fbpx

Čudovišna junakinja za okrutan svijet

neman2

Nostalgičari tvrde kako je prošlost bolja od sadašnjosti, a takva se mišljenja nerijetko mogu čuti i kada se raspravlja o stripu. Takva stajališta temelje se na podatku o nakladama koje su strip-revije ostvarivale u prošlosti, no stripovi su danas dostupniji nego u vrijeme kada su se prodavali isključivo kao periodika – možete ih nabaviti i u knjižnicama i na internetu, gdje se može kupiti velik broj raznovrsnih izdanja; uz to se mogu i čitati u digitalnom obliku, bilo da je riječ o scanovima klasičnog stripa ili formatu web-comica. 

piše: Irena Jukić-Pranjić

U današnje doba čitateljima/cama se nudi na tisuće naslova nastalih u vremenskom razdoblju koje je sada veće nego ikad ranije, i upravo zbog toga sadašnjost ima prednost u odnosu na prošlost – uz postojeće klasike koji su nastajali od kraja 19. st. do današnjih dana, konstantno se pojavljuju nova ostvarenja, pa je ponuda žanrova i raznovrsnost autorskih stilova toliko bogata da ne postoji tip čitateljice koja u svom tom obilju ne bi mogla pronaći nešto što odgovara njezinom ukusu.

Upravo je raznovrsnost današnje publike jedan od preduvjeta za nastanak strip-serijala Neman koji američki izdavač Image Comics u nastavcima objavljuje od 2015., i čije se nove epizode i dalje stvaraju. Scenarij serijala potpisuje američko-kineska scenaristica Marjorie Liu (1979.), a raskošan i divljenja vrijedan crtež japanska ilustratorica i strip-crtačica Sana Takeda (1977.). Serijal je do sada primio brojne nagrade, uključujući čak pet nagrada “Will Eisner” koje se dodjeljuju za kreativna dostignuća u američkom strip-izdavaštvu; četiri nagrade “Hugo” koje dodjeljuje Svjetsko društvo za znanstvenu fantastiku, i nagradu “Harvey” za postignuća u stripu, kojom je serijal ovjenčan 2018. godine.

Neman je epska fantastična saga koju se uspoređuje s naslovima kao što su Gospodar prstenova i Narnija utoliko što je izgradila vlastiti svijet s raskošnom mitologijom, ima svoju povijest, ratove, junakinje i junake, te teritorij koji ne postoji unutar zemljopisnih koordinati našega planeta.

Na predlistu i zalistu predivno dizajniranog integralnog izdanja od 528 stranica kojeg je za naše tržište 2022. priredila Fibra otisnuta je karta njihova svijeta koji je Majorie Liu nazvala Poznatim svijetom – na njemu je teritorij koji podsjeća na Aziju, koji je velikim zidom podijeljen na Samotno carstvo i ostatak svijeta koji čini niz manjih regija – svi su oni okruženi morima slikovitih naslova: Tjeskobno more, Ponorsko more, Skriveno more, čime se već u samom startu sugerira ton koji će pratiti svih 18 epizoda serijala koji se odvijaju u tom kompleksnom svijetu ispunjenom magijom i šamanizmom.

Kada usporedimo strip-serijal Neman s najpoznatijim fantastičnim sagama, odmah upada u oči da se od njih razlikuje po načinu na koji su u njemu kreirani ženski likovi. Glavna junakinja, Maika Poluvuk, vrlo je mlada djevojka krhke tjelesne građe u kojoj se krije silna snaga namijenjena prvenstveno razaranju. To je stoga što u njoj parazitira drevno čudovišno božanstvo gladno ljudskog mesa, no i bez njega ona je jednako predodređena za borbu svojim porijeklom i odgojem. Njenu borbenost ipak ponajviše uvjetuje njeno okruženje, jer je oko Maike kreiran ogroman broj sporednih ženskih likova koji su jednako okrutni i koji jednako kao i ona ne prezaju od borbi svih vrsta.

Takav ženski kod, koji je oprečan onome na što smo navikli kroz cijelu povijest literature, a u kojoj se uz ženstvenost veže stvaranje života, okrenut je u svoju suprotnost. Svijet u kojemu vladaju ove heroine surov je i bezdušan, pun posljedica kataklizmičkog rata vođenog između ljudi i rase Arkanaca. Jedini “nježni” ženski lik među plejadom nemilosrdnih junakinja jest djevojčica Kippa, mutantkinja s lisičjim ušima i repom, koja prati Maiku u svim etapama priče kao jedini glas humanosti koji sve oko sebe poziva na povratak altruizma i empatije.

monstress

Zanimljivo je primijetiti kako su okrutni ženski likovi, koji su u svom karakteru lišeni ženstvenosti, istovremeno ženstvenost zadržali u svom izgledu. Sve su to redom atraktivne junakinje odjevene u raskošne kostime koji naglašavaju njihovu fizičku ljepotu. Pritom su izuzetno raznolike po svojoj tjelesnoj građi, bilo da je riječ o Kumejama, vješticama-redovnicama ljudskog porijekla, ili o Arkankama koje su mutanti između ljudi i brojnih životinjskih vrsta pa imaju, primjerice, vučju glavu, krila ili su morske sirene. Jednako tako atraktivne su i mlade i stare junakinje, pa niti jedna životna dob nije ključ po kojemu bi se junakinje eliminirale iz serijala.

Koliko god da njihovoj atraktivnosti doprinose zavodljivi prorezi na haljinama i duboki dekoltei, ostavljaju dojam da nisu stvorene kako bi zavele mušku publiku. Okrenutost lezbijskoj publici vidljiva je i u snazi koja je kruna njihove ljepote i u suptilnom sugeriranju ljubavne veze između Maike i Tuye, djevojke s kojom je odrastala u sirotištu.

Junakinje u čijim pričama muškarci igraju beznačajne uloge i publika kojoj su takvi likovi zanimljivi potvrda su teze o raznovrsnosti stripovske ponude i potražnje, naročito ako uzmemo u obzir da na takvu publiku računa inferiorni korporacijski izdavač poput Image Comicsa. Zato je zanimljivo primijetiti da se tržište stripa prilagođava društvenim promjenama i da one utječu na ukupnu produkciju stripa.

Kvaliteta ovog strip-serijala nipošto ne leži samo u tome. Ono po čemu je prepoznatljiv i čime prvenstveno fascinira je crtež, koji je vrlo raskošan i kombinira estetiku mangi i američkog stripa, čemu dodaje estetiku dark-fantasy igrica kakve su, primjerice, The Witcher ili Castelvania, te estetiku secesije, naročito u načinu na koji Sana Takeda crta kosu. U tom kontekstu, upravo u ovom serijalu možemo pomiriti nostalgičare s onima koji su skloniji uživati u suvremenom svijetu, jer upravo na ovim raskošnim tablama vidi se kako lijepo može izgledati susret prošlosti i sadašnjosti.

Baš kao što u tijelu mlađahne glavne junakinje živi pradavna božanstvena neman, tako u ovom vrlo suvremenom ostvarenju žive i brojna iskustva tradicije stripa, ali i svi junački obrasci koje je u svojoj knjizi Junak s tisuću lica definirao Joseph Campbell, dokazujući kako cikluse junačkih pustolovina recikliramo od Sumerana do današnjih dana i novijih medija kakav je i strip.

Scenarij je, jednako kao i sam crtež, raskošan i bogat detaljima pa zahtijeva da čitanju posvetite punu koncentraciju i veliku količinu vremena i da strip pročitate barem dva puta kako biste utvrdili gradivo i do kraja upoznali svijet hrabre i snažne Maike Poluvuk. Bogatstvo raznovrsnih sporednih likova koji sa svojim motivima i ambicijama tvore gusto tkanje isprepletenih sudbina stvara raskošan kontekst i jedino je u njemu moguće do kraja razumjeti glavnu junakinju i način na koji prihvaća čudovišna vremena u kojima živi i čudovište koje živi u njoj.

Izvor: voxfeminae