Nije ovo priča o Mlađanu Božoviću, čestitom Crnogorcu iz DNS-a, koji je, tvrde mnogi, do prekjuče bio Srbin iz SNSD-a, inače javnosti poznat po tome što je službeno optužen za korupciju jer je, navodno, muvao s novcem namijenjenim povratnicima i još poznatiji po tome što je kao godinama maltretirao, čak i fizički, svoju saradnicu koja ga je prijavila za korupciju.
piše: Milkica Milojević
Nije ovo, dakle, priča o Mlađanu Božoviću, koji će koliko sutra zasjesti u fotelju državnog ministra za ljudska prava. Ovo je priča o nama. I o politici pod geslom: „Narode, ko te jebe!“ Tu je veleumnu maksimu, veli narodno predanje, izrekao Radovan Karadžić još davne, ratne 1995. Od tada se, hvala na pitanju, ništa nije promijenilo.
Groteska oko izbora državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice nije, dakle, ništa novo. Ali je u ovom slučaju opštenarodno poniženje toliko drsko i očigledno da se ni najveći debelokošci i đon-obrazi ne mogu praviti da to ne vide.
Pa, krenimo redom, onako školski: subjekat, predikat, priloška odredba za bezobrazluk i tiraniju.
Subjekat: Ljudska prava u BiH – misija za Supermena sa Harvarda
To vam je ono: vezivanje i izgladnjivanje djece u domu Pazarić, nasilno istjerivanje dviju žena povratnica u Banjaluci iz rođene kuće zbog sumnjivog duga od 7000 KM, pa mobing u Gender-centru RS, pa hapšenje majke ubijenog Davida Dragičevića zato što je pitala ko joj je ubio sina, dok se ubice slobodno šetaju ulicama, pa ono kad cijelo Sarajevo zna ko je ubio Dženana Memića, samo oni koji vode „istragu – u toku“ to ne znaju. I tako dalje.
Za „stanje ljudskih prava u BiH“ teško je naći odgovarajuću riječ, ali ima jedna opisna rečenica: „Ljudi bježe iz BiH glavom bez obzira kako bi sačuvali dostojanstvo, zdrav razum i živu glavu.“
Dakle, da je ministar za ljudska prava Supermen sa diplomom Harvarda i karakterom Martina Lutera Kinga, imao bi (pre)težak zadatak.
Predikat: Izbor posljednje rupe na svirali
Prvo nismo imali Savjet ministara BiH, evo, više od godinu dana. Zamajavali nas raznim ublehama, a onda se iznebuha dogovorili. Nećemo sad o tome kako i zašto. Elem, krenula strka oko podjela fotelja. Znate ono, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, ostali, pa koalicioni partneri, pa entiteti, pa... Hoće da skarabudže državnu vladu za nekoliko dana, pa da idu slaviti Novu godinu.
Da su ljudska prava posljednja rupa na svirali, ispostavilo se već po tome što je dotičnu fotelju u podjeli ratnog plijena dobila razvaljena stranka DNS i to pod uslovom da nahvata ministra „iz reda ostalih“, a da isti bude dio „reprezentacije Republike Srpske.“ Pa ti vidi!
Objekat: Kandidati kakve svijet nije vidio
Lider DNS-a Marko Pavić nahvatao je Draška Aćimovića, političara od karijere sa nevjerovatnom biografijom. Aćimović je bio potpredsjednik SDP-a, a navodno i (nezvanični) pulen Vučićevih naprednjaka, a za ambasadora BiH u Belgiju poslao ga je PDP, ali je on dao ostavku. Po struci ekonomist, školovao se u Ukrajini, Austriji i Bugarskoj, pa po Mitteleurope radio u oblasti osiguranja. Figurirao je kao ozbiljan kandidat za srpskog člana Predsjedništva iz RS, pa za srpskog potpredsjednika Federacije BiH, dakako kao Srbin iz Federacije. Na kraju je otkrio da je on, u stvari, Italijan pravoslavne vjere iz Banjaluke, dakle savršen „ostali“ za potrebe ministarskog mandata. Uz sve to ima, navodno, i prilično bogatog kuma, koji nije „ostali.“
Dakle, svašta je Draško Aćimović bio samo se nikad, ni pola minuta, nije bavio ljudskim pravima, niti se školovao za to.
I taman kad je izgledalo da gore ne može, kad ono frka u DNS-u. Umjesto Draška pojavi se Mlađan i od tada je živopisnom Italijanu, koga politički protivnici nazvaše Konte Tintoreti – sve oprošteno!
Italijan iz Banjaluke ispao je iz igre, kada je potpredsjednik DNS-a i državni parlamentarac Nenad Nešić, javnosti poznat po najvećoj plati u javnim preduzećima RS i po tome što na svadbi šutira gomile para, za ljudskopravaškog ministra predložio novopečenog Crnogorca sa Romanije, Mlađana Božovića. Dotični Božović je, već rekosmo, onomad bio optužen za korupciju, ali se taj predmet, kako piše sarajevsko „Oslobođenje“, volšebno – izgubio! U stvari, Sud BiH nikad nije potvrdio optužnicu i puj-pike, nema korupcije. Dotični je osuđen i za mobing, prvostepeno, pa je prvostepena presuda odlukom Suda BiH oborena, uz obrazloženje da se radi o „subjektivnom osjećaju mobinga“. Postupak protiv Božovića za fizički napad na saradnicu, koja je prijavila korupciju i zbog toga godinama trpjela „subjektivni osjećaj mobinga“ još nije okončan.
Ko je kome rod, u cijelom ovom Nešić – Božović - Sud BiH zameštateljstvu, teško je raščivijati, ali postoje vrlo osnovane sumnje da i toga ima.
Priloška odredba za tiraniju: Da li je Erin Brokovič luda?
Ona se zove Irina Lovrić, bila je prva osoba u BiH sa statusom zaštićene prijaviteljice korupcije, ali od te zaštite nije imala neke vajde. Nije imala vajde ni od medija koji su je egzaltirano nazvali „bosanska Erin Brokovič“. Ona je osoba koja je Božovića prijavila za korupciju, pa godinama trpjela „subjektivni osjećaj mobinga“ u Fondu za povratak BiH, gdje je
Božović bio direktor, a ona službenica. Irina je ostala bez zdravlja, bez posla, bez pravde, ali ne odustaje. Bila je, kaže, 15 mjeseci u Njemačkoj, ali se vratila – da se bori. Da li je mogla dobiti politički azil u Njemačkoj? Vjerovatno jeste.
Irina Lovrić je živi dokaz bezočne tiranije. I nevjerovatne upornosti. Najavila je da će, ako Božović bude izabran za ministra za ljudska prava BiH, štrajkovati na Trgu BiH. Da će štrajkovati svakog dana do kraja njegovog mandata. Pozvala je nezadovoljne građane da joj se pridruže. Živi bili pa vidjeli.
- Znam da mnogi govore da sam luda, ali ja neću odustati. Ne dozvoljava mi moj moral – kaže bosanska Erin Brokovič.
Da, da, mnogi danas govore da je Irina, onako, „lujka, ludača“... Šta uostalom očekivati od naroda koji se ponosi umotvorinama tipa: ćutanje je zlato, pametniji popušta, šut se s rogatim ne bode! I gdje visoka funkcionerka vladajuće klike, na sve ovo kaže da je „moral relativna stvar“.
Priloška odredba za besmisao: Odlučiće oni koji su sve zakuvali
Nije ovo priča o Mlađanu Božoviću. Jedan Mlađan manje-više. Ovo je priča o politici pod motom: „Narode, ko te jebe!“ I o političarima nasilnicima, moberima, pljačkašima za koje su ljudska prava posljednja rupa na svirali, a udruženi zločinački poduhvat metod djelovanja.
Ako Mlađan Božović bude imenovan, biće to zato što su oni tako odlučili, zbog partijsko-tajkunske matematike. Ako Mlađan Božović ne bude imenovan, biće to zato što su oni tako odlučili, zbog partijsko-tajkunske matematike. A onda će naći nekog sličnog reprezentativca iz RS iz reda „ostalih“ i – tjeraj dalje! I poslije Mlađana – Mlađan!
A ljudska prava? A naši životi? Jesu li oni i nama posljednja rupa na svirali? Jesu li oni bitni samo „ludoj“ Irini?
