Foto: Privatna arhiva
Kalendarska, a sa njom i “politička” 2022. godina polako odlazi u prošlost. Na svjetskom nivou nju je svakako obilježila agresija Ruske Federacije na Ukrajinu započeta u februaru mjesecu i koja još traje i kojoj se kraj ne nazire.
“Svijet nakon tog čina više neće biti isti”, čuli smo u međuvremenu nebrojeno puta i svakako, u pravu su oni koji tako tvrde.
piše: Denis Čarkadžić
U Bosni i Hercegovini, politička 2022. godina, ispostaviće se, po mnogo čemu bila je specifična. Njena posebnost nije naravno to što je bila izborna godina – svaka druga je takva u Bosni i Hercegovini.
Nije bila posebna ni po tome što je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u čitavoj godini održao samo devet redovnih i jednu hitnu sjednicu, a Dom naroda šest redovnih i cijelih pet hitnih.
Izvršni organ vlasti na državnom nivou, Vijeće ministara BiH, redovno je zasjedalo tek 12 puta a čak 21 put vanredno.
S obzirom na broj održanih sjednica, i ne samo zbog toga, učinak zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini u 2022. godini je mizeran ali to ovu političku 2022. godinu ne čini posebnom ni drugačijom od prve tri u minulom mandatu, te što se toga tiče sve skupa može stati u tri riječi – blokade, blokade, blokade…
No, ono što jeste bilo drugačije i novo, bilo je vezano za izborni proces.
Prvi put se desilo da su u utrci za Predsjedništvo BiH pobjedu odnijela dva kandidata koji su došli iz reda tzv. građanskih stranaka – Željko Komšić i Denis Bećirović. Očekivalo se tako da će njih dvojica u tom tijelu izvršne vlasti u našoj zemlji djelovati sinhronizovano po ključnim pitanjima.
Ispostavilo se da nije i neće biti tako.
Bećirović je, skupa sa Željkom Cvijanović, podržao Borjanu Krišto koja bi trebala biti mandatarka za novi saziv Vijeća ministara. Ova nova vrsta odnosa “dva prema jedan” u Predsjedništvu BiH u 2022. godini pokazatelj je da su u politici u Bosni i Hercegovini sve kombinacije i opcije moguće. Kakve će biti posljedice, vjerovatno će se pokazati već u nadolazećoj, 2023. godini.
Međutim, ovo “mimoilaženje” u stavovima predstavnika građanskog političkog spektra u Predsjedništvu ni izbliza nije ono po čemu će se u prvom redu pamtiti 2022. godina.
Naime, mnogi će reći, i biti realno u pravu, da je najveća politička “zvijezda” ove godine bio visoki predstavnik Christian Schmidt.
Nekoliko minuta nakon zatvaranja biračkih mjesta, 2.10.2022. godine, donio izvršio amandmansko djelovanje na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, te odluku kojom je izmijenio Izborni zakon naše zemlje, a koje će, bez sumnje, imati dugoročne implikacije buduće unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine.
U najkraćem, Visoki predstavnik je prvo učinio do sada neviđen presedan izmijenivši pravila posrednih izbora tokom samog izbornog procesa. Pored toga, podižući “dionice” konstitutivnih naroda u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH sa 30 na 50 %, skoro u potpunosti je obesmislio građansko glasanje za Zastupnički dom.
Tzv. međunarodna zajednica koja je sva stala iza Schmidtove odluke, skupa sa Visokim predstavnikom je zaboravila, a prije će biti ignorisala, ono što je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu davno utvrdio i primijetio a to je pored ostalog sljedeće:
“U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“. Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.”
Govoreći u kontekstu sloge ključnih aktera “međunarodne zajednice” u našoj zemlji, nije bilo moguće ne čuti šutnju ambasade Ruske Federacije nakon što je Schmidt nametnuo navedene odluke. Kada je neki ambasador Rusije u BiH “odšutio” bilo šta što je dolazilo iz OHR-a, potrajalo bi da se nađe.
Pred sam kraj 2022. godine, na kušnji je i “Paket funkcionalnosti” visokog predstavnika koji je na noć izbora poručio: “Nakon današnjih odluka, nijedna politička stranka, niti bilo koji izabrani zvaničnik, neće više moći držati Federaciju taocem”.
Kako stvari sada stoje, lako bi se moglo ispostaviti da paket i nije baš tako funkcionalan, što stvara “pretpostavke” da Schmidt bude prva politička zvijezda u BiH i u narednoj, 2023. godini.
Na momenat, jedinom svijetlom tačkom u 2022. godini činilo se usvajanje Programa reformi BiH za 2022. i 2021. godinu od strane Vijeća ministara u novembru mjesecu. Međutim, nakon što je između SNSD-a, HDZ-a BiH i “Osmorke” potpisan dokument pod nazivom “Smjernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za razdoblje 2022-2026. godina” i preko nje se nadvila sjena.
Jer, u navedenom sporazumu o formiranju vlasti na državnom nivou NATO se ne spominje ni u primislima. Da stvar bude zanimljivija, na konferenciji za štampu na dan potpisa odnos BiH i NATO-a javnosti je objasnio niko drugi do Milorad Dodik, uz potvrdu koalicionog kolege Nermina Nikšića: “Atlantske smo, evo, objasnio je predsjednik Dodik”.
I to bi bila naša, politička, 2022. godina. Ne samo da ćemo je pamtiti, već ćemo njene posljedice osjećati u budućnosti.
A što se Nove, 2023. tiče, samo jedna stvar: Nek nam je sretna, jer, trebaće nam puno sreće…