Slovenska mitologija: Rusalke
Ivan Kramskoj, Rusalke (1871), foto: Wikipedia
Rusalke su ženski vodeni demoni. Obično su zamišljane kao lijepe djevojke, duge, riđe, raspletene kose. Nisu nosile nikakvu odjeću.
Rusalka postaje djevojka koja je utopljena, a u nekim oblastima se smatra da su to djevojke utopljene pred svoju svadbu ili one koje nisu imale pogrebni obred. Boravile su u blizini rijeka i to samo za vrijeme takozvane Rusalne nedjelje – Trojičke nedjelje.
Rusalke su živile pod vodom, u dvorcima. Bile su pod vlašću Vodenog Duha. Rusalke su imale svoju caricu, koja ih je predvodila na put na kopno i koja se vozila u zlatnim kočijama. Prizivala je ostale rusalke trubom. Kraljica se zvala Diva, Divka, Divšina i Dana. To je bila carska kći koju je maćeha utopila. Izlaze iz vode samo za vrijeme Rusalne nedjelje i to na nedjelju dana. Bile su predane muzici, pjevanju i igranju. Loše su raspoložene prema ljudima, a naročito ne vole žene. Ukoliko bi neko vidio rusalke, mogao bi ostati nijem ili dobiti zanos igranja, koji se smatrao najgorom kaznom od rusalki. Pri ovom igranju bi dolazio zamor do smrti. Zanos igrom i pjesmom bi trajao sve dok su rusalke na kopnu. O ovakvim zanosima svjedoče i pisani dokumenti iz 14. vijeka. Takođe, smatralo se da rusalke donose mnoge neizlječive bolesti. U vrijeme Rusalne nedjelje ljudi su se držali određenih zabrana, kako ne bi uvrijedili rusalke ili došli s njima u dodir i tako dobili od njih neku kaznu. Bilo je zabranjeno penjati se na drveće, jer se smatralo da dok su rusalke na kopnu da često borave u krošnjama drveća. Zabranjeno je bilo raditi u vinogradima ili raditi bilo kakav posao vezan za zamljoradnju. Rusalke su dolazile u vrijeme Rusalne nedjelje da daju potrebnu vlagu poljima, tako da bi taj rad mogao da omete rusalke. Ovo je važilo pogotovu za srijedu u Rusalnoj nedjelji. Smatralo se da tamo gdje su rusalke igrale kolo sve raste bujnije nego na drugim mjestima. Zabranjeno je bilo ženama da peru i prosipaju vodu na bilo koji drugi način, jer bi to moglo uvrijediti rusalke i one bi udavili te žene. Zabranjeno je bilo spavati na podu. Ova zabrana je vezana za vjerovanje da duša u toku sna napušta tijelo, pa bi u toku sna tijelo mogla zauzeti rusalka ili neki drugi duh. Tada bi ljudi postali opsjednuti i kroz njih bi govorila rusalka. Nije trebalo u Rusalnoj nedjelji šišati ovce jer bi ovce ,,ošantavile“ a ljude bi napala bolest zvana rusa. A i za druge bolesti koje su se dešavale u Rusalnoj nedjelji se govorilo da je oboljelog čovjeka ,,uhvatila rusalija“. Ukoliko bi se sadila paprika ili paradajz u Rusalnoj nedjelji vjerovalo se da će im opasti cvijet i neće uspjeti.
Ukoliko bi neko morao da prekrši zbog nečeg zabrane, kao efikasno sredstvo protiv dejstva rusalki se smatrala trava pelin. U tom slučaju čovjek bi sa sobom nosio pelin, koga su se rusalke plašile. Takođe, ukoliko čovjek jede bijeli luk, to se smatralo da neće moći doći pod dejstvo rusalki. U nekim krajevima su svaki dan tokom Rusalne nedjelje ljudi jeli pelin. Takođe, kao zaštita je mogao da posluži magijski krug iscrtan nožem. Ukoliko bi neko vidio rusalke, a ne bi imao pelin kod sebe mogao je nožem na zemlji iscrtati krug, koji rusalke ne bi smjele da pređu. Vjerovalo se da se rusalke plaše i noža.
Rusalke su dolazile u utorak, čime je počinjala Rusalna nedjelja i povlačile su se sljedećeg utorka. Priređivali su se obredi dočekivanja i izgnanjanja rusalki. Obično su u ovim obredima učestvovale žene, koje su u ritualne svrhe poistovećavane s rusalkama. Obredi u Rusalnoj nedjelju su se zvali rusalje i kranjice. Srijeda u Rusalnoj nedjelji se nazivala kriva srijeda. Vjerovalo se da sve što se zasadi te nedjelje će rasti krivo i da će kasnije zakržljati. Četvrtak u Rusalnoj nedjelji se nazivao zeleni četvrtak. On se strogo praznovao i nije smjelo ništa da se radi. U hrišćanstvu Rusalna nedjelja je postala praznik Duhovi, odnosno konkretno praznik rusalije je preimenovan u duhovi. Duhovi su praznik koji ima mnogo paganske zaostavštvine, ali taj praznik ne traje čitavu nedjelju. Rusalna (duhovska) nedjelja predstavlja simbiozu hrišćanstva i paganizma. Praznovanje rusalija u Srbiji je prvi opisao Ohridski arhiepiskop Dimitrije Homitijan kad je zabranjivao ovaj praznik.
Po mjestu stanovanja vile su se dijelile na primorkinje i zagorkinje, a rusalke kao vodeni demoni ili vile su dobile svoje ime od slovenskog ruslo – rijeka. Takođe one su imale riđu kosu, a za riđokose se i danas kaže da imaju rusu kosu. Kao što se ženama prema boji kose kaže da su plavuše ili crnke, rusalke su mogle biti mitska bića ruse kose.
Kako su u matrijarhatu žene bili nosioci poslova u zemljoradnji, samo žene su mogle biti zadužene za plodnost zasijeva. Tako su rusalke, po tradiciji, napuštale svoje vodena skrovišta i obilazile usijeve i škropile ih vlagom da bi usijevi bili bolji. O tome svjedoči i vjerovanje da je bilje bolje raslo na mjestima gdje su rusalke igrale.
Autor: Nikola Milošević
