fbpx

790x450senad hadzifejzovic 264

Prešućivanje šovinističkih izjava bilo koga, a naročito medijske i javne ličnosti kakva je Senad Hadžifejzović, znači implicitno odobravanje

“Znate o kome se radi? To je onaj slavni ratni novinar koji danas, iz sedmice u sedmicu, pravi nepodopštine kakve ne bi ni početnici. Onaj profesionalac koji je povjerovao da smo mi ovdje radi njega, a ne on zbog nas, pa je u svojoj informativnoj emisiji centralnu pažnju posvetio sebi, a ne informaciji. Onaj maneken koji se iz nove octavie solidarizira sa siromašnim i gladnim. Upravo taj. Sve mu je teže da kontrolira svoj ego, a svaki put kad izgubi kontrolu, ostane i bez pokojeg gledatelja”.

Ako ste, čitajući ovaj pasus, pomislili na Senada Hadžifejzovića, u pravu ste. No, ako ste pomislili da je tekst napisan prethodnih dana, tu ste već pogriješili. Tekst iznad je, pitajući se Zašto tone Senad Hadžifejzović, u magazinu Start 9. marta 2004. godine napisao novinar i pisac Ozren Kebo, sada glavni urednik portala Analiziraj.ba.

No, složićete se – nažalost? – kao da ga je napisao jučer, jer se u ponašanju i neprofesionalnosti Senada Hadžifejzovića, evo skoro 20 godina poslije ništa nije promijenilo i/ili popravilo.

Tako i dan-danas slavni ratni novinar iz sedmice u sedmicu pravi nepodopštine kakve ne bi ni početnici, misli da smo mi tu radi njega, a ne on zbog nas, i u svakoj svojoj emisiji njegova pažnja je prvenstveno posvećena njemu, a ne informaciji i/ili gostu/gošći. Ako mu je tad, 2004. godine, bilo teško da kontrolira svoj ego, sada, 2021. godine, naznake o bilo kakvoj kontroli ega ne postoje. Postoji samo ego. Koji izgubi kontrolu kada mu se uputi bilo kakva kritika. Naročito ozbiljna, profesionalna kritika u formi analize kakvu je Ozren Kebo napisao i objavio 21. aprila na portalu Analiziraj.ba. U „istorijskoj“ analizi intervjua, autor Ozren Kebo je secirao više od 2 sata dug intervju Senada Hadžifejzovića sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, analizirajući najzanimljivije momente intervjua. Bez ikakvih ličnih uvreda i napada na račun voditelja i/ili gosta, autor je uradio ozbiljnu (i odličnu) profesionalnu analizu jednog „istorijskog“ intervjua, iznoseći šta je promašio, a šta pogodio Senad Hadžifejzović (i Aleksandar Vučić).

Pa se tako u kategoriji promašenih stvari pronašao epitet istorijski jer „kvalitetom nije opravdao tu preambicioznu najavu”, Senadova “pogrešna pripremljenost”, “odsustvo reakcije iz režije”, “Vučićev nekorektan pokušaj da diskvalificira novinara”, domaćinovo nesnalaženje kad mu se sagovornik obrati kontrapitanjem, “nevođenje računa o tajmingu, ritmu i strukturi intervjua”, Vučićeva “grčevita borba da ne prizna da se u Srebrenici dogodio genocid”.

U kategoriji pogođenih stvari autor Ozren Kebo izdvaja Senadovo inteligentno pitanje: „Svašta se dešavalo posljednjih dana, prvo non-paper, pa intervju vašeg političkog učitelja Šešelja, pa onda intervju vašeg političkog učenika Vulina…“, povezivanje Đukanovićeve konstatacije Velika Srbija, Velika Hrvatska i Velika Albanija sa non-paperom, Senadov odgovor „A znate li šta ste vi nama uradili?“ na Vučićevu konstataciju „Ja sam spasio Sarajevsku ulicu u Beogradu, a vi ste iz Sarajeva izbacili i Beogradsku i Zmaj Jovinu i Vuka Karadžića“.

U zaključku, autor poručuje da Senadu Hadžifejzoviću “kao i svakom od nas, treba jak i oštar urednik, neko ko bi ga svaki put nakon intervjua prizemljio i do besvijesti mu ukazivao na greške i promašaje”, a za Aleksandra Vučića da je “uobičajeno hvalisav, samodopadan, izvrsno pripremljen, pretežno korektan i posebno motiviran da bosanskohercegovačkoj publici kaže sve što je pripremio”.

Ovu ozbiljnu, profesionalnu analizu, Senadov ego nije mogao podnijeti, pa je to bilo dovoljno da (još jednom) izgubi kontrolu i onako neprofesionalno, kako najbolje zna, napadne Ozrena Kebu. Tako što će ga – “odgovarajući” na analizu “istorijskog” intervjua – nazvati Ozrenkom. Novinarkom Ozrenkom. Za nju ne bih ni znao da od prijatelja putem Vibera nisam dobio screenshot objave sa Facebook profila Ozrena Kebe, koju vam ovdje prenosim u cijelosti:

Drage žene, večeras smo mogli vidjeti vrlo javno i vrlo eksplicitno, da ste u naprednom dijelu bošnjačke javnosti i dalje tretirane kao niža bića. Odgovarajući na moj tekst o intervju s Aleksandrom Vučićem, ovaj naučnik čiju sam fotku postavio nazvao me Ozrenkom. Da pojača utisak, rekao je – novinarka Ozrenka. Eto šta je smislio. Muški šovinizam je beskrajan, ne zna za vremenske i prostorne granice. Istu metodu su prije 19 godina primijenili priznati eksperti iz magazina Walter, čije sam fekalne radove tada analizirao. Žene ovdje služe kao pomoćno sredstvo za uvredu neistomišljenika. Istaknuti mužjaci s televizije smatraju, ako vam ime transponiraju u žensko da su vas time ponizili, oduzeli vam validnost, jer su vam priheftali karakteristike nečeg nedostojnog, mizernog, mračnog. Ovdje se nadmoć gradi na tom arhaičnom rodnom stereotipu. Kod nas još za sto godina žene ne mogu izboriti pristojan tretman, jer evo šta rade mediji. Žao mi je samo što vas se tako ponižava preko mojih leđa. I još čovjek na kraju poručuje budućim naraštajima – Ikre! Učite! Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 2021. godina.

Zabrinjava što ova šovinistička izjava Senada Hadžifejzovića nažalost do sada nije izazvala nikakvu javnu reakciju, a trebala bi. Morala bi. Jer prešućivanje šovinističkih izjava bilo koga, a naročito medijske i javne ličnosti kakva je Senad Hadžifejzović, znači implicitno odobravanje. U svakom iole zdravom društvu ovakve izjave bi za sobom morale povlačiti ozbiljne zakonske posljedice i osudu javnosti, dok će u našem ostati samo na Facebook profilu Ozrena Kebe, kao svjedočanstvo da je opasno uraditi i napisati ozbiljnu analizu, a benigno vrijeđati I ponižavati žene.

Senad, nasuprot nadanjima Ozrena Kebe, nema snage korigirati sebe i kritički, vrlo strogo sagledati sopstveni rad i raditi na sebi više od bilo kojeg početnika. I prema tome vidimo da se, nažalost, ništa nije promijenilo od 2004. godine. Jedina promjena, u poređenju sa 2004. godinom je ta da, svaki put kad Senad Hadžifejzović izgubi kontrolu, radi sveopšte dekadencije bosanskohercegovačkog društva i novinarstva on više ne ostaje bez pokojeg gledatelja. Nasuprot, izgleda da se svakim njegovim ispadom i neprofesionalnim nastupom, broj gledatelja povećava.

Što se više stvari mijenjaju, to će više ostati iste, rekao je prikladno Jean-Baptiste Alphonse Karr.

Minel Abaz, Prometej.ba 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU