fbpx

Ono što se u dopisu ministra može pročitati samo potvrđuje sve ranije sumnje u zakonitost razmjene profesora i časova u gradiškoj Gimnaziji u režiji Vesne Krunić, a uz apsolutnu podršku proteklih mjeseci po raznim aferama čuvenog ministra Dane Maleševića

vkm

Kada je diplomirala na Fakultetu Fizčkog vaspitanja i sporta Univerziteta u Banjaluci, Sanja Ivanović iz Gradiške, nije brinula za svoju profesionalnu budućnost. Posao koji je dobila u gradiškoj Gimanaziji je garantovao sigurnost. Puna ljubavi prema svom poslu o čemu svjedoče već generacije njenih učenika, nije imala potrebe za brigu. I kao što bi u svakom normalnom društvu ova priča imala srećan nastavak, tako slijedom logike oboljelog društva, za nju nastupaju problemi koje nije ni slutila. Iako je 2010. godine primljena na neodređeno vrijeme sa punom radnom normom, ona sada u ovoj školi predaje samo dva časa fizičkog vaspitanja. Časovi su joj oduzimani što zbog smanjenja broja učenika, što zbog favorizovanja direktorima podobnijih kolega.

Sanja je i bivšem direktoru, i aktuelnoj direktorici "skrivila" to što nije pripadnik ni jedne pa ni vladajuće partije. Dok iza favorita, stoje SNSD, bivši ili aktuelni ministar, iza Sanje Ivanović stoje njeno znanje, trud, ljubav prema pozivu, a to je u društvu kojem je poželjna samo ljubav prema tuđem novcu i partijskoj knjižici, teški grijeh. Takve su norme društva izvrnutih vrijednosti. A u ovom našem sve je izvrnuto i leži na muljavom dnu. I to nije nikakvo čudo, jer su temlji zdravog društva uništeni.

Stavljajući sve u funkciju zadovoljavanja svojih pohlepa, vojnici partije su svojom prljavom čizmom zgazili prosvjetu i kulturu, svetinju svakog zdravog društva.

Mnogi su je šutirali i gazili, ali tragovi aktuelne vlasti i eks ministra ovog resora Antona Kasipovića su upečatljivi. Bar je tako bilo do nedavno. Ipak, aktuelni ministar Dane Malešević, je za manje od godinu minstrovanja svojim potezima ozbiljno ugrozio Kasipovićevu "reputaciju".

Njihovi terenski partijski radnici na čelu škola širom Republike Srpske odlično slijede svoje uzore u ministarskim foteljama. Vidi se to i na primjeru Sanje Ivanović, gdje direktorica Vesna Krunić, odlično izvršavajući partijske zadatke u zbrinjavanju aktivista SNSD-a, u mnogo čemu nadmašuje svog prethodika Petra Bursaća. Iako joj je oduzeo časove koje je dodijelio podobnijem, Bursać je pred kraj mandata Sanji Ivanović, priznao da je pogriješio i sugerisao joj da se bori za svoja prava, ako treba i na sudu. Međutim Krunićka, priznaje samo sud svoje partije.

Zakon po Bursaću

Sanja Ivanović profesorica fizičkog vaspitanja, u Gimanaziji Gradiška radi od početka školske 2010/2011. godine. Zaposlila se na to radno mjesto na osnovu konkursa i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.11. 2010. godine. Od četiri profesora Fizičkog vaspitanja koliko ih je tada radilo u Gimnaziji samo je profesoru Vojinu Kudri i njoj ovo matična škola. Dok su dvojica kolega, Milan Jungić i Zoran Arbutina kao zaposleni u drugim školama, u Gimnaziju primljeni na "dopunu norme". Tako je profesor Zoran Arbutina bio stalno zaposlen u Osnovnoj školi "Sveti Sava" u Dubravama kod Gradiške u Gimnaziju primljen na osnovu Rješenja o zaposlenju 01. septembra 2010.godine sa normom od 6 časova, koliki je tada bio višak časova u ovoj školi.

Interesantno je, to što tadašnji direktor Petar Bursać nije raspisao konkurs za dopunu tih šest časova što je po tada važećem Zakonu o srednjem obrazovanju i vaspitanju bio obavezan.

Iako je školske 2010/2011. godine imala punu normu časova u skladu sa Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, kao i naredne 2011/2012. godine njoj je te školske 2012/2013, norma iznenada smanjena. Sa pune norme broj časova joj je smanjen na 12 uz dva časa razredništva, da bi nakon izvjesnog vremena dobila još dva dodatna časa te tako ostvarila ukupnu normu od 14 časova fizičkog vaspitanja i 2 časa razredništva za tu školsku godinu.

Za nepovjerovati je da joj je norma smanjena uz obrazloženje da je smanjen broj odjeljenja u Gimnaziji, dok je istovremeno profesoru Zoranu Arbutini (čija je matična Osnovna Škola "Sveti Sava" Dubrave) norma povećana sa 6 na deset časova.

Istovremno je norma povećana i profesoru Milanu Jungiću sa osam na deset časova. Kako je moguće da je broj časova za Sanju Ivanović, smanjen, a za Arbutinu i Jungića povećan!? Odgovor naravno postoji i on je vrlo jednostavan. Zoran Arbutina iz Banjaluke, prema vrlo pouzdanim informacijam, imao je "jaku vezu" u Ministarsvu prosvjete, naročito dok je na čelu tog Ministarstva sjedio Anton Kasipović.

Čija podrška je bila presudna u prebrojavanju broja učenika pri određivanju broja časova koji su dodijeljeni profesoru Jungiću, ne može se sa sigurnošću tvrditi. Sanja je tada ipak prihvatila ovakvu raspodjelu časova. Učinila je to jer je dovedena pred svršen čin. Direktor Petar Bursać joj je "skrenuo pažnju" da je "zadnja došla" u Gimanziju i da je "tehnološki višak" iako nikakav dokument o tehnološkom višku tada nije dobila.

Shvatila je da je oštećena, ali je vjerovala da se radi o grešci koja će biti ispravljena. Međutim prošla je i ta školska godina, a nepravda nije ispravljana.

Zato je pred početetak nove, 2013/2014. godine, odlučila da pred nadležnim insitucijama zatraži zaštitu svojih prava. A znala je da je u pravu.

Prije svega, Arbutina je za razliku od nje u Gimnaziju došao bez konkursa na dopunu norme pa prema tome u raspodjeli časova nije mogo imati prednost u odnosu na nju.

Zbog toga se početkom avgusta 2013. obratila Republičkom pedagoškom zavodu, Ministarstvu prosvjete i kulture RS i Republičkoj prosvjetnoj inspekciji.

Zahtijevala je inspekcijsku kontrolu, jer su njena prava predviđena Zakonom o radu permanentno kršena još od prethodne školske godine.

U očekivanju da nadležni reaguju i da nepravdu isprave, Sanju je dočekalo novo neprijatno iznenađenje. Za narednu 2013/2014. godinu, direktor Bursać, joj je ponudio samo deset časova! Njena vjera u pravdu, međutim, nije popustila. Nije prihvatila ovu, zaista neprihvatljivu ponudu. Ona je tada, još uvijek, naivno, vjerovala institucijama. Bila je sigurna da će inspekcija ispraviti nepravdu. Bez obzira na sve, vjerovala je da će joj biti vraćena puna norma koja joj je nezakonito oduzeta. Direktor joj je zbog neprihvatanja njegove ponude, ovaj put, zaprijetio otkazom. Opet je ustvrdio da je ona "tehnološki višak" i da je "zadnja došla". Nije se mnogo obazirala na prijetnje. Vjerovala je u pobjedu pravde i zakona, koji su na njenoj strani. 

Nakon toga je Nastavničko vijeće, 16.08. 2013. godine donijelo privremeno odluku o podjeli predmeta i časova na nastavnike i počela je nova školska godina.

Republički prosvjetni inspektor je 10.10.2013. godine izvršio inspekcijski pregled Gimnazije Gradiška.

Inspektor je samo konstatovao da je "Komisija u skladu sa Pravilnikom o tehnološkom višku prikupila podatke o kriterijumima koji se boduju za nastavnike fizičkog vaspitanja i nakon toga utvrdila rang listu". Inspektor se, nije bavio zakonitošću Pravilnika niti validnošću predočenih kriterija pojedinih profesora.

Iako je stiglo obavještenje da će se time pozabaviti Republički inspektor rada to se ni do danas nije desilo.

Naravno, kao što je bilo i za očekivati u društvu gdje su sve institucije u službi jedne politike, nemoguće je očekivati da takve institucije rade svoj posao u skladu sa zakonom. Osnovni uslov da rad institucija bude nepristrasan jeste da u njima rade objektivni, nekorumpirani i politički neutralni službenici. To u Republici Srpskoj međutim odavno nije slučaj, što se i na ovom primjeru pokazalo.

Mora li baš po zakonu?

Kako se zakon (ne)poštuje najbolje govori sljedeći primjer iz gradiške Gimnazije.

Petar Bursać je 18.06.2013. godine dopisom tražio tumačenje primjene Pravilnika o proglašenju Tehnološkog viška Gimnazije u Gradišci. U ovom dopisu, Bursać otvoreno navodi da je pomenuti Pravilnik u suprotnosti sa Zakonom o radu. "Prema Pravilniku o proglašenju tehnološkog viška jedini kriterijum su godine radnog staža, pa profesori koji dopunjavaju normu u našoj školi i stekli su radni odnos na neodređeno vrijeme sa umanjenom normom, traže da uzmu časove od profesora koji su primljeni konkursom na puno radno vrijeme, tako da bi profesori koji imaju manje radnog staža imali umanjenu normu ili ostali bez časova, što je suprotno Zakonu o radu", navodi Bursać u svom dopisu resornom Ministarstvu. Bez obzira na to što je i sam naveo da su sporne odredbe Pravilnika o proglašenju tehnološkog viška, suprotne Zakonu o radu, Bursać je i nastavio sa njegovom primjenom i time svjesnim kršenjem Zakona. Da li je Bursać pokazao, skrivenu, vještinu u igri riječi ili je nešto drugo u pitanju tek ovo dopisivanje sa resornim Ministarstvom ozbiljno liči na igru gluvih telefona.

U odgovoru koji je stigao iz Ministarstva sugeriše se da Prvilnik bude usklađen sa Opštim kolektivnim ugovorom, ali ne i da bude usklađen sa Zakonom o radu koji je, što je Bursać dobro primjetio ozbiljno prekršen.

Pozivajući se na već pomenuti nezakoniti Pravilnik, Komisija za određivanje tehnološkog viška je Sanju Ivanović, 29.08 2013, proglasila tehnološkim viškom. Nakon čega je Školski odbor 13.09. 2013. godine donio konačnu odluku na osnovu koje joj je je pripalo svega šest časova fizičkog vaspitanja u ovoj školi!

Potpuno nezaštićenoj od institucija i bez političkog ili bilo kakvog drugog zaleđa ovoj profesorici su moćnici nastavili da otimaju ono što joj zakonski pripada. Tako su joj naredne 2014/2015. godine ostavili da predaje samo dva časa u Gimnaziji.

Bilo je to pred kraj Bursaćevog mandata na čelu te Javne ustanove.

Zakon po Vesni Krunić

Iz ko zna kojih razloga, pred odlazak sa funkcije Bursać je priznao da je prema Sanji napravljena nepravda i da bi to trebalo ispraviti. On je čak izjavio i da bi ona trabalo da tuži Gimnaziju!

Za novu direktoricu Gimnazije uskoro je imenovana profesorica Vesna Krunić. Provjereni kadar vladajućeg SNSD-a, postavljna je na tu funkciju ikao je na sjednici Školskog odbora na kojoj je biran novi direktor od mogućih šest dobila samo dva glasa. Novi ministar prosvjete Dane Malešević, kadar koalicionog partnera DNS-a, je ipak presudio u njenu korist. Treba reći da je ova praksa partijskog postavljanja direkora toliko raširena u Republici Srpskoj da je rad Školskih odbora postao potpuno besmislen.

Međutim, na samom početku mandata direktorice Vesne Krunić, činilo se da će stvari krenuti nekim ljepšim, mirnijim i pravednijim tokom. Bar u tom pravcu su išli njeni prvi potezi na novoj funkciji.

Kao i u prošloj, Sanji je i u ovoj školskoj godini ostalo samo dva časa. Bez obzira na to, nade da će nepravda biti ispravljena su još uvijek postojale. Sama direktorica je to nagovještavala, prebacujući krivicu na bivšeg direktora. Ali, pošto se ovdje više poštuju Marfijevi od zakona Republike Srpske, stvari su krenule uobičajenim pogrešnim tokom.

Vrlo brzo će se ispostaviti, da koliko god Dane Malešević svojim nezakonitim radnjama o kojima pretodnih mjeseci javnost bruji nadamašivao svoje prethodnike, Vesna Krunić istom mjerom nadamašuje Petra Bursaća. Nevolje tek slijede.

Istini za volju broj učenika u Gimnaziji je iz godine u godinu opadao. U skladu s tim smanjivao se i broj časova i profesorima fizičkog vaspitanja. Po raspodjeli časova kod koje se u obzir uzimaju razni kriteriji, kao što su dužina radnog staža u struci, dužina radnog staža u toj školi..., i Sanji Ivanović i Zoranu Arbutini je u ovoj školskoj godini broj časova fizičkog vaspitanja spao na po dva časa.

Po toj raspodjeli u ovoj godini bi dva časa Zorana Arbutine, pripala Milanu Jungiću, pa bi se potreba za četvrtim profesorom fizičkog vaspitanja u Gimnaziji potpuno izgubila. Sanja je očekivala da će ovaj put da joj uzmu i ta preostala dva časa međutim to se nije desilo.

Ali desilo se nešto drugo, još manje očekivano.

Polovinom avgusta na Stručnom aktivu profesora biologije hemije i fizičkog vaspitanja, kojem je prisustvovala i direktorica, profesorima je predstavljen novi kolega, profesor fizičkog vaspitanja Marko Zec. Kako je sam saopštio, on i Arbutina su se zamijenili radnim mjestima!?

Što je bilo potpuno apsurdno obzirom da je Arbutina spao na dva časa koja pripadaju Jungiću. Međutim, da bi iznenađenje bilo veće, Zac tada pred svima kaže da on polaže pravo na deset časova koliko je u Banjaluci ostavio Arbutini!

Međutim tada dolazi do raspodjele časova i Milan Jungić, Zecu poklanja dva časa kako bi on "imao ulaz" da počne raditi u Gimnaziji!? (Poslije mu je poklonio i časove u Tehničkoj školi).

Slab igrokaz

Umjesto da da objašenjenje kako je i na osnovu čega moguća zamjena radnim mjestima, a pogotovo kako neko može "poklanjati" časove, kao da su privatno vlasništvo, direktorica je pozvala Sanju i Marka Zeca da u njenom rokovniku potpišu neformalni sporazum da će, kada profesor Vojin Kudra ode u penziju, podijeliti popola njegove časove i da škola neće tada zaposliti novog radnika. Koliko god joj je ovo potpisivanje bilo čudno, Sanja nije previše sumnjala. I sa i bez ovog "sporazuma", logično je da će se, kada jednog dana profesor Kudra ode u penziju vršiti raspodjela časova. Zato je i potpisala "sporazum" u rokovniku.

Međutim, nekoliko dana poslije pri slučajnom susretu Zec predlaže da se dogovor ozvaniči službeno, na papiru! Ona tek tada počinje da shvata kakva je igra u pitanju. A "igračima" je bilo bitno da uvedu Zeca u Gimnaziju, pa da mu vremenom daju što mu ne pripada. Profesorica Sanja Ivanović je odlučila da igru neće prihvatiti. A njene sumnje uskoro dobijaju i opravdanje. Postalo je jasno da je "sporazum" iz direktoričinog rokovnika, poslužio poput vrhunskog kockarskog blefa za skretanje pažnje protivniku. U sporazumu je, praktično, indirektno, navedeno da se jednog dana neće dešavati prevare poput ove u "lošoj predstavi" koja je pred Stručnim aktivom odigrana.

Dobar scenario

Početkom nove školske godine, nudi joj se u redovnoj proceduri Reješenje o četrdesetčasovnoj radnoj nedjelji. Ona i dalje ima dva časa, međutim uz Rješenje nije ponuđena potvrda o tome da je i ove godine tehnološki višak. Prethodnih godina je redovno dobijala takvu potvrdu uz precizno navedne podatke o broju časova. Poučena prethodnim iskustvima, odbila je da potpiše Rješenje. Ovaj put je prozrela namjeru da joj se oduzme i status "tehnološkog viška", čime bi joj bila uskraćena prava i eliminisana iz procesa bodovanja po Pravilniku o proglašenju tehnološkog viška. Nije popustila ni kada je direktorica na nju izvršila pritisak prijetnjom da je "neće moći prijaviti u Poresku, pa će joj obustaviti platu". Po pravilniku za koji je Bursać priznao da je nazakonit, 14.10. je izvršeno bodovanje. Po toj bodovnoj listi Marko Zec se našao na trećem a Sanja Ivanović na četvrtom mjestu. Sanju nije toliko sporan broj bodova objavljen na ovoj listi. Međutim činjenica na koji način je Zec zamijenio ranije favorizovanog Arbutinu ukazuje na to da je na nezakonit način dovedena u neravnopravan položaj. Nakon izvjesnog oduglovačenja i tvrdnji da ona nije ništa kriva već da je ministar Dane Malešević tako odlučio, direktorica je Sanji Ivanović, na njen pismeni zahtjev dostavila dopis resornog ministra.

Loša predstava

Ono što se u tom dopisu može pročitati samo potvrđuje sve ranije sumnje u zakonitost razmjene profesora i časova u gradiškoj Gimnaziji u režiji Vesne Krunić, a uz apsolutnu podršku proteklih mjeseci po raznim aferama čuvenog ministra Dane Maleševića.

Kao prvo iz dopisa je jasno da direktorica nije govorila istinu kada je svu krivicu pokušavala da svali na ministra Maleševića. Iz dopisa koji je dostavila, može se vidjeti da je to odgovor ministra na njen zahtjev da se pomenuta zamjena izvrši.

Evo šta vrli ministar Malešević odgovara uvaženoj direktorici. Čitaocima se unaprijed izvinjavamo zbog prevelike količine licemjerja koja slijedi

"Dana 26.06.2015. godine Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske zaprimilo je vaš zahtjev, kojim tražite saglasnost za trajno premještanje vašeg radnika Zorana Arbutine profesora fizičkog vaspitanja zaposlenog na neodređeno vrijeme na pola radnog vremena, u JU OŠ "Sveti Sava" iz Banjaluke, dok bi Marko Zec, koji je takođe profesor fizičkog vaspitanja zaposlen na neodređeno vrijeme na pola radnog vremena u navedenoj osnovnoj školi prešao u JU Gimnaziju u Gradišku.

Na taj način bi došlo do zamjene radnih mjesta sa preuzimanjem svih prava i obaveza prethodnika zbog smanjenja putnih troškova jer Zoran Arbutina živi u Banjoj Luci i godinama putuje u Gradišku, a Marko Zec živi u Gradišci i putuje u Banjuluku.

U svom zahtjevu pozivate se na član 114a. Zakona o osnovnom obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske". br. 74/08, 71/09, 104/11 i 33/14) kojim je omogućen trajni premještaj radnicima radi lakšeg obavljanja radnih obaveza i racionalizaciji troškova prevoza."

Licemjerje

Treba li dobar pravnik da se zapita: Zašto se direktorica Gimnazije, dakle srednje škole poziva na Zakon o osnovnom obrazovnju? Pa zato što po zakonu o srednjem obrazovanju ovakva igra ne bi mogla biti odigrana. Zato je direktorica odlučila da pokuša upotrijebiti džokera iz svog špila, u liku ministra Dane Maleševića.

Ali, očito ne računajući da ima i onih koji se više uzdaju u zakone nego u sreću, dok se na licemjerje poput priča o štednji javnih sredstava groze.

Kao prvo, putne kao i druge materijalne troškove, zaposlenim u srednjim školama (za razliku od troškova zaposlenih u osnovnim školama) ne snose ni Gimnazija ni Ministarstvo, već opštine. Prema tome takva "štednja" nije i ne može biti predmet dogovora direktorice i ministra, pogotovo što o tome nisu konsultovali one čija sredstva bi da uštede bilo da se radi o Opštini Gradiška ili o Gradu Banjaluci.

Vrhunac licemjerja, ipak, leži u činjenici, da se u dopisu govori o uštedi na prevozu profesora čiji angažman, obzirom na broj časova u Gimnaziji, uopšte nije potreban. Osim tog, prema vrlo pouzdanim saznanjima, Zoran Arbutina (kojem je dodijeljeno deset časova u Banjaluci iako je, da do zamjene nije došlo trebao da ostane bez časova u Gradišci) i dalje putuje iz Banjaluke u Gradišku gdje predaje u OŠ "Vasa Čubrilović", dok Marko Zec iz Gradiške, i dalje putuje u Banjaluku gdje predaje u OŠ "Aleksa Šantić". Putuju o tošku RS odnosno Ministrastva prosvjete, a ti troškovi ne brinu ministra, ispada da je njemu bitnije da spase opštinski budžet. Kako dušebrižno, ako je i od Dane Maleševića, previše je!

Pouka ove priče je tek poražavajuća: Omladino uzlud studirate, bolje da se malo potrudite, lijepite predizborne plakate, nagovorite nekog u komšiluku da glasa za vašu partiju, a do diplome se danas može i u ratama.

Impulsportal

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU