fbpx

oko plavo

Naše oči neprestano bombarduju ogromne količine informacija - oko nas se stalno pojavljuju milioni oblika, boja i pokreta.

Takva situacija nije lak izazov za naš mozak.

S jedne strane, ono što vidimo se kontinuirano mijenja zbog promjena svjetla, gledišta i drugih faktora. S druge strane, zbog treptanja i činjenice da su naše oči, glava i tijelo često u pokretu, mijenja se i naš vizuelni unos.

Kako biste imali bolju predstavu o kakvom se haosu radi, možete pogledati ovaj videosnimak u nastavku u kojoj bijeli krug s desne strane pokazuje potencijalne pokrete očiju, a mutna mrlja s lijeve otkriva nagle vizuelne unose u svakom trenutku.

Ljudi uprkos svemu tome svijet percipiraju kao stabilno okruženje. Zbog toga se postavlja pitanje kako naš mozak stvara tu iluziju stabilnosti.
 

Vraćanje 15 sekundi u prošlost

 
Psiholozi Mauro Manasi sa Univerziteta Aberdin i Dejvid Vitni sa Univerziteta Kalifornija u novom istraživanju su otkrili novi mehanizam koji, između ostalog, može objasniti pojavu ove iluzorne stabilnosti. Naime, izgleda da mozak automatski "ublažava" naš vizuelni unos. Umjesto da analizira svaki pojedinačni trenutak, on ga u određenom trenutku percipira kao prosjek onoga što smo vidjeli u proteklih 15 sekundi.
 
Dakle, on zapravo spaja objekte kako bi izgledali što sličnije jedan drugom i time nam stvara iluziju stabilnog okruženja. Ovakav koncept života "u prošlosti" može objasniti zašto ne primjećujemo suptilne promjene koje se događaju tokom vremena.
 
Drugim riječima, mozak je poput vremeplova koji nas neprestano vraća u prošlost ili poput aplikacije koja svakih 15 sekundi objedinjuje naš vizuelni unos u jedan utisak kako bismo mogli da se nosimo sa svakodnevnim životom.
 
Kada bi se naš mozak ažurirao u stvarnom vremenu, svijet bi izgledao kao prilično haotično mjesto sa stalnim fluktuacijama svjetla, sijenke i kretanja. Osjećali bismo se kao da sve vrijeme haluciniramo, piše "Conversation".
 
Ne percipiramo da lice stari
 
Naučnici su kreirali iluziju kako bi bolje ilustrovali način funkcionisanja ovog stabilizacijskog mehanizma. Ako pogledate videosnimak (dole), lice na lijevoj strani polako stari unutar 30 sekundi, a opet, vrlo je teško uočiti punu razmjeru promjene. Ustvari, promatrači percipiraju da lice stari sporije nego što je to zapravo slučaj.
 
 
Dok gledamo video, kontinuirano smo pristrasni prema prošlosti, odnosno mozak nas neprestano vraća u prethodnih 10 do 15 sekundi, kada je lice izgledalo mlađe. Umjesto da u stvarnom vremenu vidimo najnoviji prikaz lica, mi vidimo one ranije verzije jer se mozak "ažurira" svakih 15 sekundi. U osnovi, recikliramo informacije iz prošlosti jer je to djelotvornije, brže i zahtjeva manje posla.
 
Istraživanje pod nazivom "Illusion of visual stability through active perceptual serial dependence" objavljeno je u časopisu "Science Advances".
 
Index.hr
 
 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Impuls Teme

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU