Mark Tven: O prokletoj ljudskoj rasi (Otrovne misli)

Nemam predrasuda ni prema boji ni prema staležu ni prema vjeri. Sve što me zanima jest da je čovjek ljudsko biće, i to mi je dosta. On ne može biti gori od toga.

Katkada čovjek poželi pogubiti cijelu ljudsku rasu i okončati farsu.

Čovjek je jedina životinja koja porumeni od stida. Ili bi bar trebao.

Čovjek je stroj - stroj bez osobnosti. Sve što čovjek jest, posljedica je njegove građe i utjecaja što ga na nj ima njegovo naslijeđe, njegovo stanište i njegovo društvo. Njega pokreću, ispravljaju i VODE - isključivo vanjski utjecaji. On ništa ne smišlja. Čak ni ne misli.

Ljudska rasa sastoji se od onih koji su opasni luđaci i onih koji su manje opasni.

Činjenica da ljudi raspoznaju dobro od zla dokazuje njihovu intelektualnu superiornost nad ostalim stvorenjima, ali činjenica da oni Čine zlo, dokazuje njihovu moralnu inferiornost prema stvorenjima koja to ne mogu.

Vrlo je lako naučiti kako stoički podnositi zlu sudbinu. Drugih ljudi, naravno.

Tri su vrste ljudi: obični ljudi, znameniti ljudi i luđaci.

Ljudska narav je svagdje ista: ona pljuje po uspjehu i pokazuje prezir prema neuspjehu.

Svako od nas je kao Mjesec. Ima i tamnu stranu koju ne pokazuje nikome.

Čovjek je spreman učiniti mnoge stvari da ga ljudi zavole; ali učinit će sve moguće da mu zavide.

Svi mi neprestano osjećamo, a uvjereni smo da mislimo.

Čuvajte svoj karakter. Naravno, prvo ga steknite ako možete, a ako ne možete - glumite ga.

Šta god rekli za inteligenciju ljudske rase - neće biti uvredljivo.

Čovjek je posebno nemoralna životinja jer jedini ima pokvarenu maštu, a jedini pokriva svoju golotinju i jedini ima osjećaj lažnog stida.

Nema smisla truditi se da se povijest ne ponovi, jer sam ljudski karakter ne dopušta sprečavanje ponavljanja.

I poniznost može biti oblik samoisticanja.

On je bio gospodin od glave do pete; takva mu je bila cijela obitelj. Bio je plemenita roda, kako se to obično kaže, a kaže se isto za ljude kao i za konje.

Prevod: Krsto A. Mažuranić