Većina žrtava su rendžeri u nacionalnim parkovima
Foto: Sun Ruibo/XINHUA/PIXSELL
U Africi su nedavno ubijena dvojica uglednih boraca za zaštitu ugroženih životinjskih vrsta, a u posljednjih deset godina tisuću ekoloških aktivista. Lani je zabilježeno 2335 slučajeva oružanog nasilja oko vlasništva nad vodom i tlom, crpljenja resursa i masovnog zagađenja okoliša
Ratni reporteri i borci za ljudska prava uobičajene su i svima poznate žrtve društvenih sukoba većeg ili manjeg intenziteta, zbog čega se ova zanimanja ubrajaju među neka od najrizičnijih. No manje je poznato da svake godine bude ubijeno i prosječno dvjesto ljudi koji se, aktivistički ili profesionalno, bave zaštitom okoliša, prirode i divljih životinja. Najčešće žrtve takvih egzekucija su konzervatori i rendžeri u nacionalnim parkovima, koje ubijaju naoružane milicije i organizirane bande švercera i krivolovaca. No česte mete su i obični ljudi, pripadnici sjedilačkih naroda koji ginu u srazu s mafijaški uvezanim korporacijama i lokalnim političarima, u pokušajima da zaustave po okoliš štetne ‘razvojne’ projekte.
Ubojstvo koje je naročito potreslo ekološku zajednicu i označilo svojevrstan vrhunac ove krize dogodilo se početkom veljače u Keniji, kada je ubijen Esmond Bradley Martin, američki konzervator koji se gotovo pola stoljeća bavio ilegalnom trgovinom slonovače i čiji je rad doprinio zabrani lova na slonove. Martin je bio jedan od najuglednijih svjetskih konzervatora uopće, pionir u borbi za zaštitu slonova još od 1970-ih godina, u vrijeme kada je krivolov u kratkom roku prepolovio populaciju tih životinja. Bio je najbolji svjetski poznavalac globalne ilegalne trgovine slonovačom, infiltrirao se na crna tržišta, analizirao cijene i potražnju te razvio metodologiju za praćenje šverca koja se danas koristi rutinski.
Iako 75-godišnjak, Martin je posljednje svoje terensko istraživanje obavio samo nekoliko mjeseci prije smrti, kada je zajedno s kolegicom otišao u Laos, gdje se nakon zabrane u Kini, najvećem svjetskom tržištu proizvoda od slonovače, preselila ilegalna trgovina tom sirovinom. U izvještaju koji je potom objavila organizacija Save the Elephants opisali su luksuzne resorte koji su izniknuli u džunglama Laosa, isključivo na švercu slonovače. Frank Pope, izvršni direktor organizacije Save the Elephants, u izjavi Los Angeles Timesu rekao je da je Laos, uz Kambodžu i Vijetnam, postao najbrže rastuće tržište slonovače na svijetu te da tamo postoje ‘ničije zemlje na kojima kineski biznismeni kupuju cijele dijelove džungle i pretvaraju ih u enklave u kojima su satovi podešeni na pekinško vrijeme, a kineski se posjetitelji prepuštaju stvarima koje ne smiju raditi kod kuće: drogi, prostituciji, kockanju i trgovini divljim životinjama’. ‘Martin i kolegica bili su tamo jedino dvoje zapadnjaka i stršali su kao bolni palac’, dodao je Pope. No unatoč tome kenijska policija odlučila je činjenicu da je Martin nasmrt izboden u svom domu tretirati kao provalu, pri čemu još nitko nije priveden.
Kao pljačka se tretira i lanjsko ubojstvo još jednog važnog konzervatora, Južnoafrikanca Waynea Lottera. On je ubijen u tanzanijskoj luci Dar es Saalam, dok se taksijem vozio s aerodroma prema hotelu. Dvojica nepoznatih počinitelja otvorila su vrata automobila i pucala u Lottera, čovjeka koji se također borio protiv krivolova uz pomoć doušnika i korištenja obavještajnih podataka, a zahvaljujući njegovoj organizaciji PAMS tanzanijska jedinica za organizirani kriminal uhapsila je stotine krivolovaca. Djelovanjem PAMS-a istrebljenje tanzanijskih slonova značajno je smanjeno, no koliki su razmjeri krivolova pokazuje podatak da je 1970-ih u tamošnjim rezervatima živjelo oko 110.000 tih životinja, a danas ih je tek 15.000.
Ubojstva aktivista za zaštitu prirode sustavno se bilježe u posljednjih petnaestak godina, a organizacija Global Witness je izvještaj o tome za prošlu godinu objavila početkom veljače. Prema njihovih podacima, lani su svakog tjedna ubijene prosječno četiri osobe koje su se borile protiv djelovanja švercera i krivolovaca ili pak protiv izgradnje rudnika, plantaža ili infrastrukturnih projekata. Industrije koje se bave eksploatacijom resursa najveći su motori nasilja, pa je tako 36 osoba ubijeno zbog poslova povezanih s rudarstvom, od čega dio njih s globalnom potražnjom za građevinskim materijalima. U Indiji je primjerice ubijeno troje članova iste obitelji koja se protivila crpljenju pijeska iz lokalne rijeke, a u Turskoj bračni par koji je sudskom presudom zatvorio kamenolom za opskrbu gradnje elitnih ljetovališta. U sukobima lokalnih zajednica zbog crpljenja ruda ginulo se u Peruu i Kolumbiji, a u zemljama Latinske Amerike uslijed porasta potražnje industrije hrane za sojom, palminim uljem, šećernom trskom i govedinom česti su i masakri farmera od strane kriminalnih bandi koje se nastoje jeftino domoći zemlje kako bi je skupo preprodali međunarodnim kompanijama.
Organizacija Environmental Justice Atlas zabilježila je prošle godine 2335 slučajeva oružanog nasilja oko vlasništva nad vodom i tlom, crpljenja resursa i masovnog zagađenja okoliša te je objavila da ubojstva uglavnom ostaju nekažnjena, da su najčešći naručitelji lokalni političari i biznismeni, a žrtve siromašni pripadnici autohtonih naroda, bez pravne zaštite i pristupa medijima.
Prema podacima Global Witnessa, broj ubojstava aktivista za zaštitu prirode udvostručio se u odnosu na razdoblje od prije pet godina, a većina žrtava, njih 105, rendžeri su u nacionalnim parkovima. Međunarodna federacija rendžera zabilježila je gotovo tisuću ubojstava čuvara parkova u posljednjih deset godina, od čega su 80 posto tih ubojstava počinili profesionalni krivolovci i naoružane milicije. Najveće povećanje broja ubojstava rendžera zabilježeno je u azijskim zemljama, no najgore je stanje već godinama u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je 2017. godine zabilježeno 13 takvih ubojstava.
U tamošnjem nacionalnom parku Garamba, inače mjestu svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a, žive rijetke zajednice slonova i bijelih nosoroga, a krivolov se ondje mjeri milijunskim zaradama. Park Garamba nalazi se na poroznim granicama DR Konga s Čadom i Južnim Sudanom, odakle se, rutama kojima su se u prošlosti vodili robovi, slijevaju vojnici, dezerteri i pripadnici raznih pobunjeničkih skupina, od kojih je najnotornija kršćanska Milicija božjeg otpora poznata po masovnim silovanjima, sakaćenjima i korištenju djece kao vojnika i seksualnog roblja. Parkom, u suradnji s vladom Konga, upravljaju Afrički parkovi, nevladina organizacija sa sjedištem u Južnoafričkoj Republici pod čijom je ingerencijom 12 najvažnijih nacionalnih parkova na afričkom kontinentu. Prije dvije godine u Garambi su ubijeni izvršni direktor i četiri rendžera, nakon čega su zaposlenici naoružani kalašnjikovima i obučeni od strane umirovljenih britanskih časnika s iskustvom ratnih sukoba.
Predstavljajući izvještaj svoje organizacije, voditelj kampanja Global Witnessa Ben Leather izjavio je da će zaštitnici prirode diljem svijeta i dalje biti izloženi zlostavljanju, zatvaranju, prijetnjama i ubojstvima ‘sve dok se lokalne zajednice ne uključe u odlučivanje o korištenju zemljišta i prirodnih resursa’. Slično je izrekao i John Knox, neovisni UN-ov izvjestitelj za degradaciju okoliša, koji je na toj poziciji od njenog osnutka 2012. godine. U intervjuu Los Angeles Timesu Knox je kao glavne razloge eskalacije nasilja prema zaštitnicima prirode naveo povećanu potražnju za resursima kao što su minerali, drvna građa i tlo za plantaže, zatim činjenicu da na takvim područjima žive ranjive skupine, mahom ruralno, siromašno i marginalizirano stanovništvo koje se ne bori samo za zemlju na kojoj živi, već i za vlastiti opstanak, te odsustvo vladavine prava i nekažnjivost.
Od oko tisuću ubojstava u deset je godina samo njih deset, odnosno jedan posto zločina procesuirano, što se doživljava kao zeleno svjetlo za egzekucije. Nekažnjivost je, kaže Knox, posljedica korupcije lokalnih elita, a problem je i činjenica da se borci za zaštitu okoliša diskreditiraju kao protivnici razvoja, što on smatra fundamentalnom pogreškom jer se u svim ovim slučajevima ne radi o održivom razvoju već o čistoj eksploataciji.
Međunarodna pravna zaštita u slučajevima ekološkog nasilja ili s njime povezanih zločina praktički je nepostojeća, a posljednji veliki korak unazad u tom smislu dogodio se 2013. godine, kada je američki Vrhovni sud ukinuo mogućnost da se na tamošnjim sudovima procesuiraju kršenja ljudskih prava počinjena u inozemstvu, bilo da se radi o korporacijama ili svrgnutim diktatorima.
Sud se bavio konkretnim slučajem s početka 1990-ih, kada je nigerijska vlada u seriji policijskog nasilja ugušila proteste protiv kompanije Royal Dutch koja u delti Nigera crpi naftu. U nasilju je bilo i mrtvih, a skupina tamošnjih građana podignula je u Americi tužbu protiv naftne kompanije zbog sudjelovanja u represiji. U proljeće 2013. godine, međutim, Vrhovni je sud jednoglasno odbacio ne samo tu, već i svaku buduću sličnu tužbu, uz obrazloženje da bi praksa procesuiranja zločina počinjenih na stranom tlu stvorila probleme u vanjskoj politici, a američke državljane i kompanije izložila progonu drugih država. Američke organizacije za zaštitu ljudskih prava bile su razočarane odlukom, ali su je zato pozdravila krovna udruženja poslovne zajednice, s tvrdnjom da tužitelji u takvim postupcima ‘zloupotrebljavaju institut ljudskih prava’ kako bi se domogli novca kompanija. Prije ukidanje ove mogućnosti, najvažnija slična presuda donesena je na američkom sudu na Havajima 1996. godine protiv nasljednika pokojnog filipinskog predsjednika Ferdinanda Marcosa. Presudom je dosuđena odšteta teška 1,9 milijardi dolara zbog teških kršenja ljudskih prava, i to po zapovjednoj odgovornosti.
Inicijativa se, međutim, pojavila iz smjera Međunarodnog kaznenog suda (ICC) u Haagu, gdje je 2016. godine tamošnje tužilaštvo objavilo takozvani policy paper, u kojemu se predlaže da se slučajevi otimačine zemlje i masovnih uništavanja okoliša uvrste u opseg djelovanja suda, jer to prema Rimskom statutu spada u krug njegovih ovlasti. U prijedlogu se navodi želja tužiteljstva da se procesuiraju zločini kao što su ilegalna eksploatacija prirodnih resursa, grabež zemlje i uništavanje okoliša, čime bi se omogućio sudski progon korporacijskih čelnika za zločine prema okolišu i s njima povezana kršenja ljudskih prava.
Piše: Tena Erceg Portal novosti