fbpx

Možete li zamisliti da vam se plaća da trošite struju?

offshore wind farm Eric Herchaft Pool AFP

 Foto: AFP / Pool / Eric Herchaft

Od uvođenja kriznih socijalnih i ekonomskih mjera, nužnih zbog pandemije koronavirusa, bilo je jasno da padaju emisije stakleničkih plinova. Obustavljeni su, ili značajno reducirani, zračni i cestovni promet, a zbog “zatvaranja” ekonomije, pala je i industrijska potražnja za energijom.

Usporavanje ekonomije te praktički njezino zatvaranje tijekom epidemije uzrokovalo je pad potražnje električne energije u Europi za 14% u posljednjih mjesec dana. U kombinaciji s rekordnim autputima solarne energije, to je uzrokovalo pad emisije CO2 za 39%, pokazuje nova analiza objavljena na Carbon Briefu. Nagli pad emisija rezultat je prekida proizvodnje u elektranama na ugljen i plin, koje su tijekom krize isključene kako bi odgovarale padu potražnje za električnom energijom, pokazala je nova analiza Ember-a, klimatskog istraživačkog centra. Ali ni to nije bilo sve.

Nakon što su geopolitičkim igricama Rusija i Iran i pokušali izbaciti petrodolar s tržišta fosilnih goriva, tržište je bilo preplavljeno naftom, pa su vam na veletržištu naftne kompanije u jednom kratkom trenutku plaćale čak 40 dolara da odnesete barel nafte sa zaliha. Pad potražnje za naftom, u kombinaciji s geopolitikom, prevela se u negativne cijene. Historijski gledano, dogodilo se to po prvi put ikada. I premda se to činilo revolucionarnim, nešto dalje od oka šire javnosti, i još revolucionarnije događalo se u Velikoj Britaniji, nešto što ljevica u Europi, uključujući i ovaj medij, predviđa već neko vrijeme: negativne cijene struje. Po prvi put ikada dogodilo se da jedna kompanija za elektrodistribuciju plaća svojim korisnicima da troše struju. Pad industrijske potražnje, pad privatne konzumacije i povećanje kapaciteta obnovljivih izvora energije napokon su ostvarili predviđanja o tome da su obnovljivi izvori energije toliko potencijalno revolucionarni da izvrću cijeli profitni sustav u energetici naopačke. Upravo u tom društvenom revolucionarnom potencijalu OIE, krije se otpor kapitala prema demokratskim modelima OIE.

U kombinaciji s rekordnom razinom autputa obnovljivih izvora energije zabilježen je impresivni pad emisija CO2: “U cijeloj EU27 i Velikoj Britaniji kombinirani vjetar i solar dosegli su rekordno visoki udio od 23% u proteklih 30 dana”, pri tom je solarna proizvodnja porasla za 28% u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, zbog novih instalacija i sunčanog aprila diljem Europe. Slične podatke objavila je i Međunarodna agencije za energetiku (IEA) koja predviđa pad emisija od 8% u ovoj godini. IEA izvješće Global Energy Review 2020, objavljeno u srijedu (29. travnja), projekti za koje se predviđa da će globalna potražnja za električnom energijom pasti za 5% u 2020. godini, što je najveći pad od velike depresije 1930-ih.

Impresivni obrat u potražnji

Najdramatičnije smanjenje električne energije na ugljen zabilježeno je u Njemačkoj, gdje je proizvodnja lignita pala za 55%, a tvrdog ugljena za 65% u posljednjih 30 dana. Ipak, upravo se Njemačka prva vraća svojim elektranama na ugljen, dok je Francuska uspjela reducirati količinu energije dobivenu iz nuklearki.

Prema svemu što smo vidjeli u posljednjih nekoliko mjeseci u sektoru OIE, čini se da se na struju dobivenu iz ovih “nestalnih” izvora ipak može računati. Važan je to argumentacijski udarac i prekid s dosadašnjim argumentima protiv OIE. “Podaci iz ove neviđene krize pokazuju da elektroenergetski sustavi mogu raditi nesmetano i pouzdano, čak i kada promjenjiva obnovljiva energija poput vjetra i sunca zadovoljava veće udjele potražnje, što se nije očekivalo barem do 2025. godine”, stoji na Carbon Briefu.

Budući da mreže OIE moraju biti u strogoj ravnoteži, za svaki watt proizvedene električne energije, isto se toliko mora potrošiti. Kako struju iz OIE još uvijek ne možemo idealno skladištiti, ona se mora odmah trošiti. Stoga je kompanija Octopus Energy bila primorana plaćati svojim korisnicima da drže upaljenima kućanske aparate i slično. Ovaj je problem u medijima koji se bave energetskim temama analiziran iz perspektive kapitala, pa se onda govori o problemu nefleksibilnosti mreže, i drugim operativnim preprekama rastu profitira u ovom sektoru. Međutim, iz perspektive korisnika, “prosumera”, građana, nema baš analiza koja bi objasnila kakve se sve “profitne” mogućnosti otkrivaju nama. Tekstovi poput ovoga imaju za cilj barem malo poremetiti takve ciljeve. Također, budući da je ovo predviđanje sada potvrđeno u praksi, treba voditi računa o prigovorima koje predstavnici kapitala upućuju o modelima obnovljivih izvora energije. Jer, ono što je dobro za njih, nikako ne mora biti dobro i za nas.

Andrea Milat - Bilten