Foto: Ringier
Nakon što je, pod pritiskom 20 konzervativnih udruženja, koje se zalažu za “tradicionalne porodične vrijednosti” stopiran novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, nedavno je sa sličnom argumentacijom, „napadnut“ i Krivični zakonik Republike Srpske.
Ministarstvo pravde RS je pokrenulo postupak za izmene Krivičnog zakonika Republike Srpske, s ciljem da se iz KZ RS izbaci sintagma „rodni identitet“, odnosno formulacija zločina iz mržnje, ili diskriminacije na osnovu rodnog identiteta.
Kako je za Srpskainfo potvrđeno iz ovog Ministarstva, izmene KZ RS je iniciralo 7 poslaničkih klubova i grupa vladajuće većine u Narodnoj skupštini RS, na čelu sa SNSD.
Rodni identitet je bio kamen spoticanja, zbog kojeg je, pod uticajem konzervativnih udruženja, “pao” i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama.
Da je taj zakon usvojen, kao što nije, žrtve nasilja u porodici bi imale lakši pristup Sigurnim kućama, a zaštitne mjere, poput udaljenja nasilnika iz stana i zabrane pristupa žrtvi, mogli bi izricati policajci na licu mjesta.
Kako su pokazali nedavni slučajevi svirepog ubistava žena, upravo takve mere bi mnogim žrtvama mogle spasiti život.
Nakon svega, nikom nije jasno šta je “tradicionalna porodica” i kome je u interesu da se povuče zakon koji je u skladu sa evropskim standardima i koji pruža dodatnu zaštitu žrtvama.
Jasno je jedino da vlast u Republici Srpskoj i konzervativci guraju isti narativ.
Za kakve se vrednosti zalažu tradicionalisti, koji nam kroje ključne zakone, i pod čijom su oni zaštitom?
Prva akcija “lov na vještice”
Podsjećamo, konzervativna udruženja su na javnu scenu stupila još 2017. Tada ih je bilo samo sedam, ali je pod njihovim pritiskom Ministarstvo prosvjete RS zabranilo školske i vrtićke priredbe povodom američkog praznika Helouvin ili Noć vještica. Priredbe su organizovane u sklopu nastave engleskog jezika.
Tada se, kao predvodnik ovog “lova na vještice” isticalo Srbsko sabranje „Baštionik“, udruženje iz Banjaluke, koje vodi Predrag Adamović. Njegova supruga i saradnica Vesna Adamović godinama je bila predsjednica Aktiva žena SDS.
Jedna od danas vodećih konzervativnih organizacija je Udruženje „Roditelji za prava djece“, koje vodi pravnica iz Bijeljine Jelena Sarafijan.
Ovo udruženje je osnovano 2021. kako bi se, tokom korona pandemije, borilo protiv epidemiloških mjera u školama. I danas su otvoreni borci protiv vakcinacije, što jasno ističu na svojoj veb stranici. Za mnoge su sporni i njihovi stavovi o pravu na abortus.
– Mi se ne zalažemo za ograničavanje prava na pobačaj, nego za podizanje svesti o opasnostima od abortusa. Samo želimo da mladi ljudi, a pogotovo mlade žene, budu edukovani o mogućim posljedicama takvog čina na njihovo reproduktivno i mentalno zdravlje – kaže Jelena Sarafijan.
Što se tiče stavova o vakcinaciji, Jelena Sarafijan je potvrdila da se udruženje protivi kovid vakcinama i vakcini protiv humanog papilloma virusa (HPV), jer te vakcine, kako navodi, “nisu u našoj populaciji klinički ispitane”.
Podrška Milorada Dodika i SPC
Konzervativne organizacije u Srpskoj imaju otvorenu podršku predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Na društvenoj mreži X, Dodik je ranije objavio da podržava stavove udruženja, koja se protive uvođenju pojma femicid u zakonodavstvo Republike Srpske, jer se na taj način, kako je naveo, „na mala vrata uvodi rodna ideologija“, te ddao da zakon treba da „definiše načela tradicionalne porodice“.
Ne tako otvorena, ali podrazumijevajuća je podrška Srpske pravoslavne crkve, odnosno vrha SPC, koji u Srbiji već odavno zahtijeva ukidanje Zakona o rodnoj ravnopravnosti.
Sve navedeno je izazvalo oštre podjele u Republici Srpskoj.
Na jednoj strani su nesuđeni „strani agenti“: nevladine organizacije koje se bore za zaštitu ljudskih prava, ravnopravnost muškaraca i žena i društvo bez nasilja, kao i za druge vrijednosti propisane međunarodnim i evropskim konvencijama, koje je BiH, pa samim tim i RS, potpisala i ratifikovala.
Na drugoj strani su konzervativci, koji se zalažu za tradicionalne vrijednosti. Sa tih pozicija su osporavali i oborili Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Njima su zasmetali, prije svega pojam “femicid” i sintagma “rodni identitet”.
Da li je moguće da je jedan tako važan zakon, od kojeg doslovno zavise životi “pao” zbog tri riječi?
Mlada pravnica Izabela Marković, prva koja je u BiH napisala stručni rad o femicidu, navodi da je suludo da se koplja lome oko “teorija i terminologije”, dok nasilje buja, a žene padaju mrtve.
– Na kraju krajeva, ne vidim u čemu je problem. I Federacija BiH i Srbija i Hrvatska i sve zemlje u regionu i EU u svom zakonodavstvu imaju definicije rodnog identiteta, jer je to u skladu sa zakonodavstvom EU – kaže Izabela Marković.
Dodaje da iz zakona izbacujemo nešto, što ćemo, danas sutra, ako zaista želimo u EU, morati ponovo uvesti, jer će to biti uslov za pristupanje EU.
Poseban problem je, ističe ona, što se ne primjenjuju ni postojeći instituti zaštite žrtava nasilja u porodici, propisani starim zakonom.
U ovakvoj situaciji, dodaje Markovićeva, na gubitku je i društvo i institucije i subjekti zaštite i, naročito, žrtve nasilja, a na dobitku su, kako tvrdi, samo nasilnici.
– Pitam se da li je organizacijama, koje su digle toliku buku zbog nekoliko termina, jedini cilj bio da pošto po to „obore“ Zakon i tako pomognu nasilnicima – kaže Izabela Marković.
“Nismo mi narod sklon nasilju”
Jelena Sarafijan odgovara da je pogrešno je povezivati vrednosti tradicionalne porodice i nasilje.
– Pogrešna je percepcija da udruženja, koja se zalažu za tradicionalne porodične vrijednosti, promovišu ili tolerišu nasilje. Sigurno je da postoje i tradicionalne porodice u kojima ima nasilja, ali mi generalno nismo narod sklon nasilju, pogotovo tu mislim na vernike – kaže Jelena Sarafijan.
Ona dodaje da Zakon o zaštiti od nasilja u porodici nisu osporili da bi, kako im se imputira, pomogli nasilnicima, nego zato što ne mogu dozvoliti da se “pod plaštom zaštite od nasilja u porodici uvode pojmovi kao što su femicid ili rodni identitet.”
-Ako se rodni indentitet uvodi u zakon, onda to ne treba da se radi ispod žita, nego kroz javnu debatu o ovoj temi – kaže Jelena Sarafijan.
Dodaje da je u nesuđenom zakonu problem bila i “široko definisana porodica, suprotino važećem ustavnom poretku RS, pa i BiH”, a i to što je nasilje u porodici, kako kaže, jako široko definisano, tako da se “svaka radnja može smatrati nasiljem u porodioci”.
–Kada imate tako široku definiciju, onda i tumačenja mogu biti proizvoljna, može doći do pogrešne primjene, pa čak i do zloupotrebe zakona – kaže Jelena Sarafin.
Problematično je, tvrdi, i to što su u Nacrtu zakona o zaštiti od nasilja u porodici, kako navodi, “djevojčice izjednačene sa odraslim ženama”. Na primjedbu da su djevojčice, u predloženom zakonu, “izjednačene” sa ženama jedino po pitanju zaštite, Jelena Sarafijan je odgovorila da to ne ide u prilog djeci.
-Djeca svakako uživaju posebnu pravnu zaštitu u našem zakonodavstvu i svako izjednačavanje sa odraslim osobama ustvari umanjuje i ugrožava prava djece – tvrdi Jelena Sarafijan.
Da li bi zaista zakoni, usklađeni sa EU standardima, ugrozili “tradicionalnu porodicu” i umanjili prava djece, veliko je pitanje.
Za mnoge je veliko pitanje i zašto vlast, koja se deklarativno zalaže za evropske vrijednosti i pristupanje EU, otvoreno podržava konzervativce, koji te vrednosti osporavaju.
Više analitičara koje smo kontaktirali, tvrde da u pitanju populizam. Jednostavno, konzervativaca ima više i donijeće im više glasova.
Šijaković: Psihologija gomile
Sociolog dr Ivan Šijaković ističe da je, ne samo u Republici Srpskoj, nego i na prostoru cijele bivše Jugoslavije, pa čak i u većini evropskih zemalja, populizam glavna ideologija i dominantna psihološka i kulturna aktivnost u prethodnih 35 godina.
– Na osnovu nje se lako gradi psihologija gomile, pa se ta gomila lako usmjerava, oblikuje i upotrebljava, onako kako odgovara političkim partijama, pokretima, organizacijama, grupama i „elitama“ – ističe Šijaković.
Dodaje da populizam počiva na tradicionalizmu i konzervativizmu, koji ženu smještaju u kuću, da rađa i odgaja decu, dok se učešće u društvu po tom obrascu ženama dopušta “samo rijetko i eventualno”.
-Takva kultura ne može razumjeti i prihvatiti vrijednosti koje promovišu evropske deklaracije i konvencije. Zbog toga se one kod nas samo formalno prihvataju, a u praksi se odbacuju – zaključuje Šijaković.