Čak i ako stavimo postrani činjenicu da činjenice bilo koje vrste u naše “hipermasmedijsko” doba više nemaju moć da izazovu osobito čuđenje, činjenica da, dok se smrti glumaca, pjevača, biznismena, kompjutorskih tehničara te inih zvijezda današnje “kulture” popraćuju opširnim i svečanim, nerijetko i dirljivim medijskim nekrolozima, preminuće jednog od najvećih i najvažnijih mislilaca našega doba u nas nije izazvalo – barem koliko je meni poznato, i izuzmu li se redovne šture koliko i šuplje osmrtnice u općeinformacijskim servisima te nešto manje šturi ali nimalo manje šuplji prikazi na opskurnim dezinformativnim portalima – gotovo nikakav komentar, zacijelo neće nikog odviše začuditi.
Da li je De Niro Srbin, ili možda nije? Moguće je da sigurno nije, mada postoji mala šansa da jeste. Portali u regiji ponovo su posegnuli za lažima kako bi osnažili etnonacionalne tlapnje. Izgleda, ništa novo ‒ prije nekoliko godina, film Angeline Jolie je, po nekima, bio najbolje što nam se desilo nakon Daytona, a Monica Bellucci je propitivana kako uspijeva odoljeti Dodikovom šarmu
Da inzistiranje na razlikama između korupcijskih poslovnih praksi lokalnih bh. elita i boljih političko-poslovnih običaja na razvijenom Zapadu predstavlja tek zbrku u glavama provincijskih liberala svjedoči i recentni slučaj sarajevske Opće bolnice. Njena demontaža pod patronatom i za korist klijentelističke mreže oko Stranke demokratske akcije odvija se sasvim u skladu s nametnutom Reformskom agendom iz međunarodnih centara moći.
Kada osuđujemo metode totalitarnih režima ne zaboravimo osuditi i metode kojima kapital udara po svojim neprijateljima. Jer te su metode ne manje brutalne; one su često, kao što smo vidjeli na primjeru uglednog i uspješnog kapitaliste Trumpa i legendarnih „oni-uvijek-stižu-na-vrijeme“ Japanskih željeznica – iste
Oduvijek me zanimalo šta se desi kad si podstanar u kući, iznad tebe žive gazde, a ti praviš slavlje i buka odudara zgradom. Ne možeš nikad pitati sve podstanare, ali evo znam jednog što slavi, orilo gorilo, i boli ga briga što to smeta svima drugima u zgradi.
Hiljade stranica su napisane o dopadljivosti i zavodljivosti zla. Postoje ljudi koji ga čine sa ciljem, ali i oni koji ga proizvode radi ničega, tj. samo da bi ga proizveli.
Ko je skloniji da razmišlja o potrebama siromašnih? Zvuči logično da je siromašna osoba zaokupljena sopstvenim teškim ekonomskim položajem. Nasuprot njoj, bogat čovek, rešen takvih briga, može sebi da dopusti da se pozabavi tuđim teškoćama.
