Odlaze moji pokreti što su se upredali/ pred tvojim očima kao tkalački čunak./ Odlazi moj pogled, koji je nemoćan kada te gleda

ODSUTNOST

Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi,
moje lice odlazi u gluhome ulju;
moje ruke u rastopljenoj živi,
moje noge u dva prašnjava vremena.
Sve odlazi od tebe, sve od nas odlazi.
Odlazi moj glas koji te pretvarao
u zvono, gluho za svakog, osim za nas.
Odlaze moji pokreti što su se upredali
pred tvojim očima kao tkalački čunak.
Odlazi moj pogled, koji je nemoćan
kada te gleda, brest i smreka.
Odlazim od tebe sa samim tvojim dahom,
kao vlaga isparujem se iz svoga tijela.
Odlazim od tebe s budnošcu i sa snom.
U tvom vjernom sjećanju već se brišem
i u tvojoj uspomeni već sam kao oni
što se ne rodiše u poljima i dubravama.
Da sam krv, kolala bih u dlanovima
tvog rada, u tvojim ustima od mošta.
Da sam tvoja utroba, izgorjela bih
u tvojim koracima, koje više ne čujem,
u tvojoj strasti, koja prolama noć
kao mahnitost osamljenog mora.
Sve od nas odlazi, sve od nas odlazi.

Gabrijela Mistral

Impulsportal