Apel za razum
I tako dok se najviši pretstavnici nacionalno razdijeljenih (i na toj poziciji duboko ušančenih) partija međusobno utrkuju u tome kako „onim drugima“ izlijepiti što više etiketa i uvreda (a pri tom bjesomučno ponavljaju teze o zapostavljenosti i napaćenosti vlastitog naroda) – poziv na razum stiže od institucije koju su „pravovjerni internacionalisti“ još poodavno gurnuli u aut.
Piše: Slavko Podgorelec - Prelom, broj 8, novembar 1989.
Riječ je o zajedničkoj poslanici pravoslavnog episkopa banjalučkog gospodina Jefrema i rimokatoličkih banjalučkih biskupa Franje i Alfreda koji se dramatično (da ne kažemo vapijući) zajednički sročenim apelom obraćaju „svim svojim vjernicima i svim ljudima dobre volje“. Ovaj dokument je u Banjaluci i širom Jugoslavije pozitivno odjeknuo, unatoč ignoriranju od strane nekih javnih glasila kojima se sadržaj poslanice „ne uklapa“ u uređivačku politiku. Poslanica je – tu nema dvojbe – žestoka pljuska svima koji se žele pod plaštom politike Saveza komunista prošvercovati kao autentični, suvereni i jedini tumači „volje vlastitog naroda“.
„Sve se više ističe jedno opasno zlo koje se sastoji u tome da se vlastita nacionalna pripadnost prenaglašava, a ponižavaju, preziru i vrijeđaju pripadnici drugih naroda i narodnosti“, ovo izrijekom, bez uvijanja (i bez kompleksa) glasno i jasno tvrde banjalučki velikodostojnici „dviju sestrinskih crkava, katoličke i pravoslavne“. U ovom dokumentu se oštro žigoše „mržnja prema čovjeku, preziranje ili zapostavljanje čovjeka zbog njegove vjerske, nacionalne, rasne ili bilo koje druge pripadnosti ili pogleda na svijet“, iskazuje se zahvalnost svima koji su „do sada znali sačuvati i podržati humane, dobre komšijske i prijateljske odnose jedni s drugima“, apelira na razum, zajedništvo i međusobnu ljubav.
Ovom apelu specifičnu težinu uvećava činjenica da ga upućuju predstavnici dviju crkava za koje se počesto tvrdi da su „nacionalne“, a navedenim gestom trojice velikodostojnika – one se legitimiraju kao nednacionalne institucije - što u suštini i jesu. S druge strane, svjedoci smo grčevitih napora pojedinih pripadnika jedne „internacionalističke partije“ (bar se tako definira u filozofskim konceptima na kojima se temelj ideologija Saveza komunista) – koji svim sredstvima nastoje proklamiranu i humanističku širinu svoga pokreta sabijati u nacionalne atare. Nije li kucnuo čas da se „pravovjerni“ komunisti napokon presaberu i počnu (makar u ponečemu) ugledati na crkvu koja im je, eto primjera – počela djeliti lekcije. Nije li došao trenutak da se objavljivanje poslanice crkvenih velikodostojnika poprati službenom i djelotvornom podrškom partijskih „velikodostojnika“ koji (i ako pripadaju istom pokretu, ideologiji odnosno filozofiji), za sada nisu u stanju zajednički poručiti makar nešto slično.
Autor: impulsportal.net
