Foto: Unsplash
U poslednjih godinu dana cijena brašna pala je za 10 feninga po kilogramu, dok je cijena hljeba i ostalih pekarskih proizvoda porasla, što je paradoksalno, kažu iz udruženja za zaštitu potrošača. Sa druge strane pekari rast cijena pravdaju činjenicom da osim brašna, u cijenu hljeba ulazi niz drugih imputa, koji su u ovom periodu, kažu, drastično poskupjeli.
Za rubriku “vjerovali ili ne” jeste činjenica da cijena brašna pada, a cijena hljeba raste. Tragično je to što dobijemo veliku razliku, kada se uporede cijene pšenice i pekarskih proizvoda, kažu u udruženju potrošača “Zvono” iz Bijeljine.
“Cijene kifle su nekada bile 10, pa 20 a sada 25 i 30 feninga, a toliko košta i kilogram pšenice. Prema tome, vidite kolika je razlika i koliko ne dolazi do usklađivanja cijena. Tu mi možemo reagovati tako što ćemo upozoravati, ali postoje institucije koje su zadužene da se time bave”, rekao je Jovan Vasilić, predsjednik ovog udruženja.
Naši sugrađani su takođe mišljenja da u ovakvo situaciji nešto nije uredu i da bi cijena osnovne životne namirnice trebala da bude niža.
“Skupoća je velika, standard je opao. Za penzionere, katastrofa”.
“Kilogram hljeba, 2 kg brašna, 4 kg pšenice – to je paritet bio. Dugo vremena se to zadržalo, a sad je to u korist mlinske industrije daleko, daleko nepovoljnije.”
“Smatram da bi trebalo da se vodi računa o tome da ima ljudi koji ne mogu sebi da priušte te dodatne izdatke. Mislim da bi država trebalo malo da obrati pažnju i da koriguje cijene, odnosno da izvede kontrolu na maržu. Da vide kako to ljudi formiraju cijenu, jer izgleda, kako se meni čini, da svako formira cijenu kako hoće”.
“Hljeb je skup u odnosu na brašno. Tačno je, imaju i pekari izdatke, ali je ipak skupo. Samo, hljeb je nekada bio težak 1 kilogram, a koliko je težak danas? Da li ima 600 grama?”
Pekari cijene svojih proizvoda pravdaju činjenicom da je došlo do rasta najniže plate, te da sada, na mjesečnom nivou po zaposlenom izdvajaju dodatnih 382 KM.
“Naše preduzeće ima 120 zaposlenih. To je na mjesečnom nivou oko 40.000 maraka i mi smo dali za ovih 10 mjeseci 400.000 maraka je naše preduzeće dalo više ove godine nego prošle”, kaže Njegoslav Zagorac, vlasnik lanca pekara iz Bijeljine.
Zagorac dodaje da 80% svojih proizvoda pakuje u ambalažu koja je skuplja za 30 procenata, kao i to da najjeftinija mašina za pekarstvo košta 15.000 evra.
“Naše proizvode, bilo koje, ne možemo da dajemo za neku cijenu koja odgovara ekonomistima, udruženjima za zaštitu potrošača, koja odgovara penzionerima. Ne možemo. Jednostavno, pekari kada poskupe, onda znajte da im je dogorjelo, da to nije trka za profitom, nego jednostavno dogorjelo”, kategoričan je Zagorac.
Pekari dodaju da je veliki problem deficit stručne radne snage, te da je cijena njihovog rada prelazi 2.000 maraka i da je viša za minimalno 25 procenata, u odnosu na isti period prošle godine.