fbpx

prerada palminog ulja

Postrojenje za preradu palminog ulja, Douala, Kamerun, 13. lipnja 2016. godine, foto: CIFOR @ Flickr

Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija. 

Ovo je izvadak iz uvoda u knjigu Palm Oil: Grease of Empire (Palmino ulje: mazivo imperija) autora Maxa Haivena, sljedeće knjige u popularnoj seriji Vagabonds: kratkih, radikalnih knjiga za raspirivanje plamena nezadovoljstva. Dijelom povijest, dijelom san, dijelom teorija, dijelom kolaž, Palm Oil nas vodi na globalno putovanje kako bismo otkrili kako su zupčanici kapitalizma doslovno i metaforički podmazani ovim sveprisutnim eliksirom.

Našli smo se u sustavu rasnog kapitalizma koji djeluje kao golemi sustav mistificirane ljudske žrtve diljem zemaljske kugle, skriven nama ispred nosa. Priče koje pripovijedam u Palminom ulju prate konture ovoga sustava i traže odgovore u njegovoj prošlosti. Priče su to o tome kako je jedna uglavnom nevidljiva stvar nastala iz sprege kapitalizma, kolonijalizma i imperija kako bi utvrdila okrutnosti našeg svijeta. U njoj je zakrivena priča o našoj kolektivnoj moći da promijenimo svijet na bolje. Priča o palminom ulju je naša priča. Ova gotovo magična i sveprisutna tvar dio je načina na koji se naša tijela reproduciraju i na koji se reproducira naš materijalni svijet. Ključni je element u vrtlogu rada, robe, stvaranja značenja i društvenih odnosa koji čine svijet u kojemu živimo.

 

Gotovo svaki element procesa zbog kojeg sada čitate ove riječi potencijalno je dotaklo ili olakšalo palmino ulje: ono može biti aditiv u papiru, stabilizator u tinti ili dio smole u uvezu knjige; gotovo se sigurno nalazi unutar ili je bilo bitno za proizvodnju jedne od stotina komponenti digitalnog elektroničkog uređaja na kojemu pišem ove riječi i na kojem ih možda čitate. Vrlo je vjerojatno jedno od transportnih vozila koje vam je dopremilo ove artefakte koristilo ugljikovodike koji su uključivali agrogoriva dobivena iz palminog ulja. Trebamo uzeti zdravo za gotovo da su tijelo i mozak koji pišu i koji čitaju dijelom reproducirani kroz metabolizam palminog ulja. Oboje smo koristili proizvode od palminog ulja za čišćenje ili njegu kože. Progutali smo palmino ulje kao nosač lijekova. Iako sumnjam da je ijedno od nas namjerno ulagalo u industriju palminog ulja, svejedno smo ekonomski upleteni u nju. Novac koji dobivamo za svoj rad krv je u istom oceanu. Iako potječe iz prirodnog izvora, stvorili smo rafinirano palmino ulje kakvo danas postoji, a ono je zauzvrat pomoglo u stvaranju nas.

Crveno, djevičansko palmino ulje tisućama je godina prisan i neophodan dio života zapadnoafričkih naroda, osiguravajući hranu, lijekove i kozmetiku te služeći kao jedinica razmjene i duhovni sakrament na mnogo različitih načina. No, palmino ulje koji vi i ja poznajemo nešto je sasvim drugačije: industrijski proizvedeni derivati ​​palmina ploda mogu se, poput boga s mnoštvom lica, pojaviti kao dvjestotinjak različitih sastojaka u prehrambenim i industrijskim proizvodima i proizvodima za čišćenje diljem svijeta. RBD (rafinirano, izbijeljeno i dezodorirano) ulje postalo je glavna namirnica u prehrani milijardi ljudi, osobito siromašnih ljudi, diljem svijeta. Ova indiferentna roba kojom se globalno trguje dolazi iz pogona za intenzivnu preradu, pretežno smještenih u Indoneziji i Maleziji, ali također i u zapadnoj Africi i Latinskoj Americi, obično na raskrčenim ili sravnjenim zemljištima koja su nekada njegovala prašumu, iako su otad možda poprimila mnoge druge oblike. Gnojiva, pesticidi i herbicidi korišteni u intenzivnom uzgoju ovog profitnog usjeva često nalaze svoj put do lokalnih vodenih puteva. U tim tvornicama, kao i na obližnjim plantažama na kojima u urednim redovima rastu palme uljarice isklijale u laboratoriju, većina radnika je na ovaj ili onaj način izmještena, ponekad i u više generacija. Možda je to bio građanski rat, možda protupobunjeničke kampanje koje je podupirao imperijalizam, možda ekološki učinak rudarstva, možda otimanje zemlje, možda su to bili vladini ili međunarodni ‘razvojni’ poticaji čiji cilj je bio premjestiti radnike na lokacije prikladnije korporacijama kojima je potreban jeftin rad. Kao rezultat toga, radnici koji proizvode palmino ulje sada uglavnom ovise o prekarnom zaposlenju kako bi osigurali sredstva za kupnju životnih potrepština.

Danas vi i ja nalazimo palmino ulje, ulje palminih koštica ili derivate ovih tvari u otprilike 50% hrane u svjetskim supermarketima, pretežno u industrijski proizvedenoj, procesiranoj hrani kao što su pakirani pekarski proizvodi, jestivi namazi, ramen rezanci, mliječni proizvodi i grickalice. Ali palmino ulje također u nas ulazi u tragovima, kao zapanjujuća raznovrsnost konzervansa, emulgatora, stabilizatora, koagulansa i aditiva. Jedinstveni kemijski sastav i iznimna jeftinost palminog ulja čine ga savršenom bazom ili aditivom industrijski proizvedenoj hrani, kako bi se omogućio dugi rok trajanja i olakšao tranzit kroz globalne trgovinske mreže. Također smo premazani njime: nalazi se u većini kozmetike (iako se neki brendovi više klase povremeno hvale da ga izbjegavaju). Važan je element u proizvodnji plastike, boja, tinti, bojila, pa čak i proizvoda od papira, uključujući ambalažu. Nalazi se u mnogim pastilama, pilulama, čepićima i drugim potrošačkim i profesionalnim medicinskim proizvodima koje koristimo za preobrazbu svojih tijela. Također je prisutno u mnoštvu industrijskih i manufakturnih proizvoda i procesa, osobito u površinski aktivnim tvarima koje su važan dio maziva za strojeve, u procesima bojenja i nijansiranja, u deterdžentima i vrtoglavom nizu drugih procesa. Globalno je 2020. godine potrošeno 72 milijuna metričkih tona rafiniranog palminog ulja, što je otprilike 9 kilograma po ljudskom biću. Njegov intenzivan uzgoj transformirao je naš planet: više od 27 milijuna hektara zemljine površine koristi se za uzgoj palminog ulja, što je područje veće od veličine Novog Zelanda i približno jednako cjelokupnom poljoprivrednom zemljištu u Francuskoj. Krčenje šuma, posebno tresetišta, za uzgoj palminog ulja, dodaje značajne količine ugljika u zemljinu atmosferu – otprilike 6% globalnih godišnjih emisija – što pridonosi strašnim, iako neravnomjerno distribuiranim, rizicima klimatskih promjena.

Naša će priča nužno započeti s podrijetlom globalne robe palminog ulja u europskoj kolonizaciji zapadne Afrike u devetnaestom stoljeću, gdje su čitave civilizacije i milijuni života žrtvovani na oltaru ovoga boga s tri lica: kapitalističke akumulacije, bjelačke supremacističke ideologije i međuimperijalističkog rivalstva. Posjetit ćemo Liverpool iz devetnaestog stoljeća, gdje je palmino ulje doslovno i figurativno podmazalo kotače carstva i opskrbilo bogate i siromašne novom robom poput sapuna. S nekoliko nježnih sadnica putovat ćemo na parobrodima s motorima podmazanima palminom mašću u jugoistočnu Aziju, u britanske i nizozemske kolonije gdje su imperijalne sile iskoristile društveni, ekonomski i ekološki razdor kojemu su same dale maha kako bi eksploataciji otvorile nova zemljišta za plantaže palminog ulja, te regrutirale izvlaštene radnike i radnike migrante, često putem dužničkog ropstva. Danas su neovisne nacije Malezije i Indonezije neosporne velesile palminog ulja, iako su nasljeđa kolonijalizma i dalje ključna u industriji. Slijedit ćemo ulje dok natapa tkanje našeg svijeta, postajući mast svjetskih siromaha i mazivo globalnog carstva kapitala.

U ovoj kratkoj knjizi pokušavam razumjeti nešto što je sasvim očito, a opet nekako nevidljivo: ovaj sustav čini se golemom i nemilosrdnom organizacijom ljudskih žrtava. Neumoljiva logika tržišta ustraje u tome da su milijuni bespotrebnih smrti od pothranjenosti, trovanja, prekomjernog rada, sabotiranih migracija, klimatskog kaosa ili neoimperijalističkih ratova tobože slučajni, usputni ili neizbježni. Slijedeći palmino ulje, želim da prepoznamo način na koji smo svi povezani globalnom paradigmom koju nitko od nas nije odabrao, ali koja nekima donosi neizmjerno više koristi nego drugima, dok tolike polaže na oltar akumulacije.


Max Haiven je voditelj istraživanja radikalne imaginacije na Sveučilištu Lakehead, Kanada. Neke od njegovih knjiga su Revenge Capitalism, Art after Money, Money after Art, Crises of Imagination, Crises of Power i The Radical Imagination.

S engleskog prevela Karolina Hrga, Slobodni filozofski

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Impuls Teme

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU