Koliko štete vodenom svijetu načini testiranje oružja

Na snimku veliki krug na površini mora pobijeli i udarni talas zatrese kameru.

Potom ogromni vodeni stub sukne u nebo i sruči se nazad. U daljini, dok se kamera okreće oko sebe, može da se vidi mamutski ratni brod.

Američka mornarica nedavno je testirala koliko dobro njen najnoviji i najsavremeniji nosač aviona "USS Džerald Ford" može da istrpi obližnju eksploziju.

Upotrijebili su oko 18 tona eksploziva - što je dvaput više od "majke svih bombi" (MOAB), najmoćnijeg nenuklearnog naoružanja u američkom arsenalu. Eksplozija je bila toliko jaka da ju je američki Geološki institut zabilježio kao zemljotres jačine od 3,9, stepena. Kad je snimak bio naširoko podijeljen, zatalasao je i po društvenim mrežama.

"Šta tačno eksplozija te veličine učini okolnom morskom životu", zapitali su se ljudi.

"Ako je eksplozija dovoljno velika da ošteti ratni brod, onda definitivno može da ubije morske životinje", kaže BBC-jev urednik za nauku Dejvid Šukman.

"Ribari koriste dinamit da bi ubijali ribe - tako znamo da su eksplozivi smrtonosni po morska stvorenja. A velika eksplozija će ubiti mnogo njih."

Majkl Jasni, direktor Zaštite morskih sisara pri nevladinoj organizacija "Savjet za odbranu prirodnih bogatstava", saglasan je s tim.

On je rekao da bi "neki manji morski sisari u prečniku od kilometar-dva od eksplozije vrlo vjerovatno stradali, a neki u prečniku od 10 kilometara pretrpjeli bi trajne povrede, poput gubitka sluha."

Povreda sluha ima ogromne posljedice po neka okeanska stvorenja.

"Pod vodom zvučni talasi mogu da putuju daleko i kitovi to koriste za komunikaciju na razdaljini od više od stotinu milja. Onda zamislite samo koliko udar ekstremno glasne buke od eksplozije može da utiče na njihov sluh", dodaje Šukman.

Morski sisari su vrhunski ronioci - kljunasti kitovi, na primjer, mogu da rone i do 2.000 metara ispod površine okeana. Vidljivost ispod vode se brzo smanjuje i na kilometar dubine već počinje tamna zona. U tim dubinama kitovi zavise od zvukova da bi mogli da se kreću, zbog čega neki naučnici kažu da je "gluvi kit, mrtav kit".

Podvodna detonacija eksploziva za posljedicu ima udarni talas i akustičnu energiju, a postoje brojni zabilježeni slučajevi krupnih okeanskih sisara povrijeđenih prilikom testiranja oružja. Najmanje osam delfina ogluvjelo je i na kraju stradalo u avgustu 2019. godine, poslije eksplozije u Baltičkom moru, u kojom su čišćene mine iz Drugog svjetskog rata.

Prije deset godina u Škotskoj, 39 pilot kitova sa dugim perajima nasukalo se u zalivu tokom visoke plime, a 19 ih je na kraju uginulo. Izvještaj britanske vlade pokazao je da su obližnje operacije uklanjanja bombi u danima pred tragediju "jedini eksterni događaj sa potencijalom da izazove" da se kitovi nasuču.

Američka mornarica sama je priznala 2013. da bi obuka i testiranje mogli nenamjerno da ubiju stotine kitova i delfina i rane hiljade njih u narednih pet godina, uglavnom kao posljedica detoniranja eksploziva pod vodom. Ali iako imamo brojne primjere žrtava među krupnijim morskim vrstama, mnogo je teže izračunati štetu po sitnija stvorenja, iako je veća vjerovatnoća da će ona biti ugroženija.

Piter Vord, ekspert za podvodnu akustiku, proučava uticaj podvodnih eksplozija na životnu sredinu i napisao je studiju o tome 2015. godine.

U studiji je izradio model za to koliko razaranja bi izazvala podvodna mina iz Drugog svjetskog rata.

"Tipične podvodne mine sa 450-680 kilograma razornog eksploziva uopšteno izazivaju smrtnost na razdaljini od 300 do 630 metara. Mnogo veće eksplozije dovode do smrtnosti na mnogo većim razdaljinama", kaže Vord i zaključuje da, što je životinja veća, veća je i šansa da će ona preživjeti eksploziju.