Foto: BBC/Alamy
Nastavak filmske franšize o Jokeru doživio je neuspjeh na blagajnama – ali ono što njegovu izvedbu čini još katastrofalnijom je njegova astronomska cijena, procijenjena na više od tri puta veću od originalne.
To je jedna od onih katastrofa koja je vjerovatno djelovala kao dobra ideja u tom trenutku.
Godine 2019. Todd Phillips je filmom Joker prepravio pravila superheroja stavljajući Batmana u mračnu urbanu psihodramu. Film je bio komercijalno i kritički uspješan a Joaquin Phoenix je osvojio Oskara za ulogu Arthur Fleck-a, poznatijeg kao Joker, pa je imalo smisla da se Phillips i Phoenix ponovo okupe za nastavak. Kada je najavljeno da će “Joker: Folie à Deux” (Joker: Ludilo u dvoje ) biti muzički film u kojem glumi i Lady Gaga kao Lee Quinzel, poznatu kao Harley Quinn, to nije djelovalo kao loša ideja. Ponovo, Phillips je smjestio likove iz DC stripova u neočekivani žanr.
Ovoga puta, to se nije isplatilo. “Joker: Folie à Deux” je zaradio 37,8 miliona dolara (28,9 miliona funti) u prvom vikendu u SAD-u, što je manje od polovine onoga što je prvi film zaradio u istom periodu. U Deadline-u, Antonio D'Alessandro je nazvao to “jednim od najlošijih otvaranja nastavka velike filmske franšize zasnovane na stripu”, dodajući poraznu usporedbu da je u ovom trenutku postigao čak i lošiji rezultat od prošlogodišnjeg Marvelovog promašaja, “The Marvels”.
Warner Bros
Za one koji su pogledali “Folie à Deux” premijerno na Venecijanskom filmskom festivalu prošlog mjeseca, ovaj katastrofalni rezultat nije veliko iznenađenje, jer su se Phillips i njegov tim činili odlučnima da razočaraju, pa čak i ismijavaju obožavatelje originalnog Jokera: umjesto da prikažu Arthura kako krvavo probija plutokrate Gotham grada, novi film tvrdi da je on patetična sjena čovjeka koga bi samo zavedeni mogli diviti.
Nema mnogo drugih holivudskih filmova u kojima se uloženi novac toliko šokantno ne vidi na ekranu.
Većina nastavaka ili razvija priču koju je ispričao njihov prethodnik, ili prepričava tu priču sa nekoliko varijacija, ali ovaj film troši više od dva sata prisjećajući se te priče. Bilo da o Arthurovim prošlim zločinima razgovaraju njegov terapeut i novinar u Arkhamu, ili advokati i svjedoci u sudnici Gotham grada, scena za scenom posvećena je ljudima koji pričaju o onome što se dogodilo u filmu starom pet godina. Ove debate možda bi bile zanimljive u članku za magazin, spinoff grafičkom romanu, ili razgovoru u pubu, ali to nisu stvari za blockbuster od 200 miliona dolara-piše Nicholas Barber za BBC Culture.
Da, dobro ste pročitali. Različiti mediji izvještavaju da je “Folie à Deux” koštao između 190 miliona dolara (145 miliona funti) i 200 miliona dolara (153 miliona funti), što je gotovo nevjerovatan skok u odnosu na budžet prvog filma od 65 miliona dolara. I to je pravi razlog zašto je vikend otvaranja tako katastrofalan. Da je koštao koliko i Joker, ili čak dvostruko više, njegova zarada na blagajnama možda ne bi izgledala tako jadno. Ali oko tri puta više? “Folie à Deux” je, kako tvrdi Nicholas Barber, ludost.
Rastući troškovi Holivuda
Nije da je ovo najluđi iznos novca potrošen na holivudski film u posljednje vrijeme. Prošle godine, članak u Daily Telegraphu naveo je neke od astronomskih blockbuster-a koji su izlazili, uključujući Fast X (340 miliona dolara, 260 miliona funti), Indiana Jones and the Dial of Destiny (300 miliona dolara, 229 miliona funti), Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One (290 miliona dolara, 222 miliona funti) i The Flash (220 miliona dolara, 168 miliona funti). Ako se na te cifre dodaju troškovi marketinga, svi su morali da ostvare fenomenalne rezultate; na kraju, procenjuje se da nijedan od ovih filmova nije ostvario značajan profit, a Indiana Jones i The Flash su zabilježili značajne gubitke.
Ali članak je veći dio krivice za monumentalne troškove ovih filmova prebacilo na vizuelne efekte, posebno one koji su morali biti završeni u rekordnom roku kako bi se prilagodili fiksnom rasporedu objavljivanja-izlaska studija. I, šta god da ste o njima mislili, svaki od tih filmova izgledao je kao pravi blockbuster. U pogledu glumačkih zvijezda, globalnih lokacija, složenih akcionih scena i, da, vizuelnih efekata, svi su bili tako spektakularni da se, kako se kaže, “novac mogao vidjeti na ekranu”. To nije slučaj sa Phillipsovom mračnom, malom sudskom dramom. Uistinu, nema mnogo drugih holivudskih filmova u kojima novac toliko šokantno nije prikazan na ekranu.
“Fast X” jedan je od niza nedavnih blockbustera čiji su ogromni budžeti doveli do toga da se bore za ostvarivanje profita/ Foto: Alamy
“Folie à Deux” nema velike akcione scene. Nema zapanjujuće efekte. Tačno je da Phoenix i Gaga ne rade besplatno, ali nijedno od njih nije megazvijezda filmske industrije. I tačno je da postoje muzičke i plesne numere, ali one odaju počast starim mjuziklima i TV specijalima, pa nisu posebno raskošne. Detaljna analiza gdje je sav novac otišao bila bi mnogo zanimljivija za čitanje od scenarija filma.
Na kraju, cijeli poduhvat počinje izgledati kao čudna postmoderna šala na račun Hollywooda. U Jokeru, Arthur je napao najbogatije ljude Gothama i bunio se protiv samodopadnosti industrije zabave; ovoga puta prekomjerna potrošnja i slabi rezultati samog filma postigli su isti cilj. “Folie à Deux” potrošio je brdo studijskog novca na način koji podsjeća na Heatha Ledgera kao Jokera koji je zapalio zigurat novčanica od sto dolara u The Dark Knightu/Mračnom vitezu.
Možda bi bilo plemenitije da je Phillips potrošio sve te milione na nešto vrijedno truda. Kad je Cord Jefferson u martu osvojio Oscara za najbolji adaptirani scenarij za film American Fiction, u svom je govoru nakon prihvaćanja nagrade istaknuo je stav koji sada izgleda kao pronicljiva kritika situacije s “Jokerom: Folie à Deux”.
“Razumijem da je ovo industrija koja izbjegava rizik, to shvatam, ali filmovi od 200 miliona dolara su takođe rizik,” rekao je. “I to ne uspjeva uvijek, ali preuzimate rizik, u svakom slučaju. Umejsto da pravite jedan film od 200 miliona dolara, pokušajte da napravite 10 filmova od 20 miliona dolara, ili 50 filmova od 4 miliona dolara”-kazao je.
Ako izvršni direktori studija tada nisu slušali Jeffersona, možda će sada slušati.
federalna.ba/BBC