fbpx

Kako se ponašaju ovisnici o ljubavi, romantici i vezama?

 Kako se ponašaju ovisnici o ljubavi, romantici i vezama?

Foto: Pexel

Codependency nema tačnog prijevoda na našem jeziku, mogli bismo ga prevesti kao suovisništvo. U člancima na ovu temu codependency ću nazvati „ovisnost o ljubavi“.

Definicija ovog fenomena je žrtvovanje vlastitih potreba kako bismo zadovoljili potrebe drugih. To je patnja u odrasloj dobi koja potječe od povreda iz djetinjstva. U podlozi ovog ponašanja je pasivnost, osjećaj srama, nisko samopoštovanje i nesigurnost. Ovaj termin postoji tek desetak godina, a odnosi se na ljude koji su ovisni o svojim partnerima ili članovima obitelji koji su ovisnici o drogama, alkoholu ili drugim destruktivnim ponašanjima.

Simptomi ovisnika o ljubavi:

  • Ovisnici o ljubavi često na obične životne situacije reagiraju stresno, jer im je okolina u djetinjstvu bila nesigurna.
  • Imaju ekstremnu POTREBU ZA PRIZNANJEM i potvrdom od strane drugih, budući nemaju razvijen osjećaj sebe, nemaju zdravi Self.
  • Traže vezu i očekuju da će im veza osigurati sve dobre osjećaje. Izgube interes za svoje živote kad se zaljube. Ne vjeruju da se mogu pobrinuti za sebe. Pitaju se da li će ikada naći ljubav.
  • Osjećaju se ODGOVORNI za tuđe osjećaje, misli, ponašanja, izbore, želje, potrebe i sudbinu. Osjećaju anksioznost, sažaljenje i krivnju kad drugi ljudi imaju problem. Imaju neodoljivu potrebu pomoći toj osobi riješiti problem, daju savjete i sugestije koje nitko ne traži, popravljaju tuđe osjećaje, pritom se pitaju zašto drugi ljudi to ne rade za njih.
  • Nađu se u situaciji kad kažu „da“, a zapravo misle „ne“, rade stvari koje zapravo ne žele raditi, rade puno više nego je potrebno i više nego što su sposobni učiniti za sebe. Ne znaju što trebaju ili žele, a ako su svjesni svojih potreba, radije će reći da one nisu tako važne.
  • Puno više ZADOVOLJAVAJU DRUGE, nego sebe, najsigurnije se osjećaju kad daju. Osjećaju se nesigurno i osjećaju krivnju kad netko drugi njima nešto daje ili pruža. Osjećaju tugu, jer su posvetili cijeli svoj život dajući se drugima, a ništa nisu dobili zauzvrat. Osjećaju se iskorišteno, osjećaju da ih nitko ne cijeni.
  • Lakše im se ljutiti na nepravdu nanesenu drugima, nego nepravdu koja je njima nanesena.
  • Osjećaju dosadu, prazninu i bezvrijednost kad nemaju krizu u životu koju treba rješavati ili nekome pomagati.
  • Pretjerano se obavezuju. Osjećaju da ih stalno nešto požuruje i pod pritiskom su.
  • KRIVE SEBE za sve, čak i za to kako izgledaju te kako se ponašaju. Osjećaju se drugačije od ostatka svijeta. Misle da nisu dovoljno dobri.
  • Sve shvaćaju osobno. Budu žrtve seksualnog, fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja, zanemarivanja. Osjećaju se kao žrtve.
  • Govore sebi da ne mogu učiniti ništa ispravno. Boje se napraviti grešku. Teško donose odluke. Očekuju od sebe da rade sve savršeno. Imaju puno „trebam/moram“ načela, krivnje, srama tko jesu.
  • Misle da njihov život nije vrijedan življenja. Doživljavaju svoju vrijednost kroz pomaganje drugima. Žele za sebe dobre stvari, ali ne vjeruju da će im se one ikada dogoditi. Vjeruju da ne zaslužuju dobre stvari i sreću. Žele da ih drugi vole, dok istovremeno vjeruju da je nemoguće da ih itko voli. Nastoje dokazati da su dovoljno dobri za druge ljude, BOJE SE BITI ONO ŠTO JESU.
  • Djeluju rigidno i kontrolirajuće. Osjećaju snažnu anksioznost vezanu uz ljude i probleme. Brinu se i za najmanje stvari. Puno razmišljaju i govore o drugim ljudima. Ne mogu spavati zbog problema i drugih ljudi.
  • Nikad ne nalaze odgovore i rješenja. Ne mogu prestati misliti o brigama, problemima i drugim ljudima.
  • Napuštaju rutinu jer su opsjednuti nekim ili nečim. Nemaju energije i pitaju se zašto ne mogu završiti poslove.
  • Živjeli su s ljudima (roditeljima) pored kojih nisu imali osjećaj kontrole i koji su ih razočaravali. Zato se boje pustiti druge ljude da budu ono što jesu. Jako se boje osjećaja gubitka kontrole. Kontroliraju druge ljude i događaje kroz beznađe, krivnju, savjetovanje, manipuliranje ili dominaciju. Osjećaju da ih ljudi i događaji kontroliraju.
  • Ignoriraju probleme ili se prave da ne postoje. Prave se da stvari nisu loše kako se čini. Kažu sebi da će sutra biti bolje. Postaju depresivni ili bolesni. Gledaju kako se problemi pogoršavaju, lažu sami sebi.
  • Očajnički traže ljubav i potvrdu. To je ono što nisu dobili od roditelja. Ne vole sebe. Traže ljubav od ljudi koji su nesposobni voljeti. Vjeruju da drugi ljudi nisu nikad tu za njih. Miješaju ljubav s patnjom i boli. Ne uzimaju vrijeme kako bi vidjeli da li su drugi ljudi dovoljno dobri za njih. Brinu se da li će ih drugi ljudi voljeti i hoće li se drugoj osobi svidjeti. Centriraju svoje živote oko drugih ljudi.
  • Ne govore što misle. Ne misle što govore. Indirektno pitaju ono što žele. Paze kako će nešto reći. Potpuno su izbacili riječ „Ne“ iz rječnika. Ne pričaju o sebi. Ne mogu iskreno reći što osjećaju, misle da je nevažno ono što imaju za reći.
  • Imaju SLABE GRANICE: kažu da neće tolerirati određeno ponašanje, onda postupno povećavaju toleranciju na to ponašanje, do krajnjih granica. Dopuštaju da ih drugi maltretiraju. Nemaju povjerenja u sebe, svoje osjećaje, odluke, u druge ljude. Pokušavaju vjerovati ljudima kojima ne treba vjerovati.
  • Imaju osjećaj da ih je Bog napustio. Mnogi od njih su jako prestrašeni, povrijeđeni i ljuti te žive s takvim ljudima. Boje se vlastite ljutnje, boje se tuđe ljutnje. Boje se naljutiti na duge ljude. Osjećaj ljutnje potiskuju, dosta plaču, depresivni su. Srame se ljutnje.
  • Imaju seks i kad to ne žele. Imaju seks onda kad im treba nježnosti i ljubavi. Pokušavaju imati seks kad su ljuti i povrijeđeni. Odbijaju uživati u seksu jer su ljuti na svog partnera. Osjećaju se seksualno revoltirani prema svom partneru, ne pričaju o tome. Prisile sebe da svejedno imaju seks. Svode seks na samu tehniku, pitaju se zašto ne uživaju u seksu. GUBE INTERES ZA SEKS.
  • Pretjerano su odgovorni, uglavnom prema drugima i neodgovorni prema sebi. Teško im je biti spontani i ne zabavljaju se. Smiju se kad im se plače. Depresivni su i povlače se.

Evo kako Anne Wilson Schaef u knjizi „Bijeg od intimnosti“ opisuje PONAŠANJE ovisnika o vezama:

  • sposobnost uspostavljanja“trenutačne intimnosti“
  • sposobnost slušanja čak i ako nas ne zanima ili ne sudjelujemo u onome što druga osoba govori
  • sposobnost dosljednog zanemarivanja vlastitih potreba u korist veze
  • znanje o tome kako valja skrbiti o drugoj osobi i neodgodivo zadovoljavanje njezinih potreba
  • vještina „kompromisa“ u vezi s osobnim potrebama, vrijednostima, etikom ili moralnošću za dobrobit veze
  • sposobnost prepoznavanja „savršenog partnera“ ili „osobite povezanosti“
  • sposobnost trenutačnog povjeravanja tajni i otkrivanja prošlosti
  • trenutačna tjelesna ili seksualna privlačnost
  • sposobnost uvođenja druge osobe u romantična maštanja ili egzotične situacije koje obuhvaćaju posebne pjesme, rekvizite i simbole veze, čak i ako ti dodaci imaju značenje samo za romantičara
  • sposobnost uspostavljanja „povezanosti“, ali neposjedovanje znanja o održavanju prijateljskog odnosa
  • postizanje trenutačne intenzivnosti ili „opijenosti“ („zaljubljenost“) te dopuštanje da ta opijenost nepovoljno utječe na svakodnevni život
  • osjećaj kao da vas je „veza“ zarobila, zavladala vašim životom i sposobnost predavanja tom osjećaju
  • posjedovanje vještina (zamišljenih) i želje da se drugu osobu „spasi“ od života koji je sama stvorila
  • spremnost da se druga osoba iskoristi za bijeg iz života koji ste si sami stvorili
  • definiranje svega u životu u kontekstu veze i postavljanje veze na „središnje“ mjesto u životu
  • sposobnost zanemarivanja drugih aspekata oba života za dobrobit veze
  • sposobnost „buđenja života u drugome“
  • sposobnost privlačenja drugih, odnosno isticanja tjelesnog izgleda, primjerice odijevanjem i dotjerivanjem s ciljem privlačenja
  • sposobnost zanemarivanja osobine druge osobe kojima ne vjerujemo ili nam se ne sviđaju, sposobnost zanemarivanja vrijednosti, nadanja i strahova koji nam nisu zajednički te promatranje drugoga isključivo očima iluzije
  • sposobnost prihvaćanja krivnje i odgovornosti za sve što u vezi pođe po zlu
  • sposobnost „podnošenja“ mnogo više od granice zdravog razuma
  • sposobnost potiskivanja vlastitih osjećaja i opažanja za dobrobit veze
  • sposobnog potpunog ulaženja u svijet drugoga
  • poznavanje načina primjene komunikacijskih „vještina“ s ciljem trenutačnog uspostavljanja veze, pri čemu su „vještine“mnogo važnije od potpune usredotočenosti na drugu osobu
  • sposobnost manipuliranja i ostavljanja dojma kako bismo bili ono što druga osoba želi od nas, kako bi je „upecali“ u vezu
  • sposobnost „preuzimanja“ i „osjećanja“ tuđih osjećaja
  • sposobnost prihvaćanja ljubomore kao pokazatelja istinske ljubavi
  • sposobnost vezanja uz ljude kojima ste se vi “svidjeli“ prije no što su se oni svidjeli vama
  • sposobnost korištenja „iskrenosti“ kao „varke“
  • sposobnost intuitivnog objašnjavanja ili „razumijevanja“ drugoga
  • vrhunski usavršene vještine zavođenja, očijukanja i mamljenja
  • vještine ostavljanja dojma intimne veze iako ste sigurno skriveni iza svojega zida
  • shvaćanje intenzivnosti kao ljubavi te izvedena pretpostavka da naši intenzivni osjećaji prema nekome jesu ljubav
  • sposobnost gubljenja vlastitih granica u vezi
  • sposobnost beskonačno dugog trpljenja za dobrobit veze
  • sposobnost da drugoga s ljubavlju gledamo u oči, pogledom umirućeg teleta u živom blatu

Naučili su nas da te vještine vode u veze, iako zapravo vode u ovisničke veze.

I kuda sad…?

Ozdravljenje od ovisnosti o ljubavi sastoji se u prihvaćanju cijelog sebe (i dobrih i ružnih karakteristika) što rezultira samopoštovanjem. Kad postignete poštovanje prema sebi (barem u manjoj mjeri) počet ćete primjećivati kako vas i okolina sve više cijeni. Tada ćete u svoj krug početi privlačiti zdravije i veselije ljude. Oni toksični će vam sve više ići na živce i pomalo ćete ih micati iz svog života. Zaljubit ćete se u sebe i SVOJ život, prestat ćete opsesirati oko partnera i drugih ljudi. Oni će se tada sve više interesirati za vas i baviti se vama, umjesto kao do sad, vi njima.

Za postizanje ovakvog stanja trebat će vam ogromna količina PREDANOSTI rada na sebi i strpljenja u procesu promjene. Evo neki osnovni koraci koje morate savladati u procesu promjene i ozdravljenja:

  • Promijeniti fokus sa opsesiranja oko drugih i vratiti ga na sebe
  • Upoznati i početi živjeti po vlastitoj AUTENTIČNOSTI i vlastitom Selfu (po svojoj duši)
  • Naučiti kako voljeti sebe: adekvatno se brinuti za sebe i stavljati sebe na prvo mjesto
  • Postavljati granice onda kad je potrebno; na zdrav način reći „Ne“
  • Prepoznavati ljude i situacije koje su za vas toksične

Da biste postigli ovo stanje i imali zdravu i ugodnu veznu nije neophodno napustiti sadašnjeg partnera (s kojim imate loš odnos). Postoji šansa da, kako se vi budete mijenjali, on se prilagodi vama. Iako, veća je šansa da će biti nezadovoljan time da čitav fokus vašeg života više nije na njemu pa će vjerojatno učiniti sve da vrati predhodnu dinamiku veze.

Ako je ova tema „jako vaša“ vjerojatno će vam trebati podrška i usmjerenje na putu promjene – u vidu psihoterapije, grune podrške, čitanja i informiranja o ovome, pisanja o svojim osjećajima. Možda mislite da nije vrijedno ulaganja tolikog truda.

Iz vlastitog iskustva i iskustava mojih klijenata mogu reći da kad počnete osjećati promjenu u sebi i oko sebe, teško da ćete s ičim izvana moći usporediti ono što ćete početi doživljavati. A to je osjećaj ljubavi prema sebi i ispunjenosti one „unutarnje praznine“, koju ste cijeli život osjećali. To je osjećaj da vam NE TREBA nitko i ništa u tom trenutku. Dovoljno je da postojite na mjestu na kojem stojite i jednostavno se osjećate dobro i u miru sa sobom, ulicom po kojoj hodate, ljudima koje vidite i cijelim svijetom. Tek iz osjećaja ljubavi i poštovanja prema sebi možete postići zdrav i ugodan odnos prema drugima.

Literatura:

, Melody Beattie

„Bijeg od intimnosti“ Anne Wilson Schaef

Piše: Irena Jurjević, savjetnica iz Gestalt psihoterapije/ Centar uspjeha