Jedne večeri Henri je otišao u svoje lakrdijašenje.
Članci
Sredovječni intelektualac, koji je nakon 52 godine života odlučio da prvi put kaže ono što doista misli i što je istina (“uglednom građanskom licu“ Domaćinskom, koji se hvalio ubojstvom četiriju zelenokaderaša koncem rata, usudio se da prigovori kako nije moralno zdravo hvaliti se ubojstvom četiriju osoba) i zbog toga završio u zatvoru zbog klevete, odbačen od društva, napušten čak i od žene i djece i proglašen ludim, sa svojim zatvorskim drugom razgovara na temu “pogleda na svijet“.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas; Ne znam mesto na kom živi ili počiva; Ne znam zašto nju i san i java pokriva; Mozda spava, i grob tužno neguje joj stas.
Usamljen čovek je jedini čovek oslobođen. I samoća je jedino mesto gde se ne strahuje.
Šerlok Holms je ime koje praktično zna svaki čovek na planeti Zemlji, a dobar deo njih je ubeđen da je stvarno i postojao. Detektiv stvoren u bujnoj mašti škotskog autora i lekara ser Artura Konana Dojla, rođen 1887. u priči "Studija u grimizu".
Plutarhovo pismo koje slijedi napisano je za vrijeme jednog od njegovih putovanja kad mu je stigla vijest da je umrla njegova trogodišnja kći jedinica. Daleko od doma, on ženi piše pismo utjehe. U njemu možemo prepoznati dva Plutarha. Jedan je Plutarh filozof koji se razborito postavlja pred fenomenom smrti, a drugi je Plutarh roditelj koji ne uspijeva prikriti bol zbog gubitka kćeri ljubimice.
Ja pokušavam u svojim knjigama autobiografskog žanra da postavljam pitanja o smislu života, odakle sam? ko sam? kuda idem?, uzimajući najčešće samog Pripovedača kao specimen ljudske vrste (jer tu je sasvim nevažno koji je čovek u pitanju, pred osnovnim pitanjima svi smo isti)
Ona i On: Traži se...
Eto, prošao si pored malog djeteta, prošao si ljut, sa ružnom riječju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primjetio dijete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao, možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu.
Htio bih da mogu za trenutak da stavim taj teret na nečija ramena, ispravim vrat i pogledam to što sam nosio. Potreban mi je saučesnik za nova otkrića.
Prva žena "Pjesnik laureat"
Na početku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji oštro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put slobodno prohodao
Jer ko može reći da druga kakva misao neće doći do svesti o sebi i da taj grob u kome ćemo mi počivati neće biti kolevka jedne nove duše? Kakve duše, ja ne znam.