fbpx

000 UL1CY e1548971907493

Foto: AFP / Damien Meyer

Nedavna skandalozna presuda suda u Kopru po kojoj silovanje nije silovanje ako je počinitelj žrtvu zatekao u snu snažno je uznemirila slovensku javnost. Kao reakcija traži se izmjena krnjeg zakona i sustavna zaštita žrtava rodnog nasilja.

Spisateljica Margaret Atwood, najpoznatija po “Sluškinjinoj priči”, jednom je prilikom upitala prijatelja zašto se muškarci osjećaju ugroženo među ženama. “Strah ih je da će im se žene smijati”, odgovorio je. Potom je upitala i skupinu žena zašto se osjećaju ugroženo među muškarcima. “Strah ih je da će ih ubiti”, glasio je njihov odgovor.

Ta se dihotomija najdramatičnije manifestira u polju rodnog nasilja, gdje patrijarhalni mačizam, ta najotrovnija inačica muške taštine, divlja nad ženama. Da takva logika može doseći nečuvene dimenzije i unutar pravosudnog sistema, u Sloveniji je dokazao nedavni primjer presude suda u Kopru koji je uznemirio javnost i dao novi, prijeko potreban zamah raspravama i promjenama na tome području.

Koperski slučaj

Optuženi je u ranojutarnjim satima, 11. oktobra 2015. godine, u svome stanu ušao u dječju sobu u kojoj je spavala pripita obiteljska prijateljica. Sa silovanjem žrtve počeo je dok je ona još spavala te je nakon što se probudila nastavio uz prisilu, sve dok sa silovanjem nije završio. Nakon što se probudila, žrtva se počela opirati i počinitelja odgurivati rukama, no on ju je nadvladao, rukom joj prekrivajući usta i držeći ju tjelesnom snagom pod sobom onoliko koliko mu je trebalo da dovrši silovanje.

Senat koperskih viših sudaca je u vezi s tim donio presudu da optuženi nije kriv za kazneno djelo silovanja jer: “Kada počinitelj upotrijebi silu tek nakon što je već došlo do spolnog odnosa, odnosno zato da spolni odnos dovrši, kao što je to slučaj u dotičnom predmetu, onda se taj čin ne može tumačiti kao kazneno djelo silovanja.” Tako je umjesto za silovanje, muškarac optužen za blaže kazneno djelo prinude te je kažnjen jednogodišnjom zatvorskom kaznom.

Dobro ste pročitali: zato što je žrtva na početku silovanja još spavala te mu se počela opirati “tek” kada je djelo već bilo u tijeku, a zbog čega je počinitelj silu upotrijebio “tek” tada, po mišljenju koperskih sudaca o silovanju se ustvari nije ni radilo. Doslovno tumačenje kaznenog zakonodavstva omogućava takvu presudu jer je u slovenskom zakonodavstvu silovanje definirano kao djelo u kojem počinitelj žrtvu prisiljava na spolni odnos na jedan od dva načina. Tako da priprijeti neposrednim napadom na njen život ili tijelo, ili pak pod prijetnjom da će o njoj ili njenim bližnjima otkriti nešto čime će okaljati njenu ili njihovu čast ili ugled, odnosno da će njoj ili njenim bližnjima nanijeti veliku materijalnu štetu.

Inicijativa za promjenu zakona

Ukratko, nema riječi o tome da se o radi o silovanju ni u slučaju da žrtva prilikom početka čina još spava. A što u slučaju kada je žrtva u komi ili je njena invalidnost onemogućuje da pruža otpor ili ju počinitelj omami pa mu se ni ne može opirati? Barem se možemo nadati da dotični koperski suci o tim pitanjima nikada neće moći presuđivati. Dakako, uz trunčicu humanosti i drugačija presuda bi bila moguća – naime, kao što su i upozorili iz Instituta 8. mart, koji je nakon razotkrivanja ovoga slučaja odmah pokrenuo peticiju za promjenu kaznenog zakona, Slovenija je između ostalog ratificirala i Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. U njoj posve jasno stoji da pristanak na spolni čin mora biti dan “dobrovoljno kao rezultat slobodne volje osobe, procijenjene u kontekstu okolnosti“. Iz 8. marta su s ranije spomenutom peticijom, koja je u tek nekoliko dana prikupila više od 5.000 potpisa, zahtijevali dvije stvari.

Kao prvo, da slovenske sudske vlasti od članova i članica Višeg suda u Kopru zahtijevaju odgovornost za presudu koja ukazuje na visok stupanj tolerancije toga suda prema kažnjivim djelima silovanja i nasilja, a što se može iščitati i iz gore citiranog obrazloženja presude. Drugi, još važniji zahtjev tiče se poziva Instituta na promjenu Kaznenog zakona i uvođenje modela “ne znači ne” odnosno “da znači da”, čime upotreba sile, koja se dokazuje razmatranjem pruženog otpora, više ne bi mogla biti indikator silovanja. Nakon toga je uslijedila i reakcija stranke Ljevica koja je prema vladi uputila inicijativu za izmjenu više odredbi kaznenog zakona.

U obrazloženju inicijative između ostaloga navode zabrinjavajuće podatke koji govore da svaki četvrti Europljanin misli kako je spolni odnos bez pristanka opravdan ako je žrtva pijana, ako nosi izazovnu odjeću, ako se aktivno ne opire odnosno ako ne kaže “ne” dovoljno jasno. Svaki peti pak vjeruje da žene često izmišljaju ili pretjeruju kada prijavljuju zlostavljanje ili silovanje. Istovremeno, međunarodna istraživanja govore da u Europskoj uniji svaka dvadeseta žena starija od 15 godina doživi silovanje, odnosno da je silovanje doživjelo oko 9 milijuna žena.

Neučinkovit sustav

Kako navode, struka u Sloveniji već više godina upozorava na neučinkovito sprječavanje, otkrivanje i progon počinitelja takvih kaznenih djela. Struka naime također upozorava da je jedan od najtvrdokornijih mitova i taj da su počinitelji stranci koji žrtve napadaju na ulici, iako statistika jasno pokazuje da se najčešće radi o žrtvi dobro poznatim osobama, i to prije svega članovima obitelji. Posljedično, žrtve takve situacije niti ne prijavljuju službenim organima jer je naime prisutan strah od ponovne viktimizacije te dugotrajnih policijskih i sudskih postupaka.

Isto tako, u javnosti se još uvijek često javljaju komentari koji poručuju da se pritom radi o osvetoljubivoj ženskoj naravi te kivnosti prema bivšim ili sadašnjim partnerima. U stvarnosti je upravo žrtvin strah od osvete počinitelja jedan od glavnih razloga zbog kojeg se žene tako rijetko odluče na prijavu. Ljevica zbog toga poziva vladu da modernizira zakonodavstvo tako što će svaki odnos bez pristanka proglasiti silovanjem. Recimo, u Europi su takvi propisi na snazi u Velikoj Britaniji, Belgiji, Cipru, Njemačkoj, Islandu, Luksemburgu i Švedskoj.

Uz već navedene prijedloge, inicijativom vladu također pozivaju i na sljedeće promjene. Redefiniciju spolnog zlostavljanja onemoćalih osoba jer se naime u sadašnjem uređenju onemoćalost čak tretira kao olakšavajuća okolnost. Na dokidanje roka zastare prilikom zlostavljanja osoba mlađih od 15 godina. Na holistički pristup i osiguravanje prikladnog tretmana te zaštite žrtava kaznenih djela rodnog nasilja koji će žrtve poticati, umjesto odvraćati da zločin prijave. Na usvajanje rješenja koja će spriječiti ponovnu viktimizaciju žrtava te uspostavljanje učinkovitog sustava preventive i informiranja koji će pomoći u dokidanju društvene prihvatljivost kaznenih djela te vrste. U Ljevici predlažu i uspostavu evidencije femicida, tj. ubojstava žena koje počine supružnici i partneri, a što je često krajnji rezultat rodnoga nasilja nad ženama. Takvu evidenciju u Sloveniji ne vodimo, iako je prijeko potrebna.

Politička odgovornost

Tragično je da je sve navedeno još uvijek društvena norma, da je slovensko društvo još uvijek visoko tolerantno prema raznim vrstama nasilja nad ženama. I tu je najveći dio krivice na strani političkog vrha koji svakodnevno šalje signale o tome što je dozvoljeno, a što ne. Recimo, ovih je dana svoj epilog doživio i slučaj protiv dvostrukog predsjednika vlade Janeza Janše. On će morati platiti 6.000 eura zbog uvredljivog tvita u kojem je novinarke RTV Slovenije nazvao “istrošenim prostitutkama”.

Politička inkontinencija te vrste, koja se uvijek iznova očituje kroz “propuštanje” takvih i sličnih primitivnih tvitova, velikom dijelu društva šalje signal o tome što si sve najmoćniji dijelovi društva mogu priuštiti, postavljajući pitanje zašto i svi ostali to ne bi smjeli činiti Ovakvih je izjava posljednjih godina sve više, a njihova se primitivnost neprestano intenzivira te kao takve predstavljaju jedno od opravdanja za nekažnjeno iživljavanje i šovinističke ispade. Zbog toga ne iznenađuje da su u SDS-u inicijativu Ljevice proglasili običnim populizmom. A s obzirom na to tko je izabran u SAD-u i nedavno u Brazilu, SDS se ne mora bojati da će u svom stavu ostati usamljen, već prije suprotno – čini se da je repatrijarhalizacija svjetski trend koji samo jača.

Zbog toga je s jedne strane itekako važno da se žrtvama rodnog nasilja, te ili druge vrste, da sva društvena podrška i snaga da o zlostavljanju koje su proživjele mogu progovoriti te da počinitelji za to odgovaraju. S druge će strane do istinskih promjena moći doći tek s promjenom naglaska rasprave jer rodno nasilje ne postoji bez počinitelja rodnog nasilja. U usporedbi s brojnim drugim kaznenim djelima, naročito je indikativno da u ovim slučajevima primarno govorimo o žrtvama rodnog zlostavljanja i nasilja, a ne o počiniteljima. Zamislite da raspravljamo o žrtvi prometne nesreće umjesto njenom počinitelju, kada god je to moguće od žrtve zahtijevamo da nam pojasni sve okolnosti, kada bi žrtvu na svakom koraku osporavali te bivali skeptični prema njoj. Kada uopće ne bismo pričali o ubojici, već isključivo o njegovim žrtvama. Takav konceptualni obrat lijepo sažima krilatica: “Nemojmo naše kćeri učiti kako da ne budu silovane, već naše sinove kako da ne siluju.”

Sa slovenskog prevela Ivana Jandrić

Bilten

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU