Istinito, lažno, urnebesno
Jean Smart kao Deborah Vance
Hacks, HBO-ova serija čija je prva sezona nagrađena Emmyjem, očarava svojim “pogrebnim” humorom (doslovno, finale se odvija na sprovodu) koji je teško prepričati: radi se o samosvjesnom i politički osviještenom uratku koji zna čemu se treba rugati.
U jednom od ranih razgovora, Deborah Vance, stand-up veteranka čiji se angažman u Las Vegasu bliži kraju, objašnjava svojoj novoj zaposlenici Avi da šale koje treba objašnjavati nisu smiješne. Hacks, HBO-ova serija čija je prva sezona nagrađena Emmyjem, očarava svojim “pogrebnim” humorom (doslovno, finale se odvija na sprovodu) koji je teško prepričati: radi se o samosvjesnom i politički osviještenom uratku koji zna čemu se treba rugati. Od ekstremnih dijeta, preko traumatičnog djetinjstva, do seksualnog nasilja, Hacks cilja na bolne točke suvremenog društva – i pogađa. Osim što istražuje neobično prijateljstvo dviju komičarki različitih generacija, Debore (Jean Smart) i Ave (Hannah Einbinder), Hacks s nevjerojatnom suptilnošću komentira što žene smiju reći o sebi, tko to treba čuti i kome će to biti smješno.
Serija prati Avu, scenaristkinju otpuštenu zbog upitne opaske o gej senatoru, koju agent pošalje Debori da joj pomogne osvježiti repertoar repetitivnih šala o impotentnim muškarcima, alkoholizmu i ružnim ljudima. U početku neprijateljski, njihov se odnos razvije u nešto što nije ni roditeljstvo ni romansa. Zbližavanje dviju žena koje su sličnije no što misle da jesu Hacks prikazuje bez patetike i pretjerane sentimentalnosti. Za razliku od izmjene uvreda u prvoj i zadnjoj epizodi, od kojih je jedna, Avina optužba da je Deborah lažnjakinja (hack), dovitljivo iskorištena u naslovu koji podcrtava sličnost glavnih likova, šale koje su objema smiješne sugeriraju pomirenje.
Kontrastirana s Deborinom praznom vilom i Avinom hotelskom sobom u kičastom hotelu usred betonskog, blago apokaliptičnog krajolika Las Vegasa, prijateljstvo je prikazano prizorima zajedničkoga ležanja na krevetu. Motiv parodiran u Avinom snu poljupca s poslodavkom, koji naknadno protumači kao posljedicu svog „sjebanog smisla na intimnost“, dijeljenje smijeha i sobe je komentar jedne od tematskih okosnica serije: sukoba usamljenosti i zajedništva.
Daleko od feminističkih uzora, Deborah, sitničava i osvetoljubiva, i Ava, sebična i nepromišljena, kompleksni su i komični likovi koji nisu karikature, čak ni u izrazito farsičnim sekvencama poput one u kojoj Deborah pokušava pregaziti svoju sestru jer joj je preotela muža uz povik „Neću zaboraviti i neću oprostiti, dušo“.
Osim odnosa protagonistkinja, Hacks istražuje zaplete dostupne ženskim likovima. Razlika između Deborine abrazivne komičke persone, psihotične dive poznate po tome što je bivšem suprugu spalila kuću kako bi mu se osvetila za prevaru, i žene kakva je inače, sugerirana prizorima dugotrajnog dotjerivanja, razložena je u dvama monolozima. Rijetki (ali savršeno tempirani) ozbiljni trenutci u kojima Deborah napušta komički registar i otkriva da je priča o podmetnutom požaru laž koju je prigrlila jer je publici bila smiješna služe kao razlaganje mizoginije. Umjesto da se upusti u tirade protiv seksističkog prikaza žena kao „psihotičnih kuja“, Hacks pokazuje koliko se tih narativa teško otarasiti: Deborah se i dalje predstavlja kao palikuća, a Ava, osvetoljubiva nakon jedne od njihovih svađa, priču o svojoj šefici prodaje dvojcu koji radi na seriji o despotskoj luđakinji.
Ali, umjesto da ih propita plošnim prikazima „snažnih žena“, Hacks prikazuje složene protagonistkinje koje unatoč iracionalnim postupcima i povremenom spletkarenju nisu svedene na stereotipe. Potaknuta Avinim zagovaranjem autentičnosti i iskrenosti, novog tipa komike koja se oslanja na ispovjedne žanrove umjesto na konvencionalne šale i uvrede, Deborah odluči ispričati svoju priču – a gledateljice će je čuti u drugoj sezoni.
Deborah i Ava, kadar iz serije
Premda uglavnom usmjerena na Deborino traženje novog repertoara, HBO-ova uspješnica uspostavlja feministički arhiv komičarki. Priča o njezinoj prošlosti, glumi u humorističnoj seriji, vođenju talk showa koji nikada nije prikazan, turneji tijekom koje se morala nositi sa seksualnim uznemiravanjem, ukazuje na granice individualnog uspjeha i površne progresivnosti koja ne uklanja sustavne probleme.
Na jednom od nastupa, Deborah, koja je došla testirati novi materijal, vidi da Drew, iritantni hipster koji je naslijedio klub od dežurnog jezivca Ire, maltretira mladu komičarku i, nakon što je Ava optuži da nije napravila dovoljno za druge žene, plati mu da nikada više ne nastupa. Trijumfalni sukob u kojem publika uživa i jedan od vrhunaca serije treba interpretirati zajedno s prizorima koji pokazuju kako je Deborah, koja je morala „grebati i gristi bez prestanka“, ipak bila u boljoj početnoj poziciji od mnogih, napose crne komičarke Francis. Deborina vršnjakinja Francis nikada nije uspjela zadimljene klubove zamijeniti pozornicama Las Vegasa. Sjajna zbog toga što se ne oslanja na stand-up sekvence da bi bila smiješna (naprotiv, neke od Deborinih šala su namjerno neduhovite) kao i zbog toga što ne koristi pretenciozne političke govore ili samu prisutnost površno osmišljenih manjinskih skupina da bi bila politična, serija Hacks provokativan je prikaz odnosa moći i satira industrije zabave koja će oduševiti fanove crnohumornih hitova poput Fleabag i Search Party.
Uz Deboru i Avu, Hacks donosi cijelu svitu sporednih likova. Za razliku od ostalih aktualnih humanističkih serija koje pokušavaju kapitalizirati na (posve opravdanoj) želji publike za boljom reprezentacijom, napose poražavajuće lošeg nastavka Seksa i grada, serije And Just Like That… koja koristi nebijele glumce da svako toliko kažu protagonistkinjama da nisu problematične, sporedni likovi poput Marcusa i njegovog partnera Waltera propituju povlašteni položaj središnjeg dua.
Također, Hacks je sjajan primjer serije s queer likovima koja nema stalnu potrebu da seksualnost učini središnjom temom ili stalnim izvorom sukoba. Suptilan prikaz načina na koji su identiteti, bivanje ženom ili queer osobom, pretvoreni u tržišne niše još je jedna od brojnih vrlina ove jedinstveno dovitljive serije. Premda povremeno podbacuje kada se izravno osvrće na društvene probleme koji nisu prisutni u radnji, poput epizoda u kojima Ava kritizira nedostatak zdravstvenog osiguranja u Americi ili nagovara Deboru da uživa u brzoj hrani jer su dijete passé (upitno je koliko bi prizori jedenja bili simpatični da Ava nije vitka), Hacks je u svojim najboljim trenutcima očaravajuće relevantna. Deborina šala kako je tijekom kratkotrajnog angažmana na noćnom talk showu učinila radno mjesto sigurnim za dame tako što je svim muškarcima dala rukavice a svim ženama pištolje, pokazuje zašto je Hacks tako dobra: smiješna je upravo zato što je posve ozbiljna.
Natalija Stepanović, Voxfeminae
