7umoru

Čuli ste to, morali ste čuti, danas su četvorica vaterpolista Crvene Zvezde mučki napadnuta u Splitu uoči utakmice s ekipom Mornara. Radnja, navijek ista kada hrpice nacija djeluju.

Crnogorac u vodi

Mladići su sjedili u kafiću na Rivi u trenirkama Crvene Zvezde. Prišla im je skupina mlad-ustaša i zatražila da skinu klupske trenirke. Potom su ih počeli naguravati i udarati. Linč u jednoj slici.

Trojica igrača su pobjegla, a golman Aleksandro Kralj spasio se od udaraca «junačina» skokom u more. Nije htio izaći do dolaska policije. Rijetki građani su mu pomogli.

A ta slika, mladića u vodi, na Rivi je sve, ili gotovo dve što Balkan nudi svijetu. Nasilje, nacionalizam, nedostatk empatije i još nasilja. Najkonkretnije, zašto je kriv golman Aleksandro Kralj, e da bi živu glavu spasio u moru? Zato je jer je živ i jer je Srbin?! No, čak ni puki fakti nisu spriječili mald-ustaše da nasrnu na vaterpolistu, jer eto Aleksadnro nije Srbin nego Crnogorac. Ali, hej, ko te pita kad ključa krv «gena kamenih» u klasičnoj ravnopravnoj borbi «pet na jednoga». Pa je tako mladić iz vode promatrao Rivu, a slabo koji turista, pogotovu u februaru promatra splitsku Rivu iz tog rakursa, i još gleda na mlad-ustaše namjesto na Brač i Šoltu.

Možda najbolji odgvor za razlog usuda Alekdandra i njegovih kolega daje jedna «gopodićna» na videu koji kruži internetom.

A na tom snimku se čuje narečeni ženski glas koji izgovara bolesnu rečenicu "Pa, ipak je on ćetnik!"

Ćetnik in fabula od stoljeća sedmog

To je to! To je taj famozni odgovor hrvatske desnice na sve i jedan problem koji je zadesio Hrvate od stoljeća sedmog pa to ovog mladog vaterpoliste. Ćetnici dabome! Ko je kriv zato što su Hrvati naselili Dalmaciju, namjesto Provansu? Ćetnici? Ko je kriv za sve pljačkaške privatizacije u Hrvata? Ćetnici! Ko je kriv za bijedu koja tjera ljude do Dablina i dalje? Ćetnici! Ko je kriv za tapakanje Hrvatske za EU? Ćetni... dobro, Slovenci, ali isto je to. I na koncu, ko je kriv ovom mladom Crnogorcu Kralju, što namjesto toplog bazena, rasplivava sam sa sobom i dušom svojom u nosu na Rivi? Ćetnici, naravski, ne treb tu puno filozofirati. Pa je gospođa sa kartom na gornjem, suhom katu Rive dobro konkluzirala, da je on ipak samo ćetnik, što mu je omogućilo ranofebruarsko kupanje.

Samo četnik ustašu spasava

Gospođo draga, on je vaterpolista, nije četnik. Četnici vam dolaze u crnim blindiranim limuzinama, sve u odijelima i kravatama i njih dočekujete aplauzima zajedno sa ustaškim vlastima. Da li gospođa, resto prmatarča i onih pet egzekutivaca ustaša to znaju, teško je reći. Jer, da znaju kako im se čelici po mostovima, dvoranama i holovima ljubakaju sa izvornim ljubiteljima četničke Karlobag-Ogulin-Karlovac ideologije, pa valjda ne bi glasali za njih? Jok! Pogrešna percepcija! Naivna i pogrešna. Samo pravom odistinskom «za dom spremnom» ustaši na drugom kraju Balkana treba jedan arhičetnik šešeljevske provinijencije da bi se osjećao živ. Samo tako i jedino tako život ima smisla, svugdje pa i u prelijepom Splitu gdje su priroda i Bog već dali smisao svemu. Jesu svemu, ali nisu ustašama i njihovim životima. Jer, jebo život bez četnika!

Samo, vremena loša, propaganda nikakva, slaba i vodnjakava, pa daj šta daš. Dobro je, hvala djevici Mariji što im je Gospod poslao ovu četvoricu golobradih mladića. Konobar i ustaše su se već složile da je riječ o najcrnjim šešeljevicma. E sad to što nisu baš šešeljevci, a ovaj nije ni Srbin, a Bože moj, očajna vremena zahtijevaju očajne ustaške odluke. I nema tog domoljuba, što mu srce nije zaigralo dok je gledao dijete u vodi kako spasava život od palica i šaka ustaških. Dođe čovjeku da kaže-za Rive spremni, ali u sebi.

Draga gospodo, ustaška, dobro pogledajte ovu fotografiju. Ovo je dijete, gospodo ustaška, a napadom na dijete samo ojačavate četničku ideologiju. Ali hej, to vam je i namjera, jer se sličan sličnom raduje. Na koncu, nije to dijete, reći će gospođa u pozadini, to je ipak ćetnik. Postulat od stoljeća sedmog u čiju tvrdu vjeru ne dira ubernaci.

Da, naravski, ostaće ovo još jedan mrlja na zidu koji je od Roršaha prerastao u murala srama. Mrlja srpsko-hrtvatskih odnosa, mrlja koja je ovaj put prefarbala mlade vaterpoliste i zacrnila splitsku Rivu.

Ipak, dobrih ljudi, čuj dobrih, normalnih ljudi ima baš u Splitu, u Splitu više no igdje da absorbuju (koliko mogu) jedno subotnje ludilo.

Kad ludilo postane normalno

Tako je ponajbolje situaciju opisao povijesničar Dragan Markovina na svom FB zidu. Bez uvijanja, bez dlake na jeziku:

«Kad već skoro tri desetljeća živimo u strukturalnom nasilju i produžavamo ratnu atmosferu unedogled, umjesto da izgrađujemo kulturu mira, dobili smo društvo u kojem ono nikoga ne iznenađuje. Da, pristojni ljudi su posramljeni i užasnuti, ali ovakvo što sigurno nikoga nije iznenadilo. Da bismo pak izgradili kulturu mira, oni koji od atmosfere nasilja odlično žive bi od njega morali odustati. Jer ništa drugo, nego nasilje je i ideološka smjena ravnatelja javnih institucija i organizacija i poticanje referenduma za suspenziju ljudskih prava i sve slične stvari.  Dokolicom i humanizmom protiv nasilja i mržnje.»

I to je najveći strah svakog normalnog čovjeka, iskazan suštinski jasnim statusom  Markovine, strah od normalizacine jednog ludila. Tako je i dječak u vodi, nasuprot pune Rive, tek vijest za jedna dan, tek razlog da se malo zaljuljaju lokalne društvene mreže, ništa više.

Sve je prolazno, ali ustaše i četnici, poput bubašvaba ostaju i opstaju u svakom agregatnom stanju. I opet je do nas.

buka.com 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Da - 86.7%
Ne - 9.2%
Nemam stav - 4.1%

Ukupno glasova: 459
Glasanje u ovoj anketi je završeno

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU