Denis Čarkadžić, foto: privatna arhiva
Ovih dana navršava se 27 godina od potpisivanja i stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Isto toliko godina, Dejton je hvaljen i branjen, kritikovan i napadan od strane onih koji o njemu znaju sve, onih koji ne znaju ništa, onih koji sa njim imaju veze, ali i onih koji nemaju nikakve.
piše: Denis Čarkadžić
Iako je od Dejtona do danas čitava jedna generacija odrasla, ti ljudi sada imaju i djecu, od njih, tzv. međunarodne zajednice, i dan danas slušamo kako je Dejton “zaustavio rat”, pa bi, valjda, trebalo da smo zbog toga i danas u tom Dejtonu sretni i Dejtonu zahvalni.
Inače, za njih, tzv. međunarodnu zajednicu, Dejton je fantastična stvar.
Jer Dejton je takav da raspad države čini apsolutno nemogućim, ali i nemogućim čini i napredak u pravcu normalnog uređenja i funkcionisanja zemlje. Dakle, radi se o jednoj konzerviranoj strukturi koja je, pored ostalog, dušu dala za, npr., slanje i vježbanje mladih diplomata jer šta god da rade u dejtonskoj BiH ne mogu pogriješiti.
Preciznije rečeno njihove eventulane greške neće imati posljedice.
Također, Dejton je odličan i za slanje u BiH onih koji nigdje drugo nisu prispjeli pa ovdje, u Dejtonu, mogu biti ono što nigdje drugo svijetu ne bi mogli biti.
U međuvremenu, tzv. međunarodna zajednica prestala je pominjati i “prelazak iz dejtonske u briselsku fazu”, postajući svjesna da ona sama to ne želi da se desi.
Tako nam se, dok nam Brisel daje ničim zasluženi kandidatski status koji nas neće nikuda odvesti, mjesec ili dva ranije nameću “rješenja” koja će, možda zauvijek, udaljiti BiH od Evropske unije. Unija sa tim nema problem. Barem ne njen bitniji, većinski, ili ako hoćete zvanični dio.
Sa druge strane, za njih, jedan veći dio tzv. “političke elite” i još takozvanijih “političkih lidera” Dejton je Eldorado. Zahvaljujući nebrojenim mogućnostima blokiranja procesa na etničkoj osnovi, i to u skladu sa njim samim, dakle legalno, Dejton je platforma u okviru koje je moguće vladati i vlada se kao nekada što je vladao Luj XIV – radiš šta hoćeš i kako hoćeš a bez ikakve odgovornosti prema bilo čemu, bilo kome i na bilo koji način.
Upravo u ovom momentu vode se pregovori o tome da li će neko imati tri ili četiri delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Jer, ako bude imao četiri, bez njihove dobre volje država se naredne četiri godine ne može pomjeriti s mjesta. Ni milimetra. Pa taman svih tri i kusur miliona ljudi u ovoj zemlji bili “za”, ako su njih četvorica protiv – džaba je.
To je Dejton.
Te iste blokade i način vladanja prenesen je na i pravosudni aparat, što je omogućilo, prvo da se ustoliči, a onda i u potpunosti zaštiti neviđen stepen kriminala i korupcije, te prođe nekažnjeno, a pljačka faktički legalizuje.
Za nas, građane, Dejton je otprilike kao ona scena iz Tanovićeve “Ničije zemlje”.
Ležeći na Dejtonu, ni ova zemlja ni njeni građani ne mogu ni milimetra nigdje – ni naprijed ni, ni nazad, ni gore, ni dole, a sve dok oko nas oblijeće “međunarodna zajednica”, praveći se i lažući nas da to ipak nije tako, i da će pomoći.
Dejton se može promijeniti.
Tačnije njegov Anex IV, Ustav BiH, sadrži u sebi mehanizam da se to uradi.
No, kakvi vjetrovi pušu iznutra ali i izvana, čini se da je bolje da ne bude promjena jer, kakav je god sada Dejton i Ustav BiH, uvijek može gore.
Autor: Impuls