Vršimo genocid sami nad sobom

Postoji nekakav dvojni moral, i čovjek se ponaša onako kako mu on nalaže. Kada smo počeli izgrađivati industriju, kako u cijeloj zemlji, tako i u gradu, nije bilo stručnih ljudi, ni novaca koji bi se angažovali na problemu zagađenja. A onda se u jednom momentu probudi svijest, i počnu akcije, samo onda je kasno, i ne možemo stati.

KO PREŽIVI PRIČAĆE AKO BUDE U STANJU DA PRIČA

Razgovarao: Mišo Vidović

Prelom, broj 3, februar 1989.

Probivši se kroz nisku oblačnost banjalučkih ulica, stigli smo do magistra Miroslava Šajnovića, koji je sa svojom ekipom, ing. Dževadom Logom i dr. Ilešom Feherom, profesionalizam prožeo humanizmom i entuzijazmom. Ako mislite da smo kucali, nismo.

PRELOM: Banjaluka se nalazi na ivici ekološke katastrofe. Plaćamo li danak tehnološkom razvoju?

ŠAJNOVIĆ: Postoji nekakv dvojni moral, i čovjek se ponaša onako kako mu on nalaže. Kada smo počeli izgrađivati industriju, kako u cijeloj zemlji, tako i u gradu, nije bilo stručnih ljudi, ni novaca koji bi se angažovali na problemu zagađenja. A onda se u jednom momentu probudi svijest, i počnu akcije, samo onda je kasno, i ne možemo stati. Došli smo u situaciju da nemamo ni plodnog zemljišta, ni vode, a ni vazduha, i time smo platitli ceh finoj tehnologiji. A i dalje postoji zabluda da je ulaganje u zaštitu okoline zabluda. Cijena ne može biti trošak, nego vrijednost.

PRELOM: Reakcije su bile i pomalo čudne kad se prije par godina saznalo da „banjalučki vazduh“ nije u redu?

ŠAJNOVIĆ: U prvi mah ljudi nisu reagovali jer nisu bili svjesni. Javljali su se otpori da se bilo šta objavi, i da se ne izazivaju društveni problemi, jer se čak smatralo da trend aerozagađenja spada u razvoj tehnologije. Druga reakcija, je bila baratanje sa podacima koji nisu prikazivali pravo stanje, nego su „plašili“ ljude. Ali, postojale su i neke akcije. Redovna mjerenja i napori u opštinskim strukturama, te način finansiranja zaštite, bili su samo neki od aktivnosti, kao i jedna široka informativna akcija. Ipak, još uvijek nema opšte društvene svijesti, da čovjek ima pravo živjeti u čistoj okolini.

PRELOM: Koji su osnovni tipovi zagađivača, koji tretiraju Banjaluku?

ŠAJNOVIĆ: Postoje dva osnovna tipa, koje po stepenu opasnosti možemo razvrstati u prioritetne i sekundarne. U prioritetnu grupu zagađivača spadaju čađ, SO2, pepeo, lebdeća prašina i to se naziva „Londonski tip“ smoga. Sekundarni ili „Čikaški tip“ nastaje od lošeg sagorijevanja goriva, oksida, ozona, i oba tipa su opasna, a znaju biti smrtonosna. U grupu specifičnih zagađivača spadaju i razređivači lakova, organska otapala, hlor i obično se javljaju u industriji.

PRELOM: Zagađenost je povezana i sa genetskim promjenama, kod čovjeka. Hoće li se dogoditi da se djeca u ovom gradu počnu rađati sa mentalnim i fizičkim manama.

ŠAJNOVIĆ: Ono što na jednu buduću majku ne može djelovati, za dijete u njenoj utrobi može biti i smrtonosno. Postoji opasnost ako se ostvari jedna hipoteza da će karcinom biti sasvim „normalan“, zbog posledica industrijske revolucije.

PRELOM: Šta je dosada urađeno i šta se može očekivati od akcije koja se trenutno vodi?

ŠAJNOVIĆ: Treba nam jedan period za „liječenje“ i mislim da smo sada na putu... Čitava ova akcija nije ispolitizovana i njoj treba racionalno pristupiti, a ne emotivno. Iskoristiti sve mogućnosti bez materijalnog ulaganja, koje bi podrazumijevale jedan tehnički razum od strane zagađivača... A najvažnije je omasoviti ekološku svijest kod ljudi. A logično je tako nešto tražiti.

Da vas podsjetimo:

Rak je pored kardiovaskularnih oboljenja, danas najveći uzrok smrti. Istraživanja na području kemijske karcenogeneze, u poslednje vrijeme, su intenzivna, i neka od tih istraživanja ukazuju da je 70 – 90 odsto slučajeva raka uzrokovano izloženošću kemijskim supstancama. Jedan poznati naučenjak – da sada ne objašnjavamo ko je, zove se Vejnštejn – je rak opisao formulom

K = G + N + i

a     o   a    z

n     d     s   l

c      i     lj   o

e      n   e    ž

r       e    d   e

              n   n

              o   o

              s   s

              t     t

Evo spiska – koji nije kompletan – materija koje utiču na razvoj raka u vašem tijelu. Pa vi sada razmislite!

METALI

– olovo, - živa, - nikl, - kobalt, - kadmi, - cink, itd.

U hrani možete naći slijedeće materije koje utiču na rak:

• metali,
• nitriti,
• pesticidi,
• veterinarski lijekovi,

U zraku:

• SO2 (samoprovodnik)
• Čađ,

ispusni plinovi automobila:

• Benzopiren,
• Alkeni,
• Metilendibromid,
• Formaldenidi,
• Dialkilolovo,

Da li Vam je dovoljno ovo što smo nabrojali, Da li ćete se sada zapitati šta jedete, šta pijete i šta udišete. Da li ćete se konačno sjetiti da treba uraditi nešto konkretno da se spriječi ekološka katastrofa i genocid koji vršimo sami na sobom. I, pomozi bože! KO PREŽIVI PRIČAĆE!!!

Autor:  impulsportal.net