Uslijed agresije Rusije na Ukrajinu, nacionalizmi iz 90-ih su se povampirili čekajući priliku u niskom startu da još malo uživaju u mirisu oružja i krvi, poručuje Balša Božović.
Zagreb je 27. i 28. maja domaćin plenumu pod nazivom Quo vadis, Balkan? na kojem su se okupili regionalni historičare/ke, novinari/ke, nevladini aktivisti/kinje, sadašnji i bivši političari/ke, profesori/ice, umjetnici/ce i drugi kako bi razgovarali o problemima u regionu. Dvodnevni plenum organizovali su zagrebačka Documenta, Regionalna akademija za razvoj demokratije (ADD) iz Novog Sada i podgorički Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Organizovano je šest panela i dvije radne večere. Učesnici plenuma koji predstavljaju našu zemlju su Saša Magazinović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, prof. dr. Husnija Kamberović, prof. dr. Nerzuk Ćurak, Dino Mustafić, reditelj, Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, i Lana Prlić, poslanica u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
STOJIMO U MJESTU
Balša Božović, izvršni direktor ADD-a, objasnio nam je da region već godinama srlja u populizam i nacionalizam.
- Vraćamo se u tačku iz koje smo krenuli pre 32 godine da mrzimo jedni druge. Prolazi nam život, a mi stojimo u mestu! Svako ko odbija da živi u autokratiji, mržnji, strahu, zločinu, korupciji, populizmu, naš je saveznik i dobrodošao je da zajedno razdrmamo ceo region. Sve naše države. Zato smo se i okupili na Plenumu u Zagrebu, uskoro i u Novom Sadu i Sarajevu - da saberemo građanske i antifašističke snage, demokratske i progresivne snage. Mislim da nas nije malo, ali smo se rasuli i pogubili u ovim ludim vremenima, istakao je Božović.
Poručio je da su “kao i uvek od svih nacionalizma najopasniji srpski i hrvatski i to zato što su agresivni”.
- Na istorijskoj meti im je BiH i Crna Gora. Kao da hoće da dovrše šta su započeli 90-ih. Obratite pažnju na vlastodršce u Srbiji i Hrvatskoj. Svi su potekli iz Miloševićevog i Tuđmanovog šinjela. Neki su u to vreme bili važni, neki malo manje, ali su se svi vrteli u istim zločinačkim sistemima, nakrivo vaspitani i politički i vrednosno pogrešno postavljeni. Cilj su neograničene pare i moć po cenu nestanka tuđeg ili čak i svog naroda. Tako su ih naučili, rekao je Božović.
Naglasio je da je navedeno razlog okupljanja - kako bi se razgovaralo, apelovalo na građane, pokazala alternativa, istina.
- Ne plašimo se ni fašista ni fašizma, plašimo se onih što ćute na fašizam. Živimo u predvečerje svetskog sukoba i ne ide uz naše slavne istorije iz Prvog i Drugog svetskog rata da se svrstavamo na pogrešnu stranu ili da glumimo da nas se agresije, genocidi i ratovi ne tiču. Tiče nas se itakako. Zato smo uz Ukrajinu. Uz Bosnu. Uz Crnu Goru. Uz Makedoniju. Uz sve one koji su na meti velikodržavnih ambicija. Mi se ne mirimo sa zločinom i zločinačkom prošlošću, mi postavljamo tu linije koje se nikada ne prelaze, naglasio je Božović.
Na drugom panelu pod nazivom “(Ne)dobrosusjedski odnosi u regionu”, Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova i evropskih poslova Hrvatske, istakla je da Hrvatska nema politiku prema BiH, već samo prema HDZ-u BiH.
- To je zato što pogrešno smatraju da je to njihov (HDZ-a i hrvatski) interes, rekla je Pusić i dodala da su uspjeli upropastiti kredibilitet da Hrvatska funkcionira kao promotor evropske budućnosti u regiji.
TIHA AGRESIJA
Bojan Glavašević, nezavisni zastupnik u Hrvatskom saboru, poručio je da se njihova politika zalaže za drugačiji pristup prema BiH i državama regije.
Magazinović je poručio da “dobrosusjedski odnosi u regiji ne postoje”.
- Kada je CG u pitanju, tu pravim izuzetak, ali kada su druge dvije države u pitanju - ne postoji. Radi se o jednoj vrsti tihe agresije, upozorio je Magazinović.
Poručio je da je BiH nadživjela sve koje joj ne misle dobro, pa će i ove današnje, ali i da mu je žao i vremena i prilika. Pavle Grbović, poslanik u Skupštini Srbije, poručio je da su bilateralni odnosi Srbije refleksija unutrašnjeg političkog stanja.
