fbpx

Nauka i tehnologija u staroj Kini

Pozitivistička teorija o beskrajnom napretku i evropska ekspanzionistička politika proteklih vekova, stvorile su opšte prihvaćen stav da su se prava nauka i tehnologija razvile jedino u Evropi, dok ih ostale kulture nikad nisu ni imale, a kamoli joj bile ravne po tom pitanju.

kompas kineski1

 Piše: Jerko Grgić

Pozitivistička teorija o beskrajnom napretku i evropska ekspanzionistička politika proteklih vekova, stvorile su opšte prihvaćen stav da su se prava nauka i tehnologija razvile jedino u Evropi, dok ih ostale kulture nikad nisu ni imale, a kamoli joj bile ravne po tom pitanju. Snažna propaganda o intelektualnoj, kulturnoj i opštoj nadmoći evropskog čoveka, koja je pratila uspehe kolonijalnih osvajanja, postigla je to da su čak i narodi sa starom i velikom kulturom, poput indijske ili kineske, prihvatili superiornost Evropljana i poverovali u sopstvenu zaostalost.

U tom duhu poznati kineski istoričar filozofije iz XX veka Feng Jou Lan piše:„Usudio bih se da zaključim da Kina nije imala nauku zato što joj prema njenim merilima vrednosti nije ni trebala...” Ovakav stav počeo je da se menja polovinom prošlog veka zahvaljujući objektivnijem proučavanju kineske prošlosti od strane zapadnih autora poput A. Votsa, J. Nidama i mnogih drugih, mada neistinitost tog mišljenja ponajviše opovrgava sama Kina.

Zapravo, pre nešto više od dva veka, u Kini je bilo mnogo prijatnije živeti nego u Evropi. I ne samo tada, nego i čitavih dve hiljade godina unazad. Upoređujući standard života Evrope tog vremena i tadašnje Kine, retki putnici iz Evrope, poput Jana de Monte Karvina i Marka Pola, pomenutu zemlju nazivaju rajem. Dok je Evropa proživljavala potpunu amneziju srednjeg veka, u kome se verovalo da je Jerusalim središte sveta i da Nil, Eufrat i Tigar imaju zajedničko poreklo u rajskom vrtu, u Kini se sistematski razvijala kultura bez srednjovekovnog prekida. Od III veka pre naše ere, Kina je bila jedinstvena agrarna sredina bogata prirodnim dobrima i ljudstvom, sa dugom administrativnom tradicijom i povezana jedinstvenim ideogramskim pismom koje je premošćavalo kinesku jezičku raznolikost.

Dzang Heng

Džang Heng (78 – 139)
kineski astronom i geofizičar

Kina nije poznavala feudalni sistem kakav je postojao u većini evropskih zemalja. Iako carska, ona je zapravo bila pod upravom činovnika. Ova učena elita do svog nameštenja dolazila je polaganjem državnih ispita uvedenih u II veku pre naše ere, a potpuno usavršenih i ustaljenih u VII veku, pa su kao takvi ostali u upotrebi do uspostavljanja republike 1912. godine. Kako činovnička služba nije bila nasledna, stalež činovnika nije bio zatvorena celina, pa su čak i siromašni seljaci mogli da uđi u državnu službu, a postojala je uobičajena praksa preporuke izuzetnih talenata, što je omogućilo da mandarinat unutar državnih struktura okupi najveće umove države.

Konfučijanska etika bila je temelj održavanja društvene strukture još od vremena dinastije Han. Kinezi su bili uvereni da je samo moralna snaga trajna, tako da jedino ona može da sačuva ono što fizička sila može da stekne. O tome govori poznata priča o prvom caru dinastije Han kome je jedan od ministara, na carevo protivljenje povodom ustanovljenih propisa, odgovorio: „Osvojili ste carstvo na konju, ali na konju nećete uspeti njime da upravljate.“ Vaspitani u konfučijanskom duhu, Kinezi nisu davali preveliku važnost bogatstvu, jer ono je, doduše, moglo da pruži udobnost, ali ne i unutrašnji mir koji dolazi samo sa mudrošću. S tim u vezi, od četiri osnovna staleža: učeni ljudi, seljaci, zanatlije i trgovci, ovaj poslednji bio je najmanje cenjen, a administracija je, nametanjem velikih poreza trgovini, vodila računa da se trgovci previše ne obogate.

Paradoksalno je da su postojanost kineske kulture kritičari sa Zapada uzimali kao dokaz ustajalosti i inferiornosti. Istina je da Kina nikad nije doživela naglu ekspanziju, karakterističnu za Evropu u proteklih nekoliko vekova, već uvek postepeni, ali zato stabilniji rast. Isto tako, istina je da se Evropa poslednjih vekova razvila najviše zahvaljujući velikim izumima kojima je Kina zadužila svet, a to su redom: papir, barut, kompas i štamparska presa. Ipak, to nisu jedini kineski izumi, jer Kina je oduvek poklanjala veliku pažnju naučnom razvoju, pa je po naučnim otkrićima vekovima bila ispred svog vremena, mada nije dozvoljavala razvoj nauke na račun unutrašnje stabilnosti društva.

Opservatorija u Pekingu

„Platforma za posmatranje zvezda“
instrumenti na krovu opservatorije u Pekingu sagrađene 1442. godine

Četiri izuma koji su promenili svet

Nakon bitke kod Talasa između Kineza i Arapa 751. godine, kineski zarobljenici su Arapima preneli umeće proizvodnje papira, odakle se ono brzo proširilo po celom arapskom svetu, da bi, oko 900. godine, stiglo u Španiju. Italija će u XIV veku otpočeti sa većom proizvodnjom papira, odakle će se on postepeno širiti Evropom, da bi tek u XVII veku započela proizvodnja u Velikoj Britaniji. Prvi papir napravljen je u Kini, još u vreme starije dinastije Han u II veku pre naše ere, ali je bio izuzetno krt. Proizvodnju papira od kore drveta, konoplje i pšenične slame usavršio je, nekoliko vekova kasnije, državni činovnik po imenu Cai Lun, dodavši mu određene sastojke koji su ga učinili savitljivim, belim, prilično jeftinim i lakim za proizvodnju. Uskoro se papir proširio Kinom i ostatkom istočnog sveta, omogućivši lakši prenos znanja.

Drugi veliki uticaj na događanja u svetu izvršio je izum baruta i, s tim u vezi, razvoj vatrenog oružja. Kineski alhemičari sa hiljadugodišnjom tradicijom iza sebe, u periodu između IV i VII veka, zabeležili su u više zapisa otkriće „vatrene hemikalije“ huoyao. Neki istoričari smeštaju otkriće baruta negde oko 850. godine, kada su taoistički alhemičari u jednoj knjizi upozorili na tri opasna sastojka čije mešanje izaziva eksploziju: drveni ugalj, šalitra (kalijum-nitrat) i sumpor. Pred kraj Tang perioda (618 – 907) barut se već koristio za izradu bombi, a nakon toga, za vreme dinastija Sung i Han (960 – 1368), osnovna smesa bitno je poboljšana. Od baruta se prave projektili, rakete i topovska punjenja, pa se pronalaze sve razornija vatrena oružja. Oko 1280. godine u Evropi srećemo prva vatrena oružja sa metalnom cevi, da bi oko polovine XV veka vatreno oružje postalo najefikasnije oružje na bojnom polju, a njegov razvoj i uticaj na svet, nažalost, do današnjih dana nije prestao.

Ploca za proricanje shih

Prvi magnetni kompas
iz vremena dinastije Tang
(206 p.n.e. – 220 n.e)

Kompas je isključivo kineski izum. Dok Evropa nije ni znala za postojanje magnetnih polova, u Kini su naučnici sistematski proučavali magnetnu deklinaciju (odstupanje magnetne igle od smera sever-jug). U I veku pre naše ere nalazimo usavršene kompase u obliku ploča za proricanje shih sa magnetnom kašičicom, koje koriste majstori geomantije (feng shui). U vreme dinastije Tang, kineski naučnici otkrili su da se čelična igla može namagnetisati ne samo trljanjem o magnetit, već i pomoću magnetnog polja Zemlje. Čelična igla postavljena u smeru sever – jug, zagrejana do usijanja i potom ohlađena, prirodno bi se namagnetisala. Tokom dinastije Sung (960 – 1279), kineski brodovi koji su plovili u arapske luke imali su karte sa ucrtanim pomorskim putevima i kompase koji su im omogućavali kraću i sigurniju plovidbu. Pri kraju perioda Sung, kompas su počeli da koriste arapski, a potom i evropski moreplovci, što će na kraju dovesti i do otkrića Novog sveta.

Dijamantna sutra 878g

„Sekač dijamanata savršene mudrosti“
(popularno nazvana „Dijamantna sūtra“)

Mada mnogi misle da je Gutenbergova Biblija najstarija štampana knjiga na svetu, ipak, od nje je starija Dijamantna sūtra, štampana 868. godine u Kini. Ona je, zapravo, najstarija sačuvana knjiga na svetu, ali su u Kini knjige štampane i pre nje. Nakon usavršavanja izrade papira, u periodu Jin, između 265. i 420. godine, postupak štampanja već je raširen Kinom. Bio je to više jedan oblik grafike na drvetu, koji se usavršavao tokom narednih vekova. Poteškoća je ležala u dugoj pripremi matrice, odnosno svaka stranica knjige prvo se crtala na drvenoj ploči, a zatim dubila. Oko 1045. godine, činovnik po imenu Pi Šeng izumeo je pojedinačna štamparska slova, tj. ideograme izrađene od fine gline, koji su se lepili na metalnu podlogu i slagali prema potrebi, pa su tako mogli ponovo da se koriste. U XII veku ova tehnika već je rasprostranjena, a knjige počinju da se štampaju u sve većem broju. Dvobojna štamparska presa u crnoj i crvenoj boji datira iz 1340. godine. Tehnologija se proširila na druge zemlje Dalekog istoka i dalje prema zapadu. Gutenbergu ostaje uteha da je prvi upotrebio metal za izradu štamparskih slova.

Druga otkrića:

Astronomija i geografija

Mada su i ova četiri otkrića sasvim dovoljna da nas uvere kako je Kina imala razvijenu nauku, ona, zapravo, predstavljaju samo mali deo otkrića do kojih su Kinezi došli. Kako ih ne možemo sve navesti, pomenućemo samo neke od značajnijih.

Kinezi su već u VII veku znali da je rep kometa usmeren suprotno od Sunca, a Sunčeve pege proučavali su još u I veku pre naše ere i vodili o tome beleške sačuvane do danas. Ši Šen i Kan Te su prvi izradili zvezdanu kartu u IV veku pre naše ere.

Izuzetan poduhvat izvršen je od 723. do 726. godine pod nadzorom budističkog sveštenika Ji Hsinga i carskog astrologa Nangung Jueha, kada je izvršeno geodetsko merenje meridijanskog luka, a delegacija astronoma poslata je čak u Indiju da bi se tačno ucrtale zvezde južnog neba.

Nepun vek kasnije, 801. godine, Đija Dan sastaviće geografsku kartu Kine veličine 9 x 10 m koja je pokrivala područje od 16000 x 17600 km

Dunghuanska zvezdana mapa s pocetka 8. veka

Dunghuanska zvezdana mapa iz 940. godine
Bela, crna i žuta boja ukazuju na tri škole astronomije: Ši Šena, Kan Tea i Vu Hsia

Tehnika i tehnologija

Prvi mehanički sat nastao je takođe u Kini, 600 godina pre prvih evropskih. Su Sung u knjizi Hsin-I Hsiang Fayao (Novi opis armilarnog sata) dao je detaljan opis sata koji su 1088. godine konstruisali on i Han Kunglien sa saradnicima. Izgrađen u obliku tornja, bio je pokretan vodeničnim kolom sa zatvorenim vodenim sistemom i funkcionisao je na osnovu lančanog prenosa snage putem zupčanika. Lutke u pagodama izlazile su svakog sata zvoneći zvona i udarajući u gong. Iznad njih nalazio se globus koji se automatski rotirao, kao i armilarna sfera koja sa nalazila na vrhu.

Su Sungov vodeni sat

Su Sungov vodeni sat
iz knjige „Novi opis armilarnog sata“ objavljene 1092. godine

Od brojnih ostalih tehničkih izuma možemo pomenuti klipnu mašinu na vodeni pogon, hidraulični metalurški meh koje je 31. godine napravio T’u Šiu, okretnu vejalicu za žito, razboj na vodeni pogon, kolica za prenos tereta sa jednim točkom izumljene sredinom dinastije Han, konjske uzde sa hamom iz istog vremena, koji se u Evropi javljaju tek u X veku. Okretni samostrel, poput onog koji je projektovao Leonardo, konstruisao je inženjer i pronalazač Ma Čuen oko 260. godine.

Do kraja XIV veka Evropa nije poznavala liveno gvožđe, tehnologiju koju su Kinezi savladali u IV veku pre naše ere i koristili za izradu motika, rala, pijuka, sekira itd.

Iz VI veka potiče metoda topljenja koja se pripisuje kovaču mačeva Đivu Huaivenu, slična onoj Simens-Martinovoj (postupak sa otvorenom peći), kojom su se dobijali kvalitetni čelici.

Takođe, Kinezi već vekovima koriste rakete za razbijanje gradonosnih oblaka.

Građevinarstvo

Viseće mostove od gvozdenih lanaca, tehnologija o kojoj je razmišljao Faust Vrančić u XVI, mada je u Evropi počela da se primenjuje tek u XVIII veku, Kinezi su gradili još pre V veka. Najstariji poznati most na svetu sastavljen od segmentnih lukova sa potpornim lukovima u spandrilama, koji i danas postoji, konstruisao je Li Čun 610. godine u Čaojanu. On je gvozdenim sponama povezao kamenje u 25 uporednih lukova od kojih je sastavljen svod mosta.

Anchi most

Najstariji stojeći most sveta
Li Čunov most Anji Čao,
doslovno: „Most siguran za prelaženje“

Svemu ovome treba dodati i veliki broj naučnih radova, rasprava i tehničkih priručnika, koji se pominju u literaturi, ali, nažalost, u većini slučajeva nisu sačuvani u celosti.

Ukoliko se, na kraju, upitamo zašto ovi izumi i otkrića u Kini nisu prouzrokovali naučne potrese i promene koje su podstakli u Evropi, odgovor možda leži u temeljnom odnosu kineske učene elite prema očuvanju društvene ravnoteže, a taj odnos sadržan je u rečima Či Nja u knjizi Izgubljeni zapisi države Jue (Yue Chue Shu): „Život ljudi previše je važan da bismo dozvolili da nas vode ideje koje odstupaju od mudrog delovanja.“

nova-akropola.rs