Male hidroelektrane: ekološka opasnost!

 Foto: Rijeka Kozica prije i nakon izgradnje male hidroelektrane, CZZS

Građani i udruženja okupljena u Koaliciju za zaštitu rijeka u BiH već godinama traže zaustavljanje gradnje hidroelektrana na našim rijekama

“Bila bi velika šteta kada bi zbog nerazumijevanja koncepta malih hidroelektrana (mHE) građani ostali uskraćeni za jednu ovako značajnu tehnologiju. Ukoliko se grade prema pravilima struke, male hidroelektrane predstavljaju odličan izvor za proizvodnju ekološki čiste energije. Takva energija se smatra obnovljivom energijom koja nema negativan uticaj na okolinu”, navodi se u PR, odnosno u plaćenom tekstu Udruženja proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora Banjaluka objavljenom u jednom bh. mediju pod naslovom “Male hidroelektrane: energetski potencijal ili ekološka opasnost?”.

Tim povodom, želimo da podsjetimo javnost da su građani Bosne i Hercegovine kroz dosadašnje primjere i istraživanja uvidjeli da male hidroelektrane imaju negativan uticaj na okolinu, odnosno da nanose isključivo štetu prirodi, ekonomiji i lokalnim zajednicama, a da je korist koja nastaje njihovom izgradnjom mala ili nikakva za državu i društvo. Isključivu korist od izgradnje mHE imaju investitori čiji je osnovni interes pribavljanje materijalnih sredstava.

Prilikom pripreme projekta i izgradnje, a kasnije i rada same hidroelektrane, dešava se niz propusta uključujući i propuste prilikom izdavanja potrebne dokumentacije i uključivanja zainteresovane javnosti od strane nadležnih institucija. U administrativnim postupcima ishodovanja dozvola za izgradnju utvrđena su brojna gruba kršenja zakonskih propisa, te je jasno da se mHE u Bosni i Hercegovini u velikom broju slučajeva ne grade prema pravilima struke.

Zbog svega navedenog, građani i udruženja okupljena u Koaliciju za zaštitu rijeka u BiH već godinama traže zaustavljanje gradnje hidroelektrana na našim rijekama.

Suho korito rijeke Kraljušnice, FOTO: Amir Variščić

U pomenutom tekstu se dalje tvrdi:

“Ne utiču na sam tok rijeke, kao ni na njene hidrološke, eko i biološke osobine, a zahvaljujući modernim tehničkim rješenjima, ne sprečavaju ni nesmetano kretanje ribe, što je naročito važno iz aspekta očuvanja životinjskog svijeta. Dakle, poštujući pravila struke, svaka mala hidroelektrana je dužna da tokom rada i prestanka rada ispuni osnovne obaveze zaštite okoline.”

Ovakve tvrdnje su, u najmanju ruku, neistinite, u šta se svako može uvjeriti posjetom bilo kojoj od rijeka na kojoj su izgrađeni ovakvi objekti. Ovi takozvani ekološki projekti ostavljaju nesagledive posljedice na prirodu. Korita naših rijeka većim dijelom godine su suha zbog rada malih hidroelektrana, jer se biološki minimum, odnosno ekološki prihvatljiv protok ne poštuje i samim time se ne omogućava nesmetan razvoj biljnog i životinjskog svijeta. Riblje staze su se pokazale kao neefikasne, jer ih većina riblje populacije ne koristi zbog neadekvatnog nagiba, a takođe česta su i  blokiranja staza od strane operatera sa ciljem povećanja količine vode na turbinama.

Riblja staza na rijeci Ugar blokirana daskom

Riblje vrste koje se mrijeste u uzvodnim dijelovima samim tim nisu u mogućnosti da savladaju prepreke na ribljim stazama, a smanjenjem brojnosti populacije ribljih vrsta, a posebno endemskih i ugruženih dolazi do poremećaja u kompletnom ekosistemu.

mHE uzrokuju smanjenje populacije ribljih vrsta

Podsjećamo da je u BiH do sada izgrađeno 119 hidroelektrana, a u planu za izgradnju su još 342 objekta. Ukoliko se ovi planovi realizuju, BiH je pod ozbiljnom prijetnjom gubitka pitke vode, jer se ovakvi objekti najčešće grade na brzim planinskim vodotocima u blizini izvora vodotoka prve kategorije, a nerijetko i u zaštićenim i područjima planiranim za zaštitu prirode.

Ekološki prihvatljiv protok se ne poštuje, što utiče na biljni i životinjski svijet

Do sada su već uništeni ili značajno narušeni Ugar, Sana, Doljanka, Vrhovinska rijeka i mnoge druge rijeke u BiH. Pored uništavanja same rijeke, za potreba izgradnje ovih objekata uništavaju se velike količine šume za izgradnju pristupnih puteva, nerijetko dolazi i do pokretanja klizišta, što je slučaj sa rijekom Bjelavom.

Rijeka Bjelava, uništavanje korita rijeke, sječa šume i pokrenuto klizište prilikom priprema za izgradnju mHE

“Pored toga, najmanje 60 odsto, a najčešće 100 odsto izgradnje malih hidroelektrana se izvodi angažujući domaću radnu snagu, koja učestvuje i u samom radu elektrane. Pored redovnih poreza i nameta – poreza na dobit, PDV-a, plaća se i koncesiona naknada, naknade za vode i naknade za šume, koje imaju značajan ekonomski efekat.”

U 90 odsto slučajeva u BiH, nakon izgradnje male hidroelektrane njen rad je potpuno automatizovan i nadzor se vrši daljinski. Jedina radna snaga su angažovani čuvari objekata mHE koji povremeno očiste nanos granja i lišća sa vodozahvata.

Kako se navodi u “Analizi ekonomske opravdanosti koncesionih naknada i podsticaja za male hidroelektrane na području BiH“, podsticaji za proizvodnju i sistem garantovanog otkupa (FiT) i važeće koncesione politike, te zagarantovani profit u dugom periodu bez uobičajenih tržišnih rizika, uz neadekvatne politike vlasti na zaštiti prirodnog bogatstva, resursa i biodiverziteta, učinile su veću društvenu štetu od koristi.

Prihodi  od  koncesionih  naknada i  po  drugim  osnovama  koji čine  ukupnu  društvenu  korist su daleko manji od  društvenih  troškova.  Dosadašnji  sistem  podsticaja  proizvodnje iz  mHE  u  BiH nije  društveno  –  ekonomski  opravdan  nego  društvu  pravi  direktnu  finansijsku štetu  koja  za  2017.  godinu  iznosila preko  četiri miliona konvertiblnih maraka. To  znači  da  se  ukupna  šteta  za  društvo  koja  će  nastati  daljom  primjenom  ovog  modela podsticanja  proizvodnje  u  mHE  u  narednih  10  godina  samo  po  osnovu  podsticanja sadašnjeg  broja  mHE  koje  su  u  pogonu,  može  procijeniti  na  preko  40  miliona  KM.

“Izgradnjom malih hidroelektrana se obezbjeđuje korišćenje hidroenergije iz malih vodotokova, brza elektrifikacija ruralnih krajeva i objekata udaljenih od električne mreže, smanjenje potrošnje fosilnih goriva, pa samim tim i uvoza električne energije. Svakodnevni prizori dimom obavijenih gradova jasno ukazuju da u Republici Srpskoj vlada trenutak “minut do 12”, odnosno da je krajnje vrijeme da korištenje obnovljivih izvora energije i hidropotencijala postanu prioritetan javni interes, koji bi omogućio građanima čist vazduh, bolje zdravlje, ali i ljepšu budućnost za sadašnje i buduće generacije.”

Rijeka Sana prije i poslije izgradnje male hidroelektrane Medna

Primjer da u BiH postoji selo čiji su stanovnici bez struje iako je u selu izgrađeno nekoliko malih hidroelektrana ne ide u prilog navodu da će se ovim projektima omogućiti brza elektrifikacija ruralnih krajevima, jer prioritet ovdje nisu građani već ostvarivanje ličnog profita investitora:

http://gorazdeportal.com/video-gorazde-zivot-bez-struje-s-pogledom-na-hidroelektrane/

Dalje, činjenica je da postojeći kapaciteti malih hidroelektrana ukupnoj proizvodnji električne energije u BiH doprinose sa svega 3,10% pa je teško zamisliti da će se ovom tehnologijom uspjeti zamijeniti proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva. 

Tačan je podatak da je perspektiva EU i Energetske zajednice usmjerena ka smanjenju i eliminaciji štetnih emisija, te zatvaranju termoelektrana i prelasku na obnovljive izvore energije. Međutim ova konstatacija se nikako ne može dovesti u vezu sa malim hidroelektranama kao rješenjem za tranziciju, obzirom da daju mali doprinos energetskoj tranziciji sa vrlo malim učešćem u ukupnoj proizvodnji iz obnovljivih izvora energije i pritom nanose štetu biodiverzitetu, prirodnim staništima i lokalnim zajednicama koje žive uz rijeke.

Upravo je minut do 12 da se prestane proizvoditi energija iz malih hidroelektrana, jer izuzetno negativno utiče na prirodu, ekonomiju i lokalne zajednice koje se sve više protive ovim projektima širom Bosne i Hercegovine.  Korak ka tome cilju predstavlja i novi Zakon o obnovljivim izvorima energije RS koji ne predviđa podsticaje za hidroelektrane snage veće od 150 kW što je svakako rezultat dosadašnjih napora ekoloških aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica koje su na sopstvenim iskustvima osjetili štete od hidroenergetskih projekata.

Ranije su u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Narodnoj skupštini Republike Srpske usvajanjem Deklaracije o zaštiti rijeka BiH potvrdili ono na što ekološka aktivistička zajednica decenijama upozorava: Male hidroelektrane su štetni projekti i njihova realizacija mora biti zaustavljena!

Izvor:CZZS