Edina Heldić Smailagić - 11 mišica i mačka

Kitten with Chessboard by Henriëtte Ronner-Knip 

Da li ste se ikad zapitali kako je biti dio društvenog sistema i odudarati? U principu svi smo dio društvenog i socijalnog sistema, ali se mora priznati da je on nekom brižan otac, a ipak nekom samoživi očuh. Imamo obaveze koje ispunjavamo i uloge koje su nam dodjeljene kako rođenjem, tako i kroz društveno uslovljavanje. Neki sretnici imaju uloge koje vole i koje su birali, a neki pak obavljaju određene aktivnosti koje su im nametnute. Neki se nalaze tu iz ljubavi, ali ipak većina su postavljena na mjesta čije zahtjeve ne mogu ispuniti. Igramo šah sa sistemom u ovisnosti koja smo figura. Slijedi moderna bajka 21. vijeka.

Znam jednu majku djeteta s poteškoćama u govoru koja je odbila da ona i sin budu neke standardne šahovske figure. Odbila je čak da bude i kraljica, odnosno odbila je pomoć odanih, opasnih i brzih lovaca koji preskaču polja da pojedu one što joj stoje na putu. Odbila je ona i mudrove konje koji vrebaju i L potezom iznenađuju neprijatelje. Odbila je i dobrodušne pijune koji bi se udružili i napravili plan napada. Nije ta prihvatila ni bočne udare topova koji stvaraju pometnju i buku. Nije se okrenula kralju i zagrlila ga i rekla kao neka tipična žena: „Riješi to, ti si kralj“. Ona je odlučila u složenu šahovsku partiju ubaciti nove, humanije figure: mačku i njeno mače. Sama je toj figuri (mačka) dodijelila sljedeće osobine: borbenost, upornost, obrazovanost, empatičnost, dobronamjernost, inteligenciju i autentičnu ljepotu. Odlučila je ta mama mačka pobijediti. Zagrlila je svoje umiljato mače koje ne zna pričati i ušla u crno bijela polja kao pred dobro uštimovan i organizovan vojnički puk vjerujući u ljubav. Čim je ona ušla crne figure su se sastale i dogovorile plan napada: svi elementi sistema od čistačica do direktora, odnosno od pijuna do kraljice i uspavanog kralja stali su da se smiju mački i mačetu nadmoćno i podrugljivo dok se iznad njih vijorila crna zastava. Moram priznati da me mačka oduševljavala svojim potezima koji su svi bili u skladu sa gore nabrojanim osobinama ličnosti. Prvo su je napali pijunčići. To je onaj najniži sloj društvenog sistema. Oni su tu u ulozi crnih špijuna, koji se rado „žrtvuju“ radi opšteg interesa sistema. Oko mačke su napravili čarobno kolo i provjeravali njenu tolerantnost i tražili slabost. Vrijeđali su je i omalovažavali. Vukli su je za rep i brkove i indirektno tjerali da napusti sistem. Gdje god bi makla gledali bi je mrko, podmuklo i odmjeravali kao da je s druge planete. Ona je to podnosila danima i mjesecima igrajući na dobrotu. Mislila je ako ćuti dobro će pobijediti. Mislila je da ako ćuti mače će biti zbrinuto. Onda se desilo neizbježno. Pijuni su otkrili jedinu slabost mačke, a to je direktan napad na njeno mače kad nje nema. Kad je žena mačka vidjela svoje mače kažnjeno u ćošku društvene ustanove prvi put bila je inteligentna dama. Rekla je :“Nemojte molim vas to raditi, on treba da bude dio vršnjačke skupine, treba da sjedi s njima i jede s njima, a ne po nekim ćoškovima.“ i zaplakala gorko pred pijunima igrajući na empatiju koja je krasi. Mačka je uzgred dobra i uvijek misli da su ljudi kao i ona - DOBRI. Idući dan kad je ušla po mače situacija se ponovila, ali je tad mačka od bola porušila pijune i počela da zavija tako strašno da su se pijuni povukli iznenađeni pred tom navalom do tad neispoljenih emocija. Taj događaj su označili kao skandal neviđenih razmjera pošto im je majčinska ljubav još uvijek pojam iz rječnika. To im je bilo nešto novo od stare dobre mačke. Žena mačka je mislila da je to kraj i da će je sad ostaviti na miru, ali rat se nastavio. Pijuni su zvali ostale figure u igru. Odjednom je mačka postala meta kojekakvih stručnjaka lovaca koji su „stručno“ optužili mačku za nemar nad mačetom. Oni su joj mjesecima držali seminare na razne teme loveći je po hodnicima sistema, ali i u privatnom prostoru. Mačka je tu igrala na obrazovanost. Ipak je ova žena mačka znala mnogo više od lovaca koji su ili kupili fakultete pa tu počeli raditi ili su tu jer nisu mogli da plate veće pozicije, ili jednostavno su oni koji nisu pročitali knjigu nakon završenog fakulteta ili se naposljetku boje drugih figura u igri. Pomno ih je slušala i prihvatala njihove tkz. ideje o napretku njenog mačeta. Ćutala je jer sa neznalicama na položajima najbolje je ćutati. Lovci nisu bili agresivni, ali su vremenom izgubili strpljenje. Uočili su da je mačka toliko uporna i snažna da i da joj u san uđu i u sve pore ona bi nastavila po svom. Lovci su znali da je istina na njenoj strani, pa su je se malo ustručavali. Kad su naposljetku lovci iskoristili medije protiv nje mačka se razbjesnila i počela da reži po drugim medijima i da traži pse po gradu, pse koji predstavljaju čuvare zakona. Psi i ako ne vole mačke (mačke uvijek pronalaze razne rupe u zakonima i traže da nestanu) su nju ipak podržali. Dali su joj uvid u sve zakonske odredbe koje štite njeno mače, koje je ona odnijela lovcima. Lovci su se zateturali i povukli ostavljajući za sobom crne tragove malodušnosti i malograđanštine. Mačka je bila srećna i odahnula je par mjeseci. Mače se igralo u pjesku pod sunčevim zracima i sve je izgledalo kao dugo očekivani mir. Nažalost, tortura je nastavljena i to pojačana. Nakon određenog perioda na scenu su stupili konji preskakači. To su oni što ne mogu ništa direktno uraditi, ali oni „imaju ljude“ koji im duguju sve i svašta. S obzirom da su već imali saznanja ko je mačka, gdje i s kim radi preko mreža različitih figura su pokušali da utiču indirektno na mamu mačku. Onda su ti tobož drugari, odnosno saradnici crnih figura, govorili mački: „Ama ženo odustani, ne možeš ti to, ti si idealista, prihvati poraz i nađi novo rješenje“. Mačka je igrala na borbenost i samo se damski naklonila skrivenim neprijateljima.“ Pozdravite te što su vas poslali“, rekla je kao neka vesela ptica srezanih krila odavno. Vrijeme je prolazilo i opet je sve bilo napeto, ali niko nije dirao mačku i mače. Čak je ona i slavila pobjedu pravde i zakona, ali onda su zapucali topovi i poziv na veliki sastanak sa kraljicom sistema. Kralja nema naravno, on samo prima platu i tu je jer ga je postavila neka politička struja. On se u svim igrama pojavljuje jedino kad mora, jer on uvijek ima „važnija posla“ od nekog tamo mačeta i ostalih mladunaca „uređenog i savršenog sistema“. Kraljica nije bila sama. Zajedno sa topovima sa strane je održala veliki govor pred uplakanom, usamljenom i izranjavanom mačkom i postavila ultimatum broj jedan. Sa zadnjim atomima snage je napustila sastanak zlog vijeća i gle čuda odgovorila na ultimatum i ponovo pobijedila. Našla je pomoćnicu, leptiricu koja je svaki dan boravila s njenim mačetom u ustanovi. Mače jako voli leptiricu i brzo se prilagodio na novu situaciju. Čitali su bajke zajedno i učili da pričaju. Mačka je opet bila ponosna mama mjesec i po dana. Crne figure su sa strane gledale veseli smijeh mačeta i njihove duge zagrljaje kad dođe po njega. I jednog sunčanog majskog dana su skovale tajni plan kako da se zauvijek rješe mačke i mačeta. Sjetili su se kao mačka da postoje nestandardne figure u kompleksnoj šahovskoj partiji i zaigrale njenu igru. Sjetile su se da u ustanovi postoje i druge mame, ali ne mačke nego mišice, one s kojima je lako manipulisati i utjerivati strah u krhke im kosti, krhke od opšteg neznanja, neobrazovanosti i kukavičluka. Mačka bi njih u nekoj drugoj situaciji pojela za tren oka, ali u ovoj poziciji to nije mogla. Jedanest mišica i jedna mačka. Sve važne figure su uticale na mišice, pojačale njihove strahove, otpor i negativne emocije. One su podigle veliku bunu protiv mačke (jedva su dočekale) i javno linčovale uplašeno mače. Tad je kraljica s topovima opet sazvala veliki miting i mačka se po ko zna koji put sabrala i došla, ali ovaj put na pogubljenje. Pred njom kao veliku planinu su postavili novi ultimatum, zahtjev koji ona sve da ima 3 posla i mačka privatnika ne bi mogla ispuniti. Sjedila je ta žena mačka pred njima ko pred odredom za strijeljanje i slušala pomno, da nikada ne zaboravi niti jednu riječ. Spustila je svoju ponosnu, pametnu i ljubavi punu glavu i gledala kako se ispod njenih nogu izmiče zemlja, a uzavrela lava izbija i prijeti da sve proguta. Sjetila se kako njeno mače voli da boravi u ustanovi i još jednom je tiho zamolila da njenom mačetu daju šansu da savlada poteškoće i da ostane tamo gdje on voli da bude. Zamolila je da upozna 11 mišica i da im pokaže dokumentaciju njenog mačeta. Tad bi shvatile da on nije opasan. Kraljica je zaštitila identitet mišica. Doduše nije ni morala. One su svakako u mračnim rupama izgubile svoja imena i duše. Crne figure su crnilom i lažnim saosjećanjem napisala odgovor na mačkine duge molbe, jedno veliko NE u prazan prostor očnih duplji mačke i ispratile je pobjedonosno iz sistema kao tužnu nevjestu. Mačka je uzela svoje mače s poteškoćama u naručje, stiskala ga na grudima i ipak voljela što je drugačiji. Izašli su na ulicu, a ona je kao uvijek gledala da li ima auta, da li mogu da je pređu bezbjedno, znajući da ipak auta nisu opasnost nego ljudi. Osvrtala se i pokušavala da razazna na licima ko su 11 mišica koje su učestovale u partiji. Sigurno joj svaki dan ljubazno klimaju glavicama i smješe se jer su miševi uvijek takvi, mislila je idući kuci. Sigurno je puno puta dala kompliment nekoj od tih 11 mišica ne znajući da će doći ovaj dan, dan ŠAH MAT. Mačka je vjerovala da će i bez ostalih bijelih figura pobijediti sve crne figure, pa i kraljicu ako treba, ali nikad nije ni pomislila da će se pojaviti čopor mama mišica koje će zbog navodnog straha od mačeta učiniti sve da njoj i njemu naude. Poražena je legla pored mačeta i počela da se pita šta će mu sutra reći kad mu krene nedostajati ustanova i ostali i kad je on pogleda svojim ljupkim i nježnim pogledom očekujući da ga spremi za boravak u sistemu. Odlučila se za ljubav ipak. Reći će mu da je poseban i da on neće rasti pod crnom zastavom sistema. Reći će mu da je šarena zastava njihova i raskriliti će je nad krevetom mačeta kao dugu. Reći će mu da će on jednog dana biti mačka ko mama, a nikad miš. Naučiće ga da igra sam po svojim pravilima i da ne pristaje na manje. „Bićeš kralj, ali ne kao ovaj u šahovskoj partiji, bićeš kralj koji vlada prvom sobom, a onda drugima, sine moj“ šaptala je mačka svom mačetu dok se ŠAH MAT dan završavao najavljujući novu nadu.

Bajka je završena ovako u očima mačke, ali kod mene i nije. Ne brinite, mačka i njeno mače će sigurno živjeti do kraja života srećni. Ona to još uvijek nije shvatila, ali ja jesam. Dok je mišicama i miševima sistem kako stanište tako i mišolovka, ovoj hrabroj mami je tek on jedna od opcija. Uskoro će naći novo rješenje da njeno mače bude srećno. Mače kad odraste gledaće u nju kao u sjajnu zvijezdu vodilju. Skakutaće za njom omađijan njenim vrlinama i svim što mu je ona dala kroz djetinjstvo. Sigurna sam da će zbog nje propričati, samo da joj se zahvali i kaže koliko je voli. Ne žalim ih. Žalim mišice. Pitam se sta će biti ako njihovi mladunci postanu mačke jednog dana. Šta će vidjeti kad pogledaju u oči svojih mama?

Šah mat?

Piše: Edina Heldić Smailagić

Autor: Impuls