Centralna izborna komisija BiH (CIK) ovjerila je blizu 800 redovnih kandidatskih listi među kojima će građani moći birati kandidate za sve nivoe vlasti na predstojećim Opštim izborima. Tako će se veliki broj stranaka i pojedinaca boriti za naklonost glasača 7. oktobra.
Na listama su etablirane političke stranke i poznati pojedinci, ali je i mnoštvo onih o kojima šira javnost BiH zna malo ili nimalo. Kada su u pitanju kandidature za inokosne funkcije, situacija je posebno zanimljiva u Republici Srpskoj.
Opšte je poznato da dva vodeća politička bloka u Srpskoj imaju kandidate za srpskog člana Predsjedništva BiH. Milorad Dodik ispred koalicije okupljene oko SNSD-a na megdan će Mladenu Ivaniću, kandidatu Saveza za pobjede. Međutim, oni nisu jedini pretendenti na funkciju u Predsjedništvu BiH, jer u trci učestvuju i Mirjana Popović iz Srpske napredne stranke i Gojko Kličković iz Prve srpske demokratske stranke.
Rekordan broj je i kandidata za predsjednika / potpredsjednike RS. Čak 37 njih je na ovjerenim listama. U javnom diskursu se najviše govori o Željki Cvijanović i Vukoti Govedarici, kao kandidatima za predsjedničku funkciju. Ramiz Salkić i Josip Jerković, sudeći po kandidaturi, žele obnoviti mandat kao potpredsjednici RS.
U trci za predsjednika i potpredsjednka RS su i javnosti poznata imena, poput, Slobodana Pavlovića, Admira Čavke, Joze Barišića, te Ćamila Durakovića. No, da li ste znali da svoje predsjedničke kandidate imaju, između ostalih, i Demokratska stranka invalida BiH, Srpska napredna stranka, Liberalna stranka BiH, Savez za Stari Grad, USD BiH, Prva srpska demokratska stranka, te da je na listama oko 20 nezavisnih kandidata?
Je li veliki broj političkih stranaka i nezavisnih kandidata odraz političkog pluralizma u BiH? Bivši član CIK-a BiH Vehid Šehić kaže da to, nažalost, nije slučaj.
On napominje da u BiH postoji jako puno političkih subjekata, dok ih je daleko manji broj u razvijenim demokratskim državama sa demokratskom tradicijom i istinskom parlamentarnom demokratijom. Više je razloga za takvo stanje.
“Pođimo od toga da na Zapadu prvo ide novac, pa politika, dok u BiH ide politika jer je ona sredstvo za materijalno obezbjeđenje svih onih koji se bave ovom djelatnošću ili koji dobiju povjerenje građana. To je najveći problem u BiH radi čega imamo i činjenicu da je isključivo materijalni interes motiv mnogih da se bave politikom. Možda u tome leži odgovor i za sve one koji se kandiduju za predsjednika i potpredsjednike Srpske”, navodi Šehić.
Mnogi pojedinci, ali i političke partije ulaze u izbornu trku svjesni da ne mogu pobijediti određene kandidate etabliranih političkih stranaka ili poznatih pojedinaca, ali ravnopravno učestvuju u raspodjeli mjesta u biračkim odborima.
“I to može biti jedan od razloga zašto se ljudi kandiduju, jer znamo za trgovinu, odnosno prodaju mjesta u biračkim odborima. Neophodna sredstva, odnosno takse koje treba platiti CIK-u BiH za učešće na izborima upravo plaćaju političke stranke i to nije nova pojava. To se uvijek dešavalo sa nezavisnim kandidatima. Utvrđeno je da je samo jedan od deset nezavisnih kandidata dobio samo jedan glas”, navodi Šehić.
Prema njegovim riječima, sve je predmetom političke trgovine, što upućuje na zaključak da građani BiH nemaju slobodne izbore.
Šehić pojašnjava da razlog za kandidaturu može biti i lični motiv pojedinca.
“Neko naprosto želi da u svojoj biografiji ima to da je bio kandidat za člana Predsjedništva BiH ili predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske”.
Iako svjesni da ne mogu dobiti izbornu utakmicu, Šehić zaključuje da “kada se sve pretvori u biznis, sve varijante su moguće”.
(Vijesti.ba)