?){kind=link}
Koji je motiv i koja je svrha, odnosno zbog čega je i radi čega, u Zamošću, nedaleko od Lublina, na istoku Poljske, uklonjena spomen-ploča s rodne kuće njemačke filozofkinje židovskog podrijetla Rose Luxemburg (1871. – 1919.)?
Prof. Vinko Grgurev je uputio pismo poljskom ambasadoru u Hrvatskoj, gospodinu Jasionovskom prosvjedujući protiv diskreditiranja filozofkinje i revolucionarke Rose Luxemburg, rođene u Poljskoj, koje prenosimo u cijelosti:
Poštovani gospodine veleposlaniče Republike Poljske Andrzeje Edwarde Jasionowski!
Poštovani gospodine veleposlaniče Republike Poljske Andrzeje Edwarde Jasionowski! Nekom sam prilikom u “Večernjem listu” pročitao da je sa zida rodne kuće za poljsku povijest značajne filozofkinje i revolucionarke Rose Luxemburg (1871. – 1919.) skinuta spomen-ploča. To me je potaklo da uoči stote obljetnice njezine mučeničke smrti, to jest onda kada bi trebalo raspravljanjem o njezinu mišljenju evocirati njezinu povijesnu ulogu, Vama, kao zastupniku poljske države, u Hrvatskoj, i čelnim ljudima poljske vlasti, uputim pismo u kojem osuđujem obescjenjivanje i vrijeđanje žene iznimnog ljudskog i povijesnog dostojanstva. Vjerujem da je to i Vaše mišljenje te da ćete se poduzeti onako kako se treba poduzeti u spomenutoj situaciji.
•••
Što je povijesna ličnost? Kakve su njezine kvalifikacije?
Za razliku od historijskih ličnosti koje su obilježile ono što jest bilo kojim svojim osobitostima, pa i zločinačkim, povijesna ličnost je ona koja po svojem licu jest takva da bi se ljudi mogli i trebali ugledati u nju u oblikovanju dostojne budućnosti. Obično se takvim osobama podižu spomenici, posvećuju javni toponimi ili se lokaliteti u vezi s njima obilježavaju spomen-pločama.
Kako su ti postupci refleksija postojeće vlasti odnosno karaktera njezinih promotora, ne bi li predstavnici (i) poljske državne vlasti trebali – u međunarodnim razmjerima – pokazati svoju odgovornost prema povijesnim ličnostima (ako doista misle da one to jesu), a koje su, u vezi s Poljskom te koje su, štoviše, internacionalnog domašaja? Zbog toga bi poljska državna vlast trebala odgovoriti na pitanja, naime,
• koji je motiv i koja je svrha, odnosno zbog čega je i radi čega, u Zamošću, nedaleko od Lublina, na istoku Poljske, uklonjena spomen-ploča s rodne kuće njemačke filozofkinje židovskog podrijetla Rose Luxemburg (1871. – 1919.)?
• koje je mišljenje uklonitelja o njezinu teorijskom i povijesnom značenju?
• kojim vrijednostima poljska država raskrčuje put diskreditiranjem Rose Luxemburg?
Nije li to u sklopu inzistiranja na zabrani komunističkih simbola, famozne lustracije, na koju se obično pozivaju oni koji ističu kako se ona uspješno provodi u Poljskoj? Naklapa se kako se to čišćenje od ostataka komunizma reflektiralo u propulzivnijoj ekonomiji i da bi to trebao biti ogledan primjer Hrvatskoj. Par exellence je komunistički simbol Rosa Luxemburg, međutim, što se postiže njezinom ljudskom i povijesnom diskreditacijom?
Daje se legitimacija Katynu i Auschwitzu!!!
Luxemburgova je upozoravanjem na degeneraciju socijalističke revolucije anticipirala Katyn. Ona je predvidjela u apsolutiziranju države staljinistički birokratizam (etatizam). Riječ je o etabliranju na vlasti privilegirane, u biti antisocijalističke klase. Luxemburgova nije bila protiv socijalizma, naprotiv, pa je u novokantovskoj formulaciji iznijela na vidjelo tvrdnju kako bez demokracije nema socijalizma ni socijalizma bez demokracije jer je demokracija formalno polazište u realiziranje osobnih i političkih prava, međutim, demokracija bez zbiljskog izražaja u socijalizmu, to jest u društvu uspostavljenom na osnovi solidarnosti autonomnih pojedinaca, izokreće se u demagogiju odnosno u ideološko opravdavanje postojećih klasnih odnosa.
Rosa Luxemburg je podvrgnula kritici inače progresivnu Lenjinovu i Wilsonovu ideju prava naroda na samoodređenje. Istaknula je kako je, u nacionalnom uspostavljanju, svijest naroda o sebi, kao povijesno-političkom subjektu, moguća uvidom u njegovu raznovrsnost, u klasne proturječnosti, u svrhu njihova prevladavanja. U srži tog zahtjeva je svijest svakog građanina (njegova samosvijest) o svojem mjestu u društvu i vlastita naroda u svijetu.
Zastupajući ideje proleterskog internacionalizma (komunizma) ona je upozorila na proturječnost i pogubnost slanja njemačkoga proletarijata u rat protiv proletarijata drugih nacija radi zadovoljavanja imperijalističkih interesa njemačke buržoazije. Nije li po tome baš ona bila uzorna patriotkinja koja se usprotivila onim njemačkim “patriotima” koji su podržavali ekspanzionističku politiku vladajuće klase vlastite nacije? Nije li simptomatično i indikativno što je atentatora na nju i na Karla Liebknechta (1871. – 1919.) petnaestak godina kasnije nagradila Hitlerova vlast?
Vodice, mjeseca rujna 2018.
Vinko Grgurev
Vinko Grgurev, prof.
22211 Vodice
Ulica Kamila Pamukovića 80