fbpx

mine un

Znak koji upozorava na mine u gradu Stanicija Luganska, u Luganskoj oblasti u Ukrajini, 20. novembra 2019. [Reuters/Gleb Garanich]

Svijet bez mina trebao bi biti 18. cilj održivog razvoja Ujedinjenih naroda. 

Osam godina nakon početka rata u istočnoj Ukrajini i šest mjeseci nakon što je Rusija pokrenula invaziju punog obima, Kijev se suočava s velikim problemom mina. Sa, prema procjenama, 160 000 kvadratnih kilometara miniranog teritorija, Ukrajina je sada jedna od najminiranijih država na svijetu. Da bismo to stavili u perspektivu, to je predio duplo veći od Irske.

Sjedinjene Američke Države predvode napor da se riješi ovo ogromno pitanje, obećavši 89 miliona dolara za finansiranje 100 deminerskih timova u Ukrajini u narednih godinu dana. Ovo je konkretan potez koji će donijeti rezultate. Ali, to neće biti dovoljno. Za svaku minu, čije postavljanje košta svega dva dolara, potrebno je 1000 dolara za uklanjanje.

Da bismo izmjerili obim problema, pogledajte regiju Karabah u Južnom Kavkazu. Početkom 1990-ih, to je postalo jedno od najminiranijih predjela na svijetu nakon prvog rata u Nagorno-Karabahu između Azerbejdžana i Armenije. Sukob krajem 2020, vratio je veći dio teritorije koju je Azerbejdžan izgubio u prvom sukobu – i omogućio mu pristup miniranim predjelima. Azerbejdžan je od tada počeo raditi na tome da oslobođene teritorije učini sigurnim za postkonfliktnu rekonstrukciju. Do danas je očišćeno 514 kvadratnih kilometara. Za one koji su uključeni u ovu industriju, ovo može zvučati imrpesivno, ali 11 270 kvadratnih kilometara i dalje ostaje nepogodno za život.

Problem s deminiranjem je cijena. Azerbejdžan ekonomski bolje stoji od većine i može finansirati ove aktivnosti, a opet je uspio očistili tek 514 kvadratnih kilometara za dvije godine. Općenito, države kojima je najviše potrebno deminiranje, imaju najmanje sredstava za tu svrhu, jer sukobi koji uzrokuju miniranje također razaraju ekonomije. Kako bi se osigurala sredstva, svijet bez mina trebao bi biti jedan od ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda (SDG), pored 17 povezanih globalnih ciljeva koji trebaju biti ostvareni do 2030.

Spor proces deminiranja

Ovu ideju su iznijeli i o njoj diskutovali na Humanitarnoj konferenciji o deminiranju, koju su organizovali azerbejdžanska Agencija za deminiranje i Program UN-a za razvoj (UNDP) u Bakuu ranije ove godine. Trenutni međunarodni sporazumi nisu dovoljni, kao ni nacionalni programi.

Prema izvještaju Agencije za praćenje deminiranja, samo 153,4 kvadratnih kilometara je deminirano širom svijeta u 2020. Također su ocijenili manje od četvrtine nacionalnih deminerskih programa kao „dobre“ ili „veoma dobre“: ostalima je falilo isuviše sredstava da bi napravili bilo kakav značajan progres. To nije dobro za Ukrajinu.

Međutim, ukoliko bi deminiranje dobilo status jednog od ciljeva održivog razvoja, korist bi se osjetila odmah. Prije svega, ova oznaka bi pomogla koordinirati globalne napore, donijela pristup međunarodnim finansijskim mehanizma i olakšala nacionalnim programima koji nemaju dovoljno sredstava.

Zatim, takav status bi pomogao da se odredi namjena za finansiranje tog cilja, dovodeći budžet za deminiranje u istu ravan sa, naprimjer, programima za razvoj obrazovanja. U postratnom, post-COVID okruženju u kojem su sredstva ograničena, ovo je ključno.

Osim tog, ciljevi održivog razvoja privlače veća sredstva za istraživanje i razvoj, kao što smo vidjeli s naporima da se promovira čista energija i održivi gradovi. Nije dovoljno samo potrošiti mnogo novca na deminiranje: cijena po jedinici za uklanjanje treba biti niža.

Novo rješenje

Međutim, možda najsnažniji argument za to da svijet bez mina postane jedan od ciljeva održivog razvoja je i najjednostavniji: trebao bi biti. U predjelima koji su minirani, razvoj, a pogotovo održivi razvoj, je nemoguć.

Prema zajedničkoj studiji iz 2017. koju su proveli Međunarodni centar za humanitarno deminiranje i UNDP, deminiranje je od direktnog značaja za 12 postojećih ciljeva održivog razvoja UN-a, dok indirektno podržava dodatnih četiri. Eno naprimjer SDG broj dva: okončati glad, postići sigurnost opskrbe hranom i postići održivu poljoprivredu. Tamo gdje mine prekrivaju velike predjele obradivog zemljišta, kao što je to slučaj u Ukrajini – one direktno utječu na sposobnost države da proizvodi svoju hranu. Ili SDG broj četiri npr: osigurati pravedno i inkluzivno obrazovanje. Minirani predjeli mogu znatno otežati djeci da dođu do škole, a čak i obrazovne ustanove mogu biti minirane tokom sukoba. To neminovno utječe na upis u školu i pristup obrazovanju.

Minirani predjeli nisu novi problem. Ali treba nam novo rješenje. Ako želimo da ikada vidimo svijet bez njih, trebamo ih posmatrati kao pitanje socijalnog razvoja, prije nego kao tehničko ili vojno pitanje.

Ako se može reći da postoji nešto dobro u užasu kojem svjedočimo u Ukrajini, onda je to što je ponovo usmjerio pažnju svijeta na ključne napore deminiranja u konfliktnim i postkonfliktnim zonama. Tu pažnju treba iskoristiti kako bismo osigurali da postane SDG. Ipak su svi ciljevi održivog razvoja povezani. Bez široko podržanih globalnih deminerskih nastojanja, nema nade da će biti ostvareni drugi ciljevi.

Pišu: Sultan Hajiyev i Vugar Suleymanov

Sultan Hajiyev je zamjenik šefa Sekretarijata, koordinacione jedinice za rekonstrukciju i rehabilitaciju oslobođenih teritorija Republike Azerbejdžan.

Vugar Suleymanov je predsjednik odbora azerbejdžanske nacionalne Agencije za deminiranje (AMANA)

Izvor: Al Jazeera
 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Impuls Teme

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU