običaje, religije i političke prakse koje su ustanovili mrtvi? Čitamo knjige mrtvih, kuvamo po njihovim receptima, živimo u gradovima koje su oni podigli. Ako vladamo, prodajemo i krademo ono što su oni stvorili
Moja tašta je doputovala iz Izraela da sa nama provede letnji odmor. Prvo se igrala sa unukom. Onda smo odmotali njene divne ćupove i šolje. Onda smo ćaskali o Tel Avivu – o ljudima, vremenu, novim restoranima. Onda smo prešli na politiku i to nam je svima pokvarilo raspoloženje: Izrael je odlično mesto koje ima užasnu politiku.
Nekoliko mjeseci nakon euforične proslave pobjede na francuskim predsjedničkim izborima, niz poteza predsjednika Emanuela Macrona uzrokovao je mnogo negodovanja. Iako su vidan pad njegove popularnosti izazvale porezna politika kojom pogoduje najbogatijima i najavljeno rezanje radničkih prava, veoma je upitno mogu li se protivnici Macronovih odluka složiti oko šire palete političkih pitanja i zajedno politički djelovati
