One su junakinje romana, ali toliko su nam drage i toliko su nam ušle pod kožu da su nam u nekim fazama odrastanja postale najbolje prijateljice, iako one žive unutar knjiga.

Ljubomora...Paradoksalno je to što je ona čedo ljubavi, a utješno to da bez ljubavi ni ona ne može postojati, da umire s njom, nestaje ostavljajući samo nevidljivi trag stida…

Otkrio je neobičan svijet Istoka u srcu Balkana i prikazao ženske sudbine u vrijeme kada je naša književnost bila posvećena izrazito muškarcima. Oslikao je sudbinu žene, vrele južnjačke krvi, zarobljene patrijarhalnim okovima, žene koja je u tajanstvenom, magičnom svijetu Istoka bila sputana i bez slobode da ispolji svoja osjećanja i potrebe. Ni kod jednog našeg pisca nisu ljudi tako žudili jedni za drugima, a uprkos tome ostali zatvoreni, utapajući u sebe silovita osjećanja i želje. Najdublja i najpotresnija ćutanja opisao je u porodičnim odnosima.