Najvažniji suborac Fidela Castra, argentinski liječnik Ernesto “Che” Guevara jedan je od velikih junaka kubanske revolucije.
Slava, koju je stekao kao neustrašivi i briljantni komadant, nadrasla ga je s godinama i pretvorila u mit latinoameričke gerile koji živi i pola vijeka nakon Cheove smrti, piše Index.hr.
Cheov klasični portret s crnom beretkom na glavi i spokojnim pogledom u daljinu, djelo fotografa Alberta Korde, 1960-tih se godina u mnogim dijelovima svijeta pretvorio u simbol protesta protiv “američkog imperijalizma” i materijalizma zapadnog kapitalističkog društva.
Bio on na majici, na posteru u sobi studentskog doma ili kao tetovaža na nadlaktici Diega Maradone, na svijetu teško da ima raširenije slike od Che Guevare s beretkom.
Izvučen iz historijskog konteksta, pretvorio se u simbol buntovništva mladih, a istodobno služio kao marketinško oruđe kapitalističkih kompanija koje njegovim likom lansiraju nove proizvode ili privlače nove korisnike.
Che je tako postao najvažniji eksponent revolucionarnog romantizma, iako je osobno predvodio stotine egzekucija u kubanskim zatvorima nakon pobjede revolucije 1959. godine.
Revolucionarni duh je jednom opisao kao “beskompromisnu mržnju prema neprijatelju, koja čovjeka pretvara u učinkovitu, nasilnu i hladnokrvnu mašinu za ubijanje”.
Rođen 14. juna 1928. u argentinskom gradu Rosariju, Ernesto Guevara otkrio je svoj revolucionarni poziv tokom dva duga putovanja Latinskom Amerikom. Tada je postao svjestan krajnje neimaštine, nepravde i izrabljivanja koji su bili dominantni u regiji.
https://www.youtube.com/watch?v=-ekfej_kmHQ
Nakon neuspjelog pokušaja da organizira otpor vojnom udaru kojim je s američkom podrškom srušena vlada Jacoba Arbenza u Guatemali 1954., mladi Guevara otputovao je u Meksiko. Ondje je upoznao Fidela Castra koji ga je uvjerio da se pridruži skupini protjeranih Kubanaca koji pripremaju invaziju na Kubu i revoluciju protiv diktature Fulgencija Batiste.
Već poznat po nadimku Che i unaprijeđen u komadanta, zahvaljujući izvrsnom taktičkom snalaženju u gerilskom ratovanju, Guevara vodi odlučnu bitku kubanske revolucije kod Santa Clare koja je zapečatila sudbinu Batistina režima u decembru 1958.
Nakon diktatorovog bijega i pobjede revolucionara 1. januara 1959., Che je imenovan predsjednikom kubanske nacionalne banke, a kasnije i ministrom industrije. Njegova česta putovanja u inostranstvo u svojstvu ambasadora revolucije često su ga vodila u Moskvu i druge socijalističke gradove, gdje je progresivno gubio prvotni entuzijazam za Sovjetski Savez. Kritizirao je golemu sovjetsku birokraciju i oklijevanje SSSR-a da podrži revolucionarne pokrete u zemljama Trećeg svijeta.
Tada se pojavljuju i glasine o sukobu s Castrom, a pošto Che nestaje iz javnog života, sve su češća nagađanja da ga je vođa revolucije dao pogubiti. Kasnije se saznalo da je Guevara otišao u Kongo kako bi podržao tamošnje gerilce u borbi protiv prozapadnih plaćenika.
Frustriran korupcijom i slabim borbenih duhom kongoanskih revolucionarnih čelnika, Che se vraća na Kubu u martu 1966. godine. Nekoliko mjeseci kasnije već je bio u Boliviji. U toj andskoj zemlji, u središtu Južne Amerike, nada se da će stvoriti zametak revolucije koja će proširiti kontinentom.
Nije, međutim, znao da bolivijski vojnici, inače slabo opremljeni i obučeni, imaju obilatu pomoć CIA-e i američkih protugerilskih stručnjaka. Ranjen je u borbi s bolivijskim vojnicima na planinskom jugoistoku zemlje i uhvaćen živ.
Jedan od vojnika koji su ga uhapsili, danas 79-godišnji Gary Prado, toga se dana jasno sjeća.
“Nije skrivao identitet, sam je rekao ko je”, kaže Prado u intervjuu za agenciju DPA.
“Izgledao je poraženo. Kazao je: ‘Ja sam Che Guevara i vredniji sam vam živ nego mrtav'”, prepričao je Bolivijac.
No bolivijske vlasti nisu tako mislile. Iako nije bio prisutan egzekuciji, Prado ima objašnjenje.
“U Boliviji je tada maksimalna kazna bila 30 godina, a u zemlji nije bilo strogo čuvanih zatvora. Gdje bismo ga držali 30 godina? Sigurno bi bilo pokušaja da ga se oslobodi, pritisaka, posjetitelja. Bio bi trajna smetnja.”
“Danas to zvuči grozno, pogubljenje bez suda”, nastavlja Prado, “ali imajte na umu da je Che napravio isto stotinama ljudi na Kubi i da se u ono doba nije toliko pričalo o ljudskim pravima kao danas”.
Che Guevara je pogubljen u selu La Higuera 9. oktobra 1967., dan nakon hapšenja.
“S obzirom na to kakav se mit o njemu kasnije stvorio, Che je Kubi ispao korisniji mrtav nego živ”, hladno je zaključio Prado.
(radiosarajevo)