fbpx

Bista narodnog heroja Maksima Kujundžića nakon više od dvadeset godina pronađena u Neretvi

maksim kujundzic 620x330

Bista narodnog heroja Maksima Kujundžića pronađena je u Konjicu nakon više od dvadeset godina. Kujundžićeva bista, zajedno sa spomenikom partizanki i partizanu, srušena je u rijeku Neretvu početkom devedesetih godina nakon promjene vlasti i pada komunizma.

– Ova bista je nestala devedesetih, zli ljudi su je bacili u Neretvu, kao i spomenik partizanke i partizana. Al’ ne da se naš Maksim! Našli smo je u jutarnjim satima u blizini našeg smještaja, na obali Neretve. Bistu ćemo vratiti na njeno mjesto, mjesto koje je odredio drug Tito – kazao je za novinsku agenciju Patria Adi Macić, vlasnik Hostela Konjic, ispod kojeg je pronađena bista.

Macić je dodao kako će sve učiniti da se bista ponovo vrati na staro mjesto.

– Ne želim je predati onima koji bi je ponovo uništili. Želim da bude na svom starom mjestu pred Društvenim domom – kazao je Macić.

Maksim Kujundžić rođen je 1923. godine u Čelebićima kod Konjica u zemljoradničkoj porodici. Završio je osnovnu školu, a zatim se bavio zemljoradnjom.

U narodnooslobodilačku borbu je stupio s osamnaest godina, decembra 1941. godine. Od prvih dana dolaska u Konjički bataljon istakao se hrabrošću i ubrzo postao bombaš.

U avgustu 1942. godine njegov bataljon je ušao u sastav novoformirane 10. hercegovačke NOU brigade. Kao komandir čete ove brigade, bio je primjer hrabrosti i snalažljivosti. U borbi na Otočcu prvi je upao u željezničku stanicu, bacio bombe i zarobio nekoliko neprijateljskih vojnika. Na Golešu je sa svojom desetinom ubio šest Nijemaca i zarobio puškomitraljez.

U borbi za oslobođenje Jajca sam je ubio sedam ustaša i tri živa uhvatio. Decembra 1942. godine, u borbama za oslobođenje Prozora, Nevesinja i u napadima na neprijatelja na Parinu istakao se velikim podvizima. U napadu na Prozor uništio je, prve noći, bunker, isjekavši žicu i bacivši bombu u njega. Druge noći je, kao voda bombaške grupe, upao u grad i zauzeo utvrđenu zgradu, zarobivši sedam Talijana i teški mitraljez. U borbama na Parinu, njegovom zaslugom je uništena cijela neprijateljska baterija topova s poslugom.

U borbama protiv Nijemaca na Ravnom, kod Gacka, u vrijeme V neprijateljske ofanzive, njegovi smjeli podvizi uvrstili su ga među najbolje borce brigade. Tada je, kada mu je nestalo municije, sačekao na šumskoj stazi Nijemce u zaklonu s praznom puškom. Posljednjeg iz grupe od četvorice je udario kundakom po glavi, oteo mu mašinku i odmah ubio ostalu trojicu, dobro se snabdjevši municijom.

U jesen 1943. godine postavljen je za zamjenika komandanta bataljona, a nešto kasnije za komandanta Omladinskog bataljona u 29. hercegovačkoj diviziji. U proljeće 1944. godine njegov bataljon je vodio borbu s crnogorskim četnicima na teritoriji nikšićkog sreza. U ovoj borbi pokazao je izvanrednu hrabrost i umješnost u rukovođenju. Početkom novembra 1944. godine, u Zaboranima kod Nevesinja, poginuo je braneći odstupnicu svom bataljonu u borbi s Nijemcima.

Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine.

(NAP)