Neizvjesna perspektiva uspostavljanja ekološke mreže Natura 2000 u BiH

Foto: Impuls, Bardača

Okeani puni plastike, presušeni vodeni tokovi, „šume“ golih stabala, zelene površine pretvorene u stovarište otpada danas su slika planete Zemlje koju je čovjek stvorio. Nastankom tehnologije koja nam je „omogućila“ lakši, ugodniji i brži život, planeta Zemlja postaje sve zagađenija i nepristupačnija za život svih živih bića. Stvoreno okruženje počelo je zahtijevati nastanak i opstanak oaza prirode. Evropska unija takve oaze nazvala je NATURA 2000.

Autor: Impuls

Zamišljena kao prirodna područja uzajamno fizički povezana na teritoriji Evropske unije, NATURA 2000 je projekat koji treba da omogući očuvanje staništa ugroženih biljaka i životinja koja zahtijevaju posebnu pažnju i zaštitu. Polazeći od evropske Direktive o staništima i Direktive o pticama, zamisao ovog projekta je nastanak posebnih, zaštićenih područja i posebnih područja zaštite ptica. NATURU 2000 obavezne su realizovati sve zemlje Evropske unije, a ona trenutno obuhvaća oko 30 000 područja. Zemlje koje nisu članice velike evropske zajednice do ulaska u članstvo u EU moraju zakonski uokviriti NATURU 2000 i tako osigurati opstanak ugroženih vrsta biljaka i životinja. Da bi se omogućio nastanak područja NATURE 2000, zemlja koja želi u EU mora da ratifikuje Direktivu o staništima i Direktivu o pticama, da napravi popis područja koja bi ušla u ovaj projekat te da zakonski osigura opstanak popisanih područja.

Zahvaljujući projektu „Podrška provedbi Direktive o pticama i Direktive o staništima u BiH“ koji je financirala švedska vlada i Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini, ova zemlja se počela približavati ispunjavanju uslova za ulazak u Evropsku uniju. U toku realizacije ovog projekta radna grupa imala je zadatak da detaljno analizira i napravi popis potencijalnih područja Nature 2000 s oznakama, područjima, vrstama i staništima te da smjernicama osigura pripremu planova za upavljanje tim područjima. Urađeni su konkretni planovi za upravljanje različitim područjima (bar „Tišina“ u kontinentalnom dijelu, planina Vranica u alpskoj regiji i planina Orjen-Bijela gora u mediteranskom području), koji bi kasnije poslužili kao modeli za pravljenje planova upravljanja ostalima. Izrađen je i „Vodič o staništima u BiH“ koji je urađen u skladu s direktivom o staništima, a izvršena je i analiza zakona s ciljem njihovog usklađivanja s direktivama. Pored zakona izrađeni su i podzakonski akti koji podržavaju uspostavljanje mreže NATURA 2000. Bilo je to u prvoj polovini prošle dekade, u periodu između 2012. i 2015.

Danas zakoni o zaštiti prirode na nivou entiteta i BD razvrstavaju prirodu u nekoliko vrsta zaštićenih područja pa tako zakoni prepoznaju: zaštićena prirodna područja, nacionalne parkove, spomenike prirode i prirodnih obilježja, područja upravljanja staništima i zaštićene pejzaže. Međutim, iako je na neki način povedena briga o pojedinim predjelima Bosne i Hercegovine, ova područja nisu oslobođena određenih aktivnosti od strane čovjeka. U zaštićenim područjima, koja su označena kao potencijalna staništa, a koja bi pripadala u budućnosti ekološkoj mreži NATURA 2000, zahvaljujući sadašnjim zakonskim rješenjima i jakom uticaju pod plaštom „opšteg napretka“, čiji je cilj zadovoljenje javnog interesa, investitori uništavaju prirodu, staništa flore i faune, isključivo zarad svog interesa i profita.

Tako je prema Zakonu o nacionalnim parkovima u Republici Srpskoj dozvoljena gradnja energetskih objekata, ako su od interesa za Republiku Srpsku pa je u Nacionalnom parku „Sutjeska“ iz tog razloga planirana izgradnja četiri mini hidrocentrale, čija je gradnja zasad zaustavljena velikim naporima udruženja koja se bave zaštitom životne sredine. Sličan slučaj je i s Bardačom, koja je proglašena zaštićenim Ramsarskim područjem prema Ramsarskoj konvenciji, a na kojoj je zahvaljujući organima vlasti izvršen ekocid isušivanjem pojedinih jezera, pretvarajući ih u kukuruzna polja.

Foto: Impuls, isušena Bardača

Ni u Federeaciji Bosne i Hercegovine nije drugačija situacija pa je tako u predjelu Prenj-Čvrsnica-Čabulja, kroz koji teče rijeka Doljanka, planirano nekoliko mini hidrocentrala, a Agencija za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini i dalje promoviše projekat hidrocentrala na Uncu kao jednu od investicija prema katalogu iz jula 2020. godine, iako ova rijeka svojim slivom teče većim dijelom kroz Nacionalni park „Una“.

Foto: Ugrožene vrste u BiH

Skoro svi uslovi za uspostavljanje NATURE 2000 u Bosni i Hercegovini su ispunjeni, zašto onda NATURA 2000 nije zaživjela u praksi?

Uspostavljanju ekološke mreže NATURA 2000 veliki doprinos daju organizacije koje se bave zaštitom životne sredine. Đorđije Milanović, stručni saradnik na šumarskom fakultetu i potpredsjednik udruženja „ABOR MAGNA“, koje je aktivno učestvovalo u izradi liste potencijalnih područja u BiH NATURA 2000, kaže da neće postojati apsolutna zaštita u Natura 2000 područjima, a da ukoliko se na područjima koja su dio mreže planiraju neke aktivnosti koje će značajno uticati na stanje postojećih eko-sistema i/ili vrsta koji su od značaja za EU, te aktivnosti neće moći biti provedene ili će državu koštati više (usljed plaćanja penala) nego planirane investicije.

On dalje navodi „Svi procesi koji koče napredak BiH prema EU koče i uspostavljanje Natura 2000 mreže, s obzirom na to da se Natura 2000 mreža praktično uspostavlja tek nakon pristupanja Evropskoj uniji. Ipak, svi stručni i zakonski okviri u ovom slučaju moraju biti završeni do dana pristupanja, što praktično znači da bi potencijalna područja buduće Natura 2000 mreže već sada mogla biti definisana i uvrštena u postojeće zakonodavstvo. Taj proces uspostavljanja potencijalnih Natura 2000 područja je dugotrajan i skup proces, koji zahtijeva višegodišnja terenska istraživanja i kartiranja, kao i izdvajanje namjenskih sredstava i jačanje samostalnih kapaciteta, kako bi se ovo poglavlje moglo zatvoriti. U tom smislu mi nismo ni na početku, jer iza sebe nemamo niti jednu jedinu godinu sistematskih terenskih istraživanja niti za to postoje planovi i strategije na najvišim državnim nivoima. Zbog toga nam treba jedno opšte osvještenje na najvišim instancama, jer i kada bi, teoretski, sutra ispunili sve ostale zahtjeve prema EU, samo ovo pitanje bi kočilo ulazak BiH u EU desetak godina, koliko je najmanje potrebno da se ovaj posao završi kvalitetno, kako bi bili zadovoljeni strogi uslovi direktive o staništima koji se testiraju na biogeografskim seminarima.“

Na upit portala IMPULS iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske navode da ekološka mreža Republike Srpske još nije uspostavljena, ali da je zakonom jasno definisano da će potencijalna NATURA 2000 područja biti dio ekološke mreže Republike Srpske. Da bi se ovaj projekat zakonski uokvirio do kraja, potrebno je da vlada Republike Srpske obavezno donese uredbu kojom se uvrđuje ekološka mreža, odnosno kojom se utvrđuju sva područja u okviru NATURA 2000. Uredba još uvijek nije donesena, iako se to trebalo desiti do kraja 2016. godine.

Do dana objavljivanja ovog teskta odgovor od federalnog ministarstva okoliša i turizma nije stigao. Ovo ministarstvo je do sada donijelo Uredbu o programu NATURA 2000 – zaštićena područja u Europi 2011. godine, ali ova uredba daje samo neke opšte smjernice za funkcionisanje NATURE 2000 i ne odnosi se na konkretna zaštićena područja, iako je lista potencijalnih područja napravljena.

Sadašnja zakonska rješenja prema zakonima o zaštiti prirode predviđaju planove upravljanja svim zaštićenim područjima, a namjera je vlasti upravo to da sva područja koja budu bila dio ekološke mreže NATURE 2000 ujedno i uživaju određenu zaštitu i brigu vlasti. Ovo praktično znači da bi za svako područje ubuduće trebalo da bude uspostavljen plan upravljanja s njegovim nosiocem, kao što je npr. sad slučaj s nacionalnim parkovima koji prema zakonu uživaju posebnu zaštitu, a o kojoj se staraju posebno osnovane ustanove. Ukoliko se ovaj model bude primjenjivao na sve i jedno područje koje bude svrstano u ekološku mrežu NATURA 2000, onda će to biti jako skup projekat, jer će za svako to područje morati biti osnovana ustanova koje će se i brinuti o tom području. U pitanju su milionski iznosi koje sada entiteti Bosne i Hercegovine ne mogu sebi priuštiti, jer za organe vlasti ima mnogo prečih stvari i problema koje treba rješavati kao što je kolaps zdravstvenog sistema ili odlazak radne snage iz Bosne i Hercegovine.

"Projekat 'Informisanje bh. društva o problemima i borbi za zaštitu životne sredine kroz zakonske regulative i primjere građanskog samoorganizovanja' dio je šireg projekta 'Misli o prirodi!' koji provodi Centar za promociju civilnog društva, uz finansijsku podršku Švedske".