U javnom prostoru tzv. “zapada”, kojeg karakteriziraju i društvene mreže, a osobito u medijima, nema doista ozbiljnih i egzistencijalno bitnih tema, kako lokalnih, tako i globalnih, a niti kritičkog propitkivanja, osim u uskom segmentu istinski neovisnog aktivizma (nije svaki takav, a ponekad i “neovisni” to nimalo nisu, poput Republike Hrvatske ili, recimo, Grčke) i komunikacije “slobodnih strijelaca”, te u alternativnom prostoru, koji također trpi od velikih “zagađenja”, što je, nažalost, neizbježna karakteristika svake margine.
Oh kako mrzim Sarajevo, lijepi grad, svih tih uhljebljenih beskorisnih maminih i tatinih sinova i ćeri po obrazovnim institucijama koji će nas (šta “će” nego već jesu) doći glave.
Nisam kriv! Nisam kriva! Nisam kriv! Nisam kriva! Sve je politički namontirano! Nevin/a sam! Smjestili su mi! Nemam ja ništa s tim! Ja kriv/a??? Ma hajte molim vas, ja kriv?! Ovo je urota! Dokazat ćemo da nije kriv/a! Nije kriv/a dok se ne dokaže suprotno!
Pogledajte ove dve vesti: Nemačka je na grčkoj krizi zaradila 100 milijardi evra i ovo je verovatno najuspelija godina nemačke industrije oružja. Njihov zajednički imenilac je da Nemačka profitira na patnji drugih. Živimo vrelo leto naše beskrupuloznosti, dok u glas pevamo pesmu profitera: „Svaki posao je dobar posao. Biznis je uvek samo biznis, i dok svet propada“.
Žene u hrvatskim zatvorima: Kao najveću poteškoću izdržavanja kazne zatvorenice navode odvojenost od svoje obitelji i djece, u puno većem postotku nego muškarci.
Možemo dokučiti posljedicu nečega što je već u prirodi, prikladnost ili točnost funkcije pogleda koja može biti prisutna u simboličkom poretku u čovjeku.
“Ne mrzim Rome, ali je činjenica da su lenji i vole da kradu.” “Nemam ništa protiv homoseksualaca, dok TO rade u svojoj kući.” “Zašto bih bio nacionalista ako smatram da manjine ne treba da imaju status belih medveda?” “Volim i poštujem žene, ali ne bih voleo ženu na čelu države. Suviše su emocionalne i to ih ometa u racionalnom donošenju odluka.”
