fbpx

zzo ks

Foto: google

Živjeti u Bosni i Hercegovini, u sistemu kontrolisanog haosa, bez jasnih nadležnosti i efiksnosti nadležnih institucija, znači živjeti u zemlji visokog rizika, vrlo opasnoj po život i zdravlje pojedinca. To najbolje shvatite, kada imate nesreću, doživite povredu i susretnete se sa zdravstvenim sistemom ove banana države.

Piše: Muhamed Kovačević

Hodanje kao luksuz

Zamislite da ste otišli u državnu instituciju koja se zove Zavod za zapošljavanje, koja godinama funkcionira u prijeratnom podrumu pića, skromnih prostornih dimenzija, u kojoj je bio svojedobno zaposlen i zaštitar, ali ne i higijeničar/ka. Upravo zbog nedostatka tog kadra, nakon kišnih padavina, stvorio se tzv. skliski pod, koji vam je uzrokovao tešku povredu kuka, koju ste nakon užasnih komplikacija o samom prijemu u bolnicu, sanirali operacijom. Ispostavit će se nakon par mjeseci, da vam operacija kuka nije uspješna, i da morate ponovo na operaciju zamjene kuka, a onda ispočetka vas dočeka začarani kurg neodgovornih doktora, koji i pored neposredne hitnosti za vašom ponovnom operacijom, taj proces odugovlače preko 6 mjeseci, dozovoljavajući vam da trpite konstatnu ogromnu bol. U međuvremenu, saznajete da i pored toga što ste zdrastveno osigurani, dužni ste da plaćate tzv. „participaciju“ za ugradnju endoproteze kuka, jer je nekad neko u famoznom zavodu za zdrastveno osiguranje, odlučio da je vaša želja za ponovnim hodanjem luksuz, te da ako uistinu želite da ponovo hodate, onda to morate i platiti. Pri tome, ne obraća se pažnja što ste vi osiguranik tog istog zavoda, i što taj isti zavod, sa minimalnim budžetom od recimo 300 miliona KM, nije u stanju da obezbijedi novac za 100 endo proteza, koje koštaju u procesu oko 8 000 KM. Upravo ovo pitanje, nikada nećete čuti niti na jednoj od mogućih sjednica različitih nivoa vlasti u ovoj banana državi, jer istinsko pitanje o zdravlju ljudi ovdje nikada i nije bilo stavljeno u prioritet. Prioritet je uglavnom bio, ko će voditi te institucije, odnosno koja će stranka dobiti tu čast, da vodi instituciju sa tolikim budžetom, i da zatim u tu istu instituciju, bez konkursa uhljebi svoje pripadnike, a zatim preko namještenih tendera i da pere budžetski novac.

Disanje industrijskog oksigena

Ovih dana, na površinu izbija jedna od mnogobrojnih afera, vezana za zdravstveni sistem, ali ovaj put ona dolazi iz, kako bi Milorad Dodik rekao, „uređenijeg entiteta“. Riječ je naravno o aferi nedostatka medicinskog oksigena, tako neophodnog za hronične plućne bolesnike, koji su bili pogođeni korona virusom, a čiji se nedostatak pokušao nadomjestiti upotrebom zamjenskog industrijskog oksigena, kojeg je, gle li čuda, uvezla kompanija koja nema dozvolu da se bavi takvom vrstom prometa. Pošto se afera produbljuje na svakodnevnoj bazi, saznajemo da pored velikih medicinskih centara u Republici Srpkoj, kakvi su Banja Luka i Doboj, ista vrsta oksigena se koristila i u dijelovima Federacije, gdje je za sada otkriveno, da se i jedna od bolnica u Zenici, također snabdjevala tom vrstom oksigena. I dok očekujemo proširenje te liste, kao i nove potvrde o suštinskoj nesposobnosti menadžmenta kliničkih ustanova, kao i političkoj neodgovornosti, koja koristi ovakve stvari za dnevnopolitički folklor, tražeći ostavke odgovornih koje oni i pored svih moralnih ali i krivičnih odgovornosti bi trebali podnijeti, ali oni to naravno neće uraditi, postavlja se jedno ključno pitanje u svemu tome : Kako je bilo uopšte i moguće dozovoliti da nedostaje kisika u zdravstvenim ustanovama?
Pokušajte makar na tren zamisliti, da se takvo nešto desi u iole uređenijim društvenim i političkim sistemima? Ne možete? Onda ima nade za vas.

Otkrit ću ti tajnu

Ovih dana također, obznanjena je informacija, da je opštinski sud u Sarajevu, donio prvostepenu presudu u korist porodice Smajlović, naredivši UKC-u u Sarajevu, da na ime obeštećenja oštećenim uplati 35 000 KM, i postavi javno izvinjenje na službenu stranicu institucije, zbog amaterskog bodovanja odnosno puštanja u javnost privatnih informacija o zdravstvenom stanju, maloljetne Nadin Smajlović. Inače, ista porodica je podnijela i krivičnu prijavu protiv iste zdravstvene ustanove, zbog odbijanja liječenja dotične Nadin, čiji je proces u fazi istrage. Ovakav tragikomičan slučaj bi vjerovatno mogao poslužiti kao kviz pitanje, jer je usitinu jako teško pronaći ovakav primjer igdje u iole organiziranim društveno – političkim sistemima. Čak i ogromni kapitalistički sistemi, kao što su Amerika, koji imaju teške povrede radnog kodeksa, nemaju baš ovako drastične slučaje totalnog neprofesionalizma.

Poruka za kraj

Ako niste znali, ovakvo funkcionisanje zdravstvenog sistema, kao što je u BiH, nije novost u modernom Zapadnom svijetu. Gotovo isto funkcionisanje, prema historijskim zapisima, desilo se u Velikoj Britaniji, prije tačno 100 godina. Nakon višegodišnjeg maltretiranja, Britanci su digli opšti narodni ustanak, koji je za konačno rješenje imao da je ogromna većina zdravstvenih usluga u Velikoj Britaniji uvedena u sistem socijalne pravde, gdje se na svaki mogući način istinski brine o potrebama stanovništva i pacijenata. Što znači da i za BiH ima nade- Valja samo stići zaostatak od 100 godina. Sa ovakvim narodom, nikada i nije kasno. Jer mi smo tek na početku dobijanja kolektivne svijeti o istinskoj socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti svakog pojedinca u ovoj banana državi.

Autor: Impuls

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU