Foto: Pixabay
Kombinacija ekonomskih šokova i monetarnog poravnanja natjeraće veliki broj zemalja sa niskim BDP-om na restrukturiranje dugova
Nije nepoznato da neka zemlja može ući u krizu pa i bankrot, a jedno od posljednjih upozorenja stiže iz Afrike, tačnije iz Etiopije koja nije mogla platiti obaveze za svoje međunarodne državne obveznice, i to kupon od svega 33 miliona dolara.
Afrički kontinent doživljava teška ekonomska vremena, pa je, pored Zambije i Gane, i treća država, Etiopija, krajem protekle godine obavijestila povjerioce da ne može izmiriti međunarodne obaveze i pored perioda odgode.
Ova istočnoafrička država sa 120 miliona stanovnika prvi put je zatražila otpis duga od grupe najrazvijenijih zemalja G20 u januaru 2021. godine. Što je u početku i bilo odgođeno. Naime, zbog građanskog rata, deviznih rezervi i rasta inflacije, te iscrpljenosti, najveći povjerioci, uključujući i Kinu, koja je bila najupornija u svom potraživanju, pristali su na sporazum o odgodi duga. Ipak, službena Etiopija je obavijestila da nisu uspjeli pregovori sa penzionim fondovima i drugim vjerovnicima iz privatnog sektora koji su vlasnici državnih obveznica. Odmah su reagovale i agencije za ocjenu kreditnog rejtinga pa su 15. decembra smanjile ocjenu na default pod pretpostavkom da kupon neće biti isplaćen.
Ništa bolja situacija nije ni u Šri Lanki, državi sa 23 miliona stanovnika. Ova zemlja bori se sa najgorom ekonomskom krizom od 1948. godine, kada je stekla nezavisnost od Velike Britanije. Šri Lanka već mjesecima ne može otplaćivati dugove povjeriocima. Stanovništvo se suočava sa nestašicama hrane, goriva je sve manje, a i lijekova ponestaje. Ova zemlja nije jedina u regiji koja je nelikvidna.
– Kombinacija ekonomskih šokova i monetarnog poravnanja natjeraće veliki broj zemalja sa niskim BDP-om na restrukturiranje dugova. To je apsolutna katastrofa i u tom smjeru mi idemo, rekao je američki ekonomista John Lipsky, koji je bio u MMF-u.
Svjetska banka upozorava da je više od 60 posto zemalja svijeta trenutno u dužničkoj krizi ili im prijeti dužnička kriza poput Pakistana, Tunisa, Gane…
Ekonomisti upozoravaju, ako se broj nesolventnih zemalja poveća, to će imati globalne posljedice.
– Rizik od velike dužničke krize s mogućim domino-efektom danas je veći nego tokom pandemije Covid-19, kazala je Rebeca Grynspan, sekretar UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD).
ZATVARANJE TRŽIŠTA
Državna bankrotstva po pravilu nastupaju u vrijeme velikih političkih i ekonomskih kriza i promjena sistema, kada nastaju neizdrživi budžetski deficiti. Na našim prostorima prvi bankroti zabilježeni su u vrijeme evropeizacije balkanskih zemalja, tokom 80-ih i 90-ih godina 19. vijeka. Kraljevina Srbija je bankrotirala 1894. i bila je prinuđena da naredne godine potpiše tzv. karlsbadski aranžman kojim su svi petoprocentni državni zajmovi bili unificirani u jedan novi, dugoročni, četveroprocentni zajam. Nakon toga, evropska finansijska tržišta su za državu bila zatvorena više od deceniju. Čitavo stoljeće poslije dužnička kriza je zahvatila zemlje jugoistočne Evrope u vrijeme odumiranja političkog i privrednog sistema – socijalizma.
SFRJ je 1982. doživjela bankrot, a proces je za BiH, Srbiju i druge države dovršen tek poslije političkim promjenama koje su dovele do rata i raspada Jugoslavije.
Cijena koju zemlje koje proglase bankrot moraju da podnesu jeste zatvaranje međunarodnog tržišta kapitala. Poučeni događajima u 80-im u namjeri da zaštite svoj kapital od propasti, povjerioci više ne čekaju trenutak da zemlja dužnik javno prizna da ne može po ugovorenim uslovima ispuniti obaveze. U tom smislu je razvijena i nova grana ekonomskog predviđanja pod nazivom analiza rizika državnog bankrotstva (country risk analysis). Ova predviđanja imaju veliki uticaj na odluke finansijera da li će i po kojoj cijeni odobravati zajmove vlastima zemlje čija se kreditna sposobnost procjenjuje.